„Blaženi Alojzije Stepinac i sveti Jeronim u obrani štovanja Majke Božje i svetih“ naziv je knjižice koju je njen autor, mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, predstavio na svetkovinu sv. Stošije u subotu 15. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Dr. Batelja priredio je tu Knjižicu prigodom 70. godišnjice da je bl. Alojzija Stepinca papa Pio XII. uvrstio u kardinalski zbor (1952.-2022.), kao čin vrednovanja Stepinčeve žrtve i temelja slobodnog naroda u kojem će se slobodno naviještati i živjeti Evanđelje, u poštovanju i zahvalnosti za Stepinčevu ljubav prema Crkvi i njegovu žrtvu kojom je posvjedočio svoju vjeru te u teškim vremenima kada su ga komunističke vlasti na to poticale, nije iznevjerio povezanost sa Svetom Stolicom i nasljednikom apostolskog prvaka Petra.
Uz Stošijin blagdan, mons. Batelja darovao je vjernicima Zadarske nadbiskupije izdanja knjižice o čašćenju Majke Božje, svetaca i Božjih ugodnika po primjeru bl. Stepinca i sv. Jeronima, „kao odgovor svima koji taj zagovor poriču i žive gotovo izdvojeno iz zajedništva Katoličke Crkve“.
Naime, dodatni poticaj mons. Batelji za pisanje toga sadržaja bila je činjenica da se u nekim medijima moglo pročitati mišljenje jednog svećenika koji se protivi štovanju Majke Božje, štovanju bl. Stepinca i mnogih drugih, hrvatskom narodu dragih mučenika, ujedno i zaštitnika naših (nad)biskupija. „Svakako je riječ o tvrdnjama koje rušilački nasrću na istine koje su sadržaj katoličke vjere“ upozorava mons. Batelja. Na to je dr. Batelja odgovorio „iz vjere bl. Alojzija Stepinca, najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata i sv. Jeronima koji je u središte svoga života postavio Bibliju te je proglašen malleus haereticorum − čekić za krivovjerce“.
„Pobožnosti prema Majci Božjoj i Božjim svecima izričaj su prave vjere u Boga jer čuvaju živu, nepotkupljivu i cjelovitu vjeru. Kao vjernici shvaćamo i poput bl. Stepinca vjerujemo da su marijanske pobožnosti i štovanje svetaca najsigurniji put prema Kristu Gospodinu koji je zadnji cilj, alfa i omega svih pobožnosti. Crkva uči da su apostoli i Kristovi mučenici prolijevanjem vlastite krvi dali najveće svjedočanstvo vjere i ljubavi – zato je Crkva uvijek vjerovala da su u Kristu tješnje s nama povezani“ istaknuo je mons. Batelja.
Podsjetio je na misao pape Franje u Apostolskoj pobudnici Radujte se i kličite, u kojoj Papa, pozivajući se na nauk Benedikta XVI., kaže: „Možemo reći ‘da smo okruženi, vođeni i usmjeravani od strane Božjih prijatelja. Ne moram sâm nositi ono što, zapravo, nikada ne bih mogao sâm nositi. Četa Božjih svetaca tu je kako bi me zaštitila, podupirala i nosila’“. Slično tumači i sv. Jeronim govoreći: „Ako su apostoli i mučenici mogli moliti za druge još za života kada su se morali i za se brinuti, koliko će više moći iza krune, pobjede i slavlja“ istaknuo je dr. Batelja.
„Osobiti vid čašćenja svetaca je iskazivanje slave Bogu po prisutnosti njihovih relikvija, posmrtnih ostataka i čitavog tijela ili samo jednog njihovog dijela (čestice), kostiju, odjeće ili predmeta vezanih za svece i blaženike čiji je kult Crkva odobrila. Jer im se pridaje čudotvorna moć, nazivamo ih moći. Čuvaju se u moćnicima, relikvijarima od skupocjene kovine, najrazličitijih oblika. Dijelovi pohranjeni u moćnik časte se kao da je tu čitavo tijelo“ rekao je dr. Batelja, naglasivši da „moći nisu same po sebi objekt čašćenja, nego uvijek u odnosu prema Bogu za kojega su mučenici umrli, a drugi sveci vjerno živjeli. To je katolički nauk o čašćenju svetih moći do danas. Crkva to čašćenje obrazlaže riječima: „Relikvije su u Crkvi uvijek imale osobito čašćenje i pozornost jer je tijelo blaženika i svetaca, određeno za uskrsnuće, bilo na zemlji živi hram Duha Svetoga i instrument njihove svetosti, koju je Apostolska Stolica priznala njihovim proglašenjem blaženim i svetim““ pojasnio je dr. Batelja.
U svjetlu Božje riječi po apostolu Ivanu kako zrno, ako pavši u zemlju ne umre, ostaje samo, mons. Batelja rekao je da je švicarski dnevnik Vaterland iz Luzerna 11. veljače 1963. o mučeniku Alojziju Stepincu napisao: „Zrno dobrog sjemena palo je u zemlju: Stepinac. Nadamo se da će donijeti plod novog i snažnog života: njegov će narod biti pročišćen i posvećen krvlju svoga mučenika“.
„Mi smo pročišćeni Stepinčevom krvlju i krvlju sv. Stošije jer nas je sve pročistila, posvetila i spasila Krv Kristova. Zato i mi sa vjerom častimo moći sv. Stošije, osvjedočeni da će se tim čašćenjem u nama uvećati vjera u Krista za kojega je ona darovala svoj život. Ljubav sv. Stošije prema Isusu možemo usporediti s poklikom sv. Louis Maria Grignon de Monforta koji je rekao Po Mariji, k Isusu. Taj poklik je sv. Ivan Pavao II. sažeo u predanju Totus tuus – Sav tvoj! Analogno tome mi kličemo – Po zagovoru sv. Stošije k Isusu. Njen stav, žrtvu i predanje izričemo riječima Sav sam tvoj, Isuse. Tako se u pravoj vjeri učvršćuju svi koji Isusa ljube u Crkvi Božjoj koja je stup i uporište istine“ poručio je mons. Batelja.
„Časteći zemne moći svetaca, iskazujemo čast trojedinom Bogu za kojega su sv. Stošija i toliki Kristovi sljedbenici postali mučenici. Neka sv. Stošija zagovara mir savjesti svakog pojedinca, mir u našim obiteljima, napredak Crkve Božje i zadovoljstvo života u hrvatskom društvu“ poručio je mons. Batelja.
Naslovi u knjižici su: Štovanje Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista, Blaženi Alojzije Stepinac – štovatelj Majke Božje, Čašćenje svetaca i svetačkih moći, Sv. Jeronim u obrani čašćenja svetaca i njihovih moći, Pismo sv. Jeronima svećeniku Ripariju i Zaključne misli.
Dr. Batelja u Knjižici ističe kako Koncil uči da je Krist utemeljio Marijino zagovorništvo kada je on svoju majku pod križem darovao Ivanu i svim vjernicima da im bude majka u milosti. „Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika“ (Lumen Gentium 62).
“O čašćenju svetaca Drugi vatikanski koncil uči: “Crkva putnika, dobro poznajući tu zajednicu cijeloga Mističnoga Tijela Isusa Krista, već je od prvih vremena kršćanske religije s velikim pijetetom štovala uspomenu mrtvih i jer je ‘sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da se odriješe od grijeha’ (2 Mak 12, 45), za njih je prinosila i molitve. A za apostole i Kristove mučenike koji su, prolivši svoju krv, dali najveće svjedočanstvo vjere i ljubavi, Crkva je uvijek vjerovala da su u Kristu tješnje s nama spojeni, ujedno ih je s Djevicom Marijom i sa svetim anđelima s osobitim osjećajem štovala i pobožno prosila pomoć njihovog zagovora” ističe dr. Batelja.
Autor poručuje kako je Stepinac bio “duboko svjestan da nas iskrena pobožnost prema Majci Božjoj dublje povezuje s Bogom i čini raspoloženima za nasljedovanje Marijinih kreposti. Ona uklanja od nas ono što nas udaljuje od Boga. “Bio bi znak krive pobožnosti prema Presvetoj Djevici” govorio je, “ako bismo se zaustavili ili tražili samo prolazna dobra i samo je zato zazivali i častili. Njena snaga osobito se pokazuje moćnom protiv Sotone, protiv grijeha i zla”.
„Blaženi Alojzije Stepinac, svjedok vjere i mučenički svjedok apostolskog nasljeđa sadržanog u Učiteljstvu Crkve, na osobit način odlikovao se pobožnošću prema Majci Božjoj. Bio je osvjedočen da su te pobožnosti izričaj prave vjere u Boga i tu vjeru čuvaju živom, nepotkupljivom i cjelovitom. On je pobožnost prema Majci Božjoj temeljio na svim istinama koje o njoj uči Crkva, a to je povezivao osobito uz činjenicu da je Bogorodica u Isusovom životu prisutna i djelatna“ ističe mons. Batelja, podsjećajući na Marijino posredništvo u Kani Galilejskoj i Isusovo predanje svoje majke nama na Golgoti.
„Kako su marijanske pobožnosti prepoznatljiv čimbenik duhovnosti u hrvatskom narodu, u njima je Blaženik vidio jamstvo opstanka i samoga naroda. Zato je bl. Stepinac i u oporuci od 28. svibnja 1957. napisao: „Ako budete uvijek iskreno štovali i ljubili Bogorodicu, onda će se i na vama ispuniti ono što veli Mudrac: ‘Tko časti mater svoju, sabire blago’« (Sir 3, 4).
“Zazivanje i čašćenje svetih odgovara našoj vjeri i razumu. Ako su sveci prijatelji Božji, onda je jasno da nam mogu i hoće pomoći. Kao Kristovi vjernici svjesni smo da je Božja Objava došla čovjeku, ‘blago Božje došlo u ljudske ruke’. Mnogi se prema njemu odnose razumski, prema svjetovnim mjerilima, a ne predanjem, vjerom, otajstveno. Kad bl. Stepinac ističe da je ‘pobožnost Majci Božjoj znak da dotična osoba živi duhovnim životom’, izriče vjeru Crkve koja ‘u svome pologu pronalazi normu učenja i života koje ne stvaraju ljudi, nego je pronalazi u Objavi Božjoj. Stoga je potrebno da Crkva poučava kako bi se polog vjere (depositum fidei) sačuvao čist, jasan, siguran, cjelovit” poručuje mons. Batelja.
Autor podsjeća i upozorava da je „povijest Crkve obilježena pokušajima brojnih pojedinaca koji su svojim učenjem to blago vjere, depositum fidei, nastojali usmjeriti po svom nahođenju, čistim ljudskim umovanjem, zanemarujući učenje Crkve. Iz spoznaje da je za sv. Jeronima temeljni kriterij ispravne metode tumačenja Svetog Pisma bio sklad s Učiteljstvom Crkve, s pravom se može zaključiti da se za njega autentično tumačenje Biblije moralo uvijek slagati s vjerom Katoličke Crkve“ naglašava dr. Batelja, citirajući Jeronimovu opomenu: „Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive“ (Ep. 52, 7).
Budući da je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu na Petru, svaki kršćanin, zaključuje sveti Jeronim, „mora biti u zajedništvu s katedrom svetoga Petra“.
„Tko ne štuje Majku Božju niti časti svete i njihove moći, koje pobožnosti Crkva određuje, preporuča i potiče, nije izvjesno da je u zajedništvu s Katoličkom Crkvom. Zato neka nam trajno bude na pameti misao bl. Alojzija Stepinca: „Kako je to divna i utješna misao, da imamo u nebu tisuće i milijune braće i sestara koji s nama suosjećaju, koji gledaju naše borbe i muke na zemlji, jer u Bogu vide sve koji nam mogu pomoći i koji nam hoće pomoći, pogotovo ako ih revno zazivamo u pomoć. Pa ako su sveti već toliko mogli na zemlji, što istom mogu na nebu svojom molitvom““ ohrabruje Stepinčevom mišlju mons. Batelja.
Iznoseći u Knjižici niz argumenata protiv krivovjerja, dr. Batelja poziva čitatelje da sebi odgovore na pitanja: „Je li bilo koji svećenik ili vjernik koji negira štovanje Majke Božje i svetaca katolik? Je li kršćanin? Je li krivovjerac? Je li takav u zajedništvu Katoličke Crkve?“.
Ines Grbić