Dogodine će se navršiti 60 godina od početka rada Drugog Vatikanskog sabora koji je bio otvoren 11. listopada 1962. Starcu Ivanu XXIII. (1881.-1963.) valja pripisati u zasluge što je imao hrabrosti sazvati, pripremiti i otvoriti Koncil. I to, usprkos brojnim dvojbama i protivnim mišljenjima. On je tada bio u 81. godini života. U tri godine intenzivnog rada (1962.-1965.) usvojeno je 16 koncilskih dokumenata raznolikog sadržaja i vrijednosti: četiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. To su dokumenti koji čine cjelovitost saborskog nauka koji je „imao donijeti obnovu Crkve radi čega je Sabor i sazvan“, rekao je sveti Pavao VI.
1. Sinoda je plod Drugog Vatikanskog sabora
Što se tiče recepcije saborskih dokumenata, može se reći kako je Sabor imao razdoblje oduševljenja i entuzijazma, kao i doba zastoja, pa i razočarenja kad je trebalo neke stvari pretočiti u praksu. S izvanrednom sinodom biskupa (1985.) započelo je razdoblje kad se moglo mirno i objektivno vrednovati što je sve Sabor postigao. U obnovi Crkve kao i za recepciju koncilskih dokumenata nezamjenjiva uloga i zasluge idu svetom Ivanu Pavlu II. koji je kao krakovski nadbiskup sudjelovao u stvaranju koncilskih dokumenata, a kao Papa aktivno se zauzimao za njihovo oživotvorenje. Od 28 održanih sinoda on je sazvao i predsjedao na 21 sinodi i pokazao kako i nakon više od pola stoljeća održavanja Sabora, njegove konstitucije, dekreti i izjave su aktualne i suvremene, te kadre nadahnjivati i usmjeravati sadašnji hod Crkve.
Razumljivo je stoga što je sveti Ivan Pavao II., u enciklici „Redemptoris Missio“ napisao: „Osjećam kako je nastupio čas da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti: naviještati Krista svim narodima svijeta’ (br. 3). To je bio i jedan od razloga da je njegov nasljednik, papa Benedikt XVI., proglasio 2012. „Godinu vjere“ povodom 50. obljetnice otvorenja Drugog Vatikanskog sabora.
Godinu vjere u Zadarskoj nadbiskupiji mi smo odlučili obilježiti programom koji je trajao jedno trogodište (2013.-2015.). U tom razdoblju obradilo se konstituciju o Crkvi „Svjetlo naroda“, Vjerovanje i dekret o misijskoj djelatnosti Crkve, „Ad Gentes“(2013.). Suočili smo se s pet gorućih problema (2014.) prema konstituciji o „Crkvi u suvremenom svijetu“: Promicanje dostojanstva braka i obitelji, kulturnog napretka, ekonomskog i socijalnog života, te promicanje mira i izgradnja zajednice naroda (GS 46-90). Tijekom treće godine (2015.) proučavalo se ono što su biskupi napisali o svećeništvu (PO 1-22) i sakramentalnom redu spasenja. Osobitu pozornost u toj godini posvetilo se tumačenju svete Mise prema izreci: „Crkva slavi euharistiju, a euharistija izgrađuje Crkvu“.
Tim slavljem očitovali smo vjeru u Uskrsnuloga koji i danas nastavlja euharistijom liječiti bolesne i hraniti gladne, tješiti žalosne i praštati naše grijehe. On je naš Spasitelj, žrtveno, ali uvijek živo Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta (Iv 1, 29); „živi kruh koji nam i danas život daje“. Naš trogodišnji program bio je u neku ruku uvod u pastoralni hod sinodalnosti
2. Što se sada očekuje od sinodalnog hoda?
Papa Ivan XXIII. u svojim staračkim godina (u 81.) imao je hrabrosti sazvati, pripremiti i otvoriti Drugi Vatikanski Sabor (listopad 1962.). Papa Franjo u svojoj 84. godini života poziva narod, svećenike i biskupi neka hode i slušaju jedni druge; a svi zajedno neka slušaju Duha istine“ (Iv 14,17), kako bi spoznali što Duh Sveti govori i poručuje Crkvama (Otk 2,7). Naime, kad je u ožujku prošle godine najavio temu sinode „o sinodalnosti“, rekao je da Gospodin traži neka „laici, pastiri i biskup Rima hode zajedno”. Jer, „unutar Crkve nitko se ne može ‘uzdići’ iznad ostalih“. Dapače, „potrebno se prignuti i staviti se u službu braće i sestara”, kako je tumačio sveti Ivan Zlatousti. Zato oni koji vrše službu vlasti „nazivaju se ministrima što se prema izvornom značenju prevodi kao „služitelji“, najmanji od svih. Što se tiče sinodalnog hoda predviđene su tri razine: Prva na razini partikularne Crkva (2021.), druga na razini biskupska konferencije (2022.) i treća na razini kontinenta Europe. Na koncu sinoda će se održati u Vatikanu u listopadu 2023. Gledom na prvu razinu u našoj Nadbiskupiji, poslao sam župnicima, redovničkim zajednicama,
voditeljima pokreta i zajednica koje se okupljaju u župama, neka tijekom listopada i studenog prodiskutiraju teme obrađene u priručniku „Za sinodalnu Crkvu“. Neka svoja zapažanja, pitanja i prijedloge u formi zapisnika dostave na ured Ordinarijata. Sve vjernike pozivam neka se mole za blagoslov i uspjeh sinode. Neka se posluže molitvom „Stojimo pred tobom, Duše Sveti..“ koja je starodrevna molitva, a molit će se diljem Hrvatske i svijeta.
Budući da Sinoda nije ni parlament, a ni centar za istraživanje, već crkveni događaj gdje je Duh Sveti glavni protagonist, očekuje se da svi postanemo osjetljivi, pa najprije poslušamo i čujemo govor jedni drugih, a onda ustupimo prostora Duhu Svetom pa poslušamo njegov nagovor. S tog zrenika promatrano Sinoda će dati prigodu svima „osjećati se u Crkvi kod kuće“, biti kadar „čuti, govoriti i slušati“. Takvo ozračje stvara osjećaj blizine s ljudima što onda omogućuje Crkvi „preuzimati na sebe ljudske slabosti i siromaštvo, te Božjom utjehom liječiti rane i ozdravljati slomljena srca“. Stoga je Papa je pozvao „sve neka postanu stručnjaci u umijeću slušanja i susretanja“. Jer, svrha Sinode nije izrada novih dokumenata, nego višestruka prigoda:
- da se kod vjernika i pastira iznova probude snovi, proroštva i vizije;
- da se pruži šansa nadi da punim dahom procvjeta i potakne uzajamno povjerenje;
- da članovi Božjeg naroda nauče povijati rane jedni drugima i umrežavati odnose kako bi se probudili zamrli snovi i oživjela zora nade;
- da jedni od drugih učimo stvarati pozitivno ozračje koje će „prosvijetliti naše umove, zagrijati srca i vratiti snagu mišicama našim“, kako je slikovito govorio Papa Franjo na Sinodi mladih (3. listopada 2018.)
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 17. listopada 2021.