Na 30. obljetnicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu, u četvrtak 18. studenog u tom ravnokotarskom mjestu u zadarskom zaleđu okupilo se više tisuća poštovatelja žrtve za domovinu iz svih krajeva Hrvatske. Misno slavlje za domovinu i stradale u Domovinskom ratu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
„Sjetimo se svih koji su bili žrtve Domovinskog rata i koji su svoje živote založili za našu slobodu. Zahvalimo za taj veliki dar koji nam je Bog dao. Želimo misom zahvalnicom reći, Bože hvala ti! Hvala ti za dar slobode, za dar domovine, hvala ti za sve što imamo i što jesmo“ rekao je mons. Puljić. Nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako je trebalo „kroz devet stoljeća podnositi brojne zabrane narodnog, kulturnog i vjerničkog identiteta“, podsjetivši da su se naši preci hrvali s mnogim osvajačima Hrvatske koji su tijekom povijesti stolovali u Pešti, Beču, Carigradu, Mletcima i Beogradu.
„No, Bogu hvala za naše očeve koji su poput židovske obitelji Makabejaca bili svjesni svojih narodnih i vjerskih korijena. Bogu hvala i za crkvene pastire koji su navještajem Radosne vijesti na narodnom jeziku i u liturgiji podržavali taj plamičak ponosa i narodne svijesti. Sa zahvalnošću se sjećamo i svih onih odvažnih „makabejskih sinova“ koji su poput hrabrih branitelja davali do znanja svim okupatorima kako se narod ne miri s gubitkom samostalnosti, već stremi za slobodom i želi biti svoj na svome“ poručio je mons. Puljić.
Datum 18. studenog „označava i namjeru zločinačke vojske koja je taktikom spaljene zemlje krenula u osvajanje hrvatskih sela i gradova koje predstavljaju Vukovar i Škabrnja. Oni nisu mogli odoljeti silini oružanog napada. Ali, izdržala je Hrvatska zahvaljujući nadljudskim naporima njenih branitelja i molitvenoj potpori njenih građana“ istaknuo je nadbiskup, izražavajući priznanje kako su se Vukovar i Škabrnja “junački i očajnički branili mjesecima”.
Nadbiskup je potaknuo na zahvalnost i za državničko vodstvo Hrvatske s predsjednikom Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom, „koji je u tim teškim danima znao pregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati. Škabrnja mu je iz poštovanja i zahvalnosti s pravom postavila spomenik, jer je kao vrhovni zapovjednik vojnim akcijama Bljesak i Oluja, kojom su rukovodili naši generali, oslobodio najveći dio okupirane Domovine, a pregovorima reintegrirao Istočnu Slavoniju s Vukovarom“.
Mons. Puljić rekao je da ga „do danas nije napustila žalost“ kako europske zemlje nisu pomogle Hrvatskoj u obrani suvereniteta čime bi se spriječio i velik broj žrtava agresije. „Proživio sam kao dubrovački biskup teške trenutke stradanja i razaranja na jugu Lijepe Naše. Jako mi je žao što licemjerna Europa i Amerika nisu zaustavile okrutnu agresiju, a mogli su. Dapače, uvođenjem embarga na uvoz oružja predalo se Hrvatsku koja je odabrala samostalnost, u ruke nemilosrdnom agresoru jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojbi“ upozorio je mons. Puljić.
Rekao je da “nije dovoljno samo moliti, položiti cvijeće i zapaliti svijeće” za žrtve. „Branitelji su za slobodu Domovine pali kako bismo je mi pravedno i pošteno izgrađivati znali. Ne prepuštajmo svoju sadašnjost i budućnost stihiji i beznađu! Hrvatski narod neka raste i napreduje u miru, slozi, međusobnoj toleranciji i ljubavi. Neka se ognjišta ne gase i kolijevke ne budu prazne. Za svakoga u našoj Domovini neka bude dovoljno rada i kruha, pravde, mira i sreće“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Prije mise održana je komemoracija u predjelu Ambar, na ulazu u mjesto Škabrnja, gdje je srbijanski agresor 18. studenog 1991. počinio pokolj 44 hrvatskih civila starije dobi na njihovom kućnom pragu.
„To je dan tuge i sjete, dan sjećanja na stradale, kada je prestalo živjeti mjesto od 2000 stanovnika. Uništeni su domovi, ubijeni nedužni ljudi, razorene obitelji. Dan 18. studenog 1991. g. nikad ne smijemo zaboraviti. Naša je obveza pričati našoj djeci i mladima priču o Škabrnji, ponosnom hrvatskom mjestu koje je doživjelo najveću tragediju, ali je nastavilo živjeti i pokazalo je kako se voli svoja domovina i svoj rodni kraj“ rekao je Ivan Škara, načelnik Općine Škabrnja u govoru na komemoraciji.
„Prisjetimo se i odajmo počast svim nedužnim žrtvama koje su stradale toga dana, ali i u danima i godinama kasnije. Čuvajmo uspomenu na njih kao nešto najsvetije“ potaknuo je Škara, poručivši svima da posjete Škabrnju i tijekom godine, „da vidite kako radimo, živimo i kako napredujemo. Zajedno nastavimo graditi Škabrnju na koju bi bili ponosni naši pokojni, nedužni ljudi stradali u Domovinskom ratu“ poručio je načelnik Škara.
Zatim je Kolona sjećanja krenula od Ambara do spomen-obilježja masovne grobnice u središtu Škabrnje kod Osnovne škole Vladimir Nazor. Tu je u ime svih izaslanstava vijenac i svijeću položilo izaslanstvo Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata. Na početku kolone bio je križ, zatim hrvatski stijeg, pripadnici Hrvatske vojske sa stjegovima vojnih postrojbi te predstavnici hrvatskih povijesnih postrojbi.
Nakon mise, kolona sjećanja uputila se prema groblju sv. Luke gdje su izaslanstva položila vijence i svijeće kod Središnjeg križa i spomen-obilježja na kojem su upisana imena 86 žrtava Škabrnje, koliko je sveukupno stradalo branitelja i civila u Domovinskom ratu.
Svi pridošli dostojanstveno su izricali počast braniteljima, u zahvalnosti svima koji su podnijeli žrtve za slobodu naše zemlje. Među pridošlima su bili i mnogi roditelji s djecom u želji da djeca budu upoznata s činjenicom na kako krvavoj žrtvi je nastajala naša domovina.
„Održimo sjećanje na poginule, da djecu i mladost poučimo svemu što je bilo, da se ne zaboravi žrtva Škabrnje i Vukovara“ poruka je mnogih hodočasnika koji odlučuju jednu godinu 18. studenog pohoditi Vukovar, a drugu godinu Škabrnju.
„Došli smo da djeci prenesemo ovu riječ i Riječ, ovu nadu, da im damo nasljeđe. Moraju znati, vidjeti. Nije dovoljno samo kod kuće govoriti, nego djeca moraju vidjeti gdje se odvijalo to strašno djelo, đavolsko. Trebamo učiti djecu ono što Bog daje nama kao roditeljima, a to je da je vrlo važno odgajati svoju djecu – ne zatvarati oči pred istinom. Da vide gdje je bilo to mjesto, zato je jako važno da smo danas tu. Na misi prikazujemo našu Hrvatsku, slobodu našeg naroda, prikazujemo sve koji su stradali dajući život za našu Hrvatsku. Daj nam Bože da toga možemo biti svjesni. Da žrtvama damo pijetet, da znamo zašto su branili našu Hrvatsku, da ih ne razočaramo“ rekla je Štefica Paripović, majka brojne obitelji. „Došli smo iz Krašića odati počast svim našim hrabrim braniteljima, svima stradalima u Škabrnji, Vukovaru i diljem Lijepe naše. Ove godine izbrali smo doći u našu Škabrnju. I drugi naši u obitelji u Krašiću u mislima su s nama, da danas to dostojanstveno obilježimo“ rekao je Josip Petković Fajnik.
Zahvalu su izricali ljudi i svojim tjelesnim naporima u senzibiliziranju javnosti za spomen – sjećanje na žrtvu branitelja i civila stradalih u Domovinskom ratu. Članovi Udruge maratonaca Sisačko – moslavačke županije održali su drugu memorijalnu utrku ‘Heroji ne umiru’, trčeći 24 km do Škabrnje. Dvadeset hodočasnika Marijanskog zavjeta za domovinu pješačili su od Benkovca do Škabrnje 20 km u noći 17./ 18. studenoga. Putem koji je trajao od ponoći do 6,30 sati kad su stigli u Škabrnju molili su za domovinu i hrvatski narod. U noći 20./21. studenog Marijanski zavjet za domovinu će održati noćni hod Putem spasa od Vinkovaca do Vukovara, u zahvalnosti žrtvama Vukovara.
Ines Grbić