NADBISKUP ZADARSKI
Br. 99/2011
Zadar, 16. travnja 2011.
Župnim uredima, samostanima, vjernicima, obavijesnim sredstvima
Jučerašnja vijest o presudi hrvatskim generalima duboko je potresla žitelje Hrvatske, a posebice ljude sa zadarskog područja. Rodno pak mjesto generala Gotovine, Pakoštane, s nevjericom i suzama pratilo je vijesti iz Haaga. Imajući u vidu što je general Gotovina značio opkoljenom i razaranom Zadru, te njegovu ulogu u oslobodilačkoj akciji ‘Oluja’, koja je Hrvatskoj donijela slobodu, svi Hrvati i posebice stanovnici Zadra i okolice s pravom generala Gotovinu nazivaju svojim ‘ratnim junakom, osloboditeljem i herojem’. Isto onako kako su to činili ili čine drugi narodi zbog oslobodilačkih aktivnosti svojih temalja; kako u Francuskoj, Rusiji, Češkoj i Španjolskoj, tako i u Kini, Tahitiju, Kongu i Mauricijusu.
Brojni su mu vjernici očitovali kako su zbunjeni i zabrinuti formulacijom haaške optužnice našim generalima. Istina, ne spada na vjerske službenike ‘izricati presude’, ‘voditi kampanje’ ili uplitati se i udruživati u ‘sindikalne i političke grupacije’. Ali, nije im zabranjeno, kao slobodnim građanima države koju su sa svojim vjernicima stvarali, izreći svoju prosudbu i zauzeti određene stavove koji se formiraju temeljem primljenih informacija. Jer, normalno je da svaki čovjek putem informacija stječe dojmove, stvara mišljenja i zauzima stavove. Kako gledom na samo sudište u Haagu, tako i gledom na naše generale. I dobro je to dvoje razlikovati.
Čestitamo generalu Gotovini i generalu Markaču za njihovo primjereno držanje za vrijeme izricanja presude. Zahvaljujemo im za poruke koju su uputili žiteljima Hrvatske. Divimo se njihovoj spremnosti da budu i ostanu heroji, koji će ako treba i dalje trpjeti za našu slobodu. Želimo im plodne dane Velikoga tjedna i blagoslovljene uskrsne blagdane. Izirčemo iskrenu solidarnost s njihovim obiteljima, a njih i njihove suborce, koji su poput njih založili svoje živote za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske, posebice poginule i stradale u Domovinskom ratu, na bilo kojem bojištu, preporučujemo u naše molitve.
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
P. s. U prilogu je tekst koji sam objavio u službenim Obavijestima Dubrovačke biskupije prije šest godina, uz Dan ljudskih prava 10. prosinca 1995. a odnosio se na osudu generala Gotovine. S tekstom se i danas slažem.
Prigodno razmišljanje uz vijesti iz Den Haaga
- Ne ulazeći u razloge Gotovinova bijeg od Haaškog suda, ne mogu ne izraziti svoje čuđenje nad onim što se u pogledu odnosa Hrvatske i tog sudišta događalo zadnjih godina. Bilo je velikih obrata pred kojima kao građanin ove zemlje ne mogu ne razmišljati. Bilo je velikih «političkih lomova» koje se u javnosti nije dovoljno objasnilo. Stjecalo se dojam kako se Republiku Hrvatsku «haaškim sudom ucjenjuje». Sjetimo se kakve su poruke stizale-iz nekih europskih i američkih središnjica neposredno prije početka pregovora s EU-om. A ti pritisci nisu od jučer. Razumljivo je stoga što je pokojni kardinal Franjo Kuharić govorio našim političarima neka se ni pred kim «ne klanjaju i ne daju ucjenjivati». Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU. Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago, ostavili su nam stari Dubrovčani trajnu opomenu u kamenu.
- Ovih dana čitao sam što novinarka Večernjeg lista, Višnja Starešina pise u knjigama «Vježbe u laboratoriju Balkana» i «Haaška formula». Ona tvrdi kako je međunarodno sudište u Haagu «u službi politike», «politička ustanova s određenim ciljevima», jer sud je uzimao «uloge i misije koje su mu političari povremeno dodavali», pa je počeo optuživati i one koji ne «poštuju sud», ili kritički pišu o njemu, uključujući tu i novinare (usp. slučaj Josipa Jovića). Paradoks je suda i u njegovim dvostrukim mjerilima: ono što se propisuje ‘malima’ ne vrijedi za ‘velike’. Američki generali, na primjer, nisu podložni sudskim procesima.
- Uzme li se u obzir ono što je u optužnici generalu Gotovini napisano o Oluji kao «zločinačkom pothvatu radi etničkog čišćenja», nije čudo što su ljudi zbunjeni i zabrinuti. To nije ni dokazano ni dokazivo. Ali, medijski je vrlo korišteno u tiskovinama i upotrebljivo u političke svrhe. Posebice kad se želi izjednačavati žrtvu i agresora. Hrvatskim odvjetnicima stoga predstoji teška pravna i politička bitka. Nedavno je nakon dvije godine rada u Haaškom sudištu sudac prof. Abi Saaba, Egipćanin, dao neopozivu ostavku uz obrazloženje kako je dio studija proveo u SAD-u, kako poznaje taj sustav i osobno mu nije sklon, osobito na međunarodnom planu. I zaključuje: «Nalazim ga preteškim, a pravdu presporom, preskupom i nepravednom» (usp. Haaška formula, str. 17.). Očekujemo zato pravedan ishod suđenja.
- Što na koncu reći i činiti? Iako to ne spada «ex offo» na naše služenje, ipak gledom na «političko usmjerenje i djelovanje Haaškog suda», osjećam kako nam je sada potrebito, ne samo hrabro svjedočiti i proročki govoriti, nego još jače se i usrdnije Bogu moliti. Jer, njemu je sve moguće. Usprkos agresije i razaranje gradova i sela, koja je prouzročila ogromnu patnju i stradanja ljudi, vladao je visoki stupanj povjerenja, zajedništva i suradnje. A naša solidarnost bila je okrunjena slobodom i nezavisnošću zemlje iako su se tomu protivili brojni svjetski političari. Svi smo tomu doprinijeli. A najviše naši branitelji i generali.
- Mi svećenici, svojim utješnim riječima, svetim sakramentima, karitativnom i duhovnom potporom bili smo također aktivni činitelji u stvaranju slobodne Hrvatske, te nama svojstvenim načinom dali časno svoj obol slobodi i demokraciji Domovine. I nije nam svejedno kako se ona sada razvija i usmjeruje u ovom poratnom vremenu. Nema, naime, ničega uistinu ljudskog među našim vjernicima i sugrađanima, što ne bi našlo odjeka i u srcima pastira. Jer, «radost i nada, žalost i tjeskoba» koju oni proživljavaju ujedno je i naša briga i naša radost.
- Stoga, uz nužnu molitvenu sabranost, kao i potrebiti oprez i mudrost u javnim nastupima i u apostolskom djelovanju, kako se ne bi manipuliralo Crkvom, potičem svećenike, redovnice i redovnike neka u adventsko i božićno vrijeme uz općecrkvene nakane u molitvi vjernika uključe molitvu za Domovinu, za mir, za sve uznike, kao i za sve koji vode javne poslove u Državi. Sada, naime, živimo u drugačijim okolnostima i s novim problemima. Davno je apostol Pavao upozorio svoga učenika Timoteja kako dolazi vrijeme kad «ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će nagomilavati učitelje kako im bude ušima godilo» (2 Tim 4, 3). Valja nam stoga sa svom «strpljivošću i blagošću», vršeći svoje dužnosti, odgajati ljude za nove pastoralne izazove koji nisu nimalo lagani. O njima je progovorio Drugi Vatikanski sabor prije četrdeset godina. Posebice u pastoralnoj konstituciji «Radost i nada». Neka nam Duh Božji pomogne prepoznati njegove znakove, te i u ovom vremena i mjestu pružati radost i nadu koju nam Isus dariva i po nama u svijet šalje!
Mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački
10. prosinca 2005., Dan ljudskih prava
(Objavljeno u: Obavijesti Dubrovačke biskupije, 3-2005, str. 226.-227.)