Knjigu „Cjepivo: da ili ne? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone“ čiji je autor prof. dr. sc. Josip Mužić, pročelnik Katedre za filozofiju na splitskom KBF-u, predstavili su u subotu 27. studenog u dvorani župe sv. Josipa na Plovaniji u Zadru dr. sc. Damir Šehić, profesor moralne teologije i bioetike na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru i neurolog dr. Anton Marović, dr. med. iz Splita. Prigodnu riječ uputio je i autor knjige, dr. Josip Mužić.
To je prvo predstavljanje te nove knjige u Hrvatskoj čiji sadržaj „ulazi u najinteresantniji trenutak ljudskog društva i doprinosi javnoj raspravi iz filozofsko-teološke perspektive, otvarajući široku interdisciplinarnu raspravu“ rekao je dr. Šehić.
Knjiga na 240 stranica sadrži Predgovor čiji je autor dr. Šehić, uvod i tri dijela naslovljena: Cjepivo i pobačaj, Sloboda i odgovornost i Odbijanje cijepljenja. Slijede Zaključak i Prilozi – Posluh u doba korone. Navedena je i Bibliografija prema kojoj je dr. Mužić koristio citate iz 243 knjige i studije te iz 120 članaka, što govori o temeljitosti i suvremenosti te sistematski napisane knjige.
„Autor Mužić progovara iz pozicije sveučilišnog profesora, teologa ali i svećenika pastoralca koji je blizak svakom čovjeku. Pokušavajući ući u svačiju dilemu, nudi put u pronalasku adekvatnih odgovora na moralne dvojbe. Motiv za nastajanje te knjige je stanje u kojem se pronašlo cjelokupno društvo. Zaključavanje, restrikcije, socijalne distance, nefunkcionalne javnozdravstvene mjere i sl., prouzročile su mnoštvo moralno-etičkih dvojbi koje su bile poticaj autoru da kao sveučilišni profesor – teolog i filozof sagleda cjelokupni fenomen te ponudi odgovore na moralno-etičke dvojbe trenutka u kojem se nalazimo“ rekao je dr. Šehić, poručivši: „Odvažnost i znanstvena sigurnost dr. Mužića očituje se u spremnosti ulaženja u delikatne teme u kojima će oko pažljivog i dobronamjernog čitatelja uvijek pronaći jasnu nit ljubavi prema Objavi i učiteljstvu“.
Istaknuvši autorovu poruku da „razborita prosudba nije jednaka za svakoga i u svim okolnostima“, dr. Šehić je rekao kako dr. Mužić napominje da „katolički nauk pokušava ne upadati u krajnosti laksizma, koji odobrava uporabu moralno okaljanih cjepiva bez ikakvih uvjeta i rigorizma, koji kategorično odbija moralno okaljana cjepiva u svakom slučaju“.
Knjiga dr. Mužića je „zasada najobuhvatniji prikaz teološko-moralnog vrednovanja svih moralno-etičkih dilema covid krize na hrvatskom govornom području, od slobode i savjesti do korištenja cjepiva protiv virusa Sars-Cov2. Profesor Mužić je iz perspektive moralne teologije vrednovao sve aspekte moralno kompromitiranih cjepiva, počevši od njihove proizvodnje i predumišljaja proizvođača, okaljanošću pobačajem i suradnje sa zlom, uvjeta koje Crkva postavlja za primanje takvih cjepiva, sve do slobode savjesti, moralne ucjene te diskriminacije i zdravstvene diktature“ rekao je dr. Šehić, istaknuvši da se tom knjigom dr. Mužić, kako sam kaže, „otvara pohvalama i kritikama sa svih strana“.
Knjiga „govori o društvenom stanju i realnim pojavama o kojima se može razgovarati, ali je se ne smije kritički propitkivati ili kritizirati. Svaka znanost koja se usudi ući u konfrontaciju s podacima i statistikama te interpretirati drugačije znanstvene činjenice ili ih vrednovati u svjetlu načela koje donose neki drugi odgovor, postaje uskoro pseudoznanost, teorija zavjere, a oni koji stoje iza takve interpretacije postaju neinformirani, retrogradni, oni koji zbunjuju, te su na koncu etiketirani kao antivakseri. Unatoč takvom ozračju netolerancije i segregacije te unaprijed etiketiranom statusu svih koji odabiru ući u aeropag diskusije i izložiti se braneći vlastita stajališta, autor odabire teži put moralnog rasuđivanja u svjetlu Kristova nauka“ rekao je dr. Šehić.
U prvom dijelu knjige, Cjepivo i pobačaj, autor„artikulira moralno rasuđivanje o cjepivima kompromitiranima pobačajem, pri čemu promišljanjeutemeljuje na znanstvenim činjenicama o cjepivu koje prosuđuje teološko-moralnim kriterijima Kristovog moralnog zakona. U skladu s naučiteljstvom Crkve i temeljem crkvenih dokumenta, prvi put na hrvatskom govornom području precizno i jasno artikulira uvjete koje je postavila Crkva za primanje moralno okaljanih cjepiva pobačajem. Treće poglavlje prvog dijela temeljem relevantnih i recentnih znanstvenih istraživanja sabire sve važne elemente proizvodnje cjepiva i ciljanih pobačaja, čime na jednom mjestu sabire sve informacije nužne za donošenje ispravne moralne odluke u duhu kršćanskog moralnog zakona i njene moralne posljedice“ istaknuo je dr. Šehić.
U drugom dijelu, Sloboda i odgovornost, „autor problematizira slobodu mišljenja i izbora u pitanju cijepljenja, britko uočavajući društvene prijetnje i ugroze slobodi pojedinca. Treći dio, Odbijanje cijepljenja, analizira sporne elemente nepovjerenja u nametnuta cjepiva argumentirajući zauzeti moralni stav“ rekao je dr. Šehić. Autor u teološko-bioetičkoj analizi prijepornih točaka raščlanuje pojmove i obuhvatno ih kontekstualno sagledava te „precizno i vrlo izravno pristupa najdelikatnijim pitanjima vezanim za pandemiju Sars-Cov2“.
„Očigledno je autorovo dubinsko poznavanje teme, sustavno i kontinuirano ažurirano praćenje sadržaja i događaja, iznimno dobra sposobnost kontekstualizacije i iznimno uklapanje fragmenata u zaokruženu razumljivu stvarnost. Izniman bioetički doprinos autor donosi konfuznoj i nekritički divergentnoj javnoj diskusiji u covid krizi, uvijek polazeći od dostojanstva i integriteta ljudske osobe i njenih fundamentalnih prava, slobode i savjesti. Sloboda i moralna odgovornost svakog pojedinca, zdrav razum i autonomija, savjest i sloboda izbora, čiji je govor autor ukorijenio u Kristovom moralnom zakonu i učiteljstvu Crkve, čine bedem kršćanskog stava neuništivog pred naletom novog totalitarizma ili ‘puzajuće diktature’, kako je autor argumentirano naziva“ upozorio je dr. Šehić.
Interdisciplinarno primjenjujući i propitujući načela medicinske etike, autor analizira aktualno stanje u Hrvatskoj i pojedine segmente korištenja cjepiva. „Pritom se ne libi vlastito razmišljanje čvrsto utemeljeno u katoličkoj doktrini, odvažno usmjeriti prema kritici pojedinih postupaka koji su, inaugurirani pandemijskim resetom, postali nova svepristuna društvena načela. Jasno staje u obranu slobode i prava na odabir po savjesti pojedinca koju smatra stožerom ljudske osobe, nasuprot prisili cijepljenja i svih drugih ograničenja koja čovjeku ugrožavaju ili oduzimaju inherentna prava i slobode. Autor smjelo i bez zadrške raskrinkava moralna zla koja se latentno i vješto prikrivaju i podvlače pod lažnim imenom. Pritom je izbjegao opasnosti paušalnih ocjena i generalizirajućih opaski, držeći se uvijek tvrdih znanstvenih činjenica i nepromjenjivog kršćanskog nauka i morala“ poručio je dr. Šehić.
Moralno – teološkim prosuđivanjem etičkih dilema, autor daje „kršćanskom čitatelju siguran smjerokaz utemeljen na Božjoj riječi, nauku Katoličke Crkve, tradicije i učiteljstva“ rekao je dr. Šehić, istaknuvši da je autor Mužić „početak svih problema iznimno dobro detektirao u dijelu Gubljenje osjećaja za grijeh. Teologija je već ranije detektirala gubitak osjećaja za grijeh postmodernog čovjeka, a time i osjećaj za sveto te govori o relativizaciji svih vrednota, počevši od ljudskog života. Takav mentalitet moralnog permisivizma je pridonio, a donekle i oblikovao suočavanje s novonastalom situacijom pandemije te se ne vidi problem. Činjenica da postoji potreba braniti autonomiji savjesti, pa i u crkveno-teološkom krugu, ukazuje da se nalazimo u ozbiljnim vremenima te nas vrlo malo dijeli od totalitarizma, zaključuje autor. Ova knjiga može biti referentna točka promišljanju i osobnom moralnom prosuđivanju moralnih dilema“ poručio je dr. Damir Šehić.
Dr. Anton Marović rekao je da brojnost citata u toj aktualnoj knjizi „ukazuje na ogroman uloženi napor i želju da knjiga bude ažurna, ukorak s vremenom u kojem se nevjerojatnom brzinom oko nas odvijaju neočekivani događaji“. Uz upućenost u materiju poznavanjem niza činjenica, knjiga odaje autorovu „uvjerenost u ispravnost postupanja“ koje temelji i na dubokoj vjeri.
„Znanost ne umanjuje vjeru, naprotiv, vjera jača znanost, utvrđujući sklad između znanosti i vjere. Iz ove knjige izvire Božji naum i moralni zakon, od Boga usađen u čovjeka kao putokaz prema njemu“ rekao je dr. Marović, naglasivši da je napisani sadržaj „tvrd govor“. Autor piše „bez zadrške i akademske ili diplomatske uvijenosti“, upozorava na „moralnu reviziju učenja Crkve“, smatrajući da se „ne može proglašavati moralna zastara za zlodjelo“ pobačaja, u kontekstu promicanja cjepiva čije je porijeklo u stanicama namjerno pobačenih fetusa.
„Autor upozorava na privikavanje pučanstva na novi način razmišljanja gdje se pobačeno dijete naziva ‘biološkim materijalom’, počinitelj pobačaja i proizvođač cjepiva ‘opskrbljivač’, naručitelj cjepiva ‘dobavljač’. Autor se jasno i bezrezervno, brojnim argumentima temeljenim na znanstvenim dokazima i referencama, jasno bori za kulturu života“ poručio je dr. Marović, rekavši da se svako drugo mišljenje od onoga koje ne smatra da je cjepivo moralno okaljano, smatra „suvišnim i štetnim moraliziranjem i demonizira se“. Korištenje cjepiva koje vuče porijeklo u stanicama pobačenog fetusa autor smatra „kršenjem i prezirom svetog Božjeg reda stvaranja“. Dr. Marović smatra da sadašnje stanje „jako sliči na totalitarizam, kamufliran u ideju ograničavanja sloboda i prava u ime brige za zdravlje drugih. Nije dovedena u pitanje i propitivana nijedna donesena mjera, nije se dalo prostora drugačijim mišljenjima struke, nije se pokušalo ukazati na negativne posljedice mjera ili osvijetliti njihovu dimenziju“.
Autor promatra vrijednost slobode „u najširem smislu vjere, odgovornosti, želje za poboljšanjem stanja, a ne slobode koja bi mogla postati bahatost i anarhija, egoizam i egzistencijalizam. Vodeća ideja knjige nije produbljivanje podjela, nego dominira želja za poboljšanjem stanja, za potvrdom prava na slobodan izbor, za obnavljanje i jačanje snage vjere i za odgovorno provođenje medicinskih postupaka na temelju istine i objektivnih, objektivno pripravljenih, procijenjenih i u odluke ugrađenih podataka“ rekao je dr. Marović, citirajući Kristovu riječ: „Istina će vas osloboditi“.
U toj knjizi „ne suprotstavljaju se razum i vjera, nego istina i ljubav. Svjedočeći i boreći se za istinu, vjernik se bori za Isusa Krista. S druge strane, ljubav se danas olako shvaća, kao da je samoodređujuća i neupitna, kao da je apsolut koji ni u kojem slučaju ne može biti zloupotrijebljen. U knjizi se nudi rješenje: to je pomirenje Istine i Ljubavi, što najbolje izražava načelo ‘Ljubiti grešnika, a mrziti grijeh“ rekao je dr. Anton Marović, istaknuvši da je knjiga referentna za moralna i stručna pitanja u odnosu vjere i medicinske struke te unutar medicinske struke.
Autor knjige, dr. don Josip Mužić, rekao je kako je iz želje da služi Bogu ušao i u temu covid krize, jer to smatra i „pitanjem svoga osobnog odnosa s Bogom“. „Što sam ja spreman učiniti za Istinu? ‘Ja sam Put, Istina i Život’ – to je Krist. On je Bog. U vremenima kad se gazi istina, to proziva moju osobnu vjeru. Jesam li ja Kristov ili sam se omekoputio, uklopio, spreman na razne kompromise, bojim se za sačuvati posao, bojim se da se neću imati gdje liječiti jer nemam covid propusnicu, pa neću moći ići u bolnicu ili sam spreman ići do kraja za Onim s kojim sam pošao, kao što su išli toliki sveti u prošlosti“ upitao je dr. Mužić.
„Knjiga se obraća vjernicima, ali može poslužiti i onima koji nisu vjernici. Svi imamo zdrav razum i slobodnu volju, to nas čini ljudima, to nam je svima dano od Boga. U knjizi se zdravorazumski govori kroz prizmu dostojanstva čovjeka. Govori se da se čovjek ima pravo odrediti slobodno hoće li primiti cjepivo ili ne. To se danas gazi, temeljna sloboda, gazi se savjest. Dočekali smo da imamo Izjavu Stalnog vijeća HBK koja daje jako uporište kod nas Hrvata; biskupi su se javno izložili, založili za dobrovoljnost po pitanju cjepiva. I to pokazuje da su donijele plod i urodile plodom molitve, žrtve i rad onih koji su ustrajali sve ovo vrijeme, koji se nisu dali pokolebati u svojoj privrženosti istini. Moramo ih podržavati da nastave tim putem“ potaknuo je dr. Mužić.
Dr. Mužić je rekao da je moralna okaljanost cjepiva nedvojbena. „Kad Crkva danas kaže da je dopušteno uzeti takva cjepiva, Crkva ne niječe da su ona moralno okaljana. Jer kaže, tu postoji materijalna, daleka i stvarna suradnja. Ta daleka, pasivna suradnja je uvijek suradnja. No, zaboravilo se da Crkva unutar toga ostavlja slobodu. Ako je dopušteno, ne znači da je obavezno. Svatko od nas ima slobodu ne posegnuti za takvim cjepivom. Pitanje cjepiva nije samo pitanje cjepiva, nego je pitanje naše budućnosti, tiče se naše budućnosti, budućnosti naše djece i nas kao vjernika“ poručio je dr. Mužić, upozorivši da se „agresivno i bahato rađa totalitarno društvo i traži da mi kao ljudi i vjernici na to damo odgovor“. Potaknuo je vjernike da se bore mirnim, dopuštenim sredstvima te molitvom i pokorom.
Ines Grbić
