Pravedniče, sveti Šimune, slavimo ti sveto ime!
1. Blagdan svetoga Šimuna vraća nas biblijskim i našim vjerskim korijenima. Biblijsko izvješće veli kako su Marija i Josip donijeli Isusa u hram izvršiti što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon. A tada im ususret dolazi časni starina, pun Duha Božjega. Zvao se Šimun, a Luka piše da je bio ‘pravedan i bogobojazan, te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Vođen Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama. Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce i predstavio ga kao „svjetlo na prosvjetljenje narodâ i na slavu puka Izraelskoga“. No, sveti je starac predvidio kako će dijete biti i „znak osporavanja“ (signum contradictionis), te da će i njegovoj majci Mariji „mač dušu probosti“ (Lk 2, 22-35).
Na uzvišenom mjestu u svetištu iznad oltara dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrnu raku sv. Šimuna koja je najdragocjeniji izložak naše srednjovjekovne baštine. Pored umjetničke vrijednosti raka ima prvorazredno nacionalno značenje. Škrinju je kako znamo naručila kraljica Elizabeta (1377.), kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ludovika Anžuvinca, ugarsko-hrvatskog i poljskog kralja. Bilo je to doba kad se ovaj grad mirom u Zadru (1358.) oslobodio mletačke uprave i ujedinio se s ostalim hrvatskim zemljama. Sama škrinja govori ne samo o visokom umjetničkom ukusu, već i o dubokoj vjeri naručiteljice, kraljice Elizabete koja je stigla u Zadar počastiti svete relikvije starca Šimuna i preporučiti mu u molitvi svoje obiteljske i kraljevske brige. Za rad tako rijetke umjetničke vrijednosti kraljica je stavila na raspolaganje 250 kilograma srebra. Svoje pak hodočašće ovjekovječila je naša bosanska Hrvatica neraspadnutome tijelu svetog starca Šimuna koji je na svojim rukama držao dijete Isusa (Lk 2, 28). I mi ćemo na koncu svete Mise s pjesmom „Pravedniče sveti Šime“ iskazati poštovanje našem dičnom zaštitniku i pokrovitelju.
2. Uz poštovanje koje u nama budi pomisao da je Šimun u svojim rukama držao Isusa, u mislima se prisjećamo onog svečanog susreta s Mesijom u hramu. Taj je trenutak nagovijestio prorok Malahija kad je zapisao: „I doći će iznenada Gospodin u svoj Hram“. Pet stotina godina poslije Malahije evanđelist Luka opisuje taj događaj u Hramu ovim riječima: „Poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kao što piše u Zakonu Gospodnjem“. Ovo Lukino izvješće odsjaj je neodoljive čežnje, ali i hramske svečanosti. Svojom milinom i jednostavnošću opisuje božićno i bogojavljensko ozračje. No, ovaj put naglasak je na djetetu-Mesiji kojega roditelji nose u Hram da obave što o njemu propisuje Zakon. A naglasak je i na onima koji su s hramom povezani.
Naime, dok u vrijeme Božića i Bogojavljenja novorođenome Bogu hodočaste ljudi, pastiri i mudraci, danas Mladi Mesija pohađa ljude, ide u susret starcima, Šimunu i Ani, revnim pohoditeljima hrama. Njih dvoje, dakle, u predvečerje i na zalazu svog zemaljskog hoda kliču od radosti i Bogu zahvaljuju na daru toga milosnog susreta i života. A on kao „mlado sunce s visine“ (Lk 1,78), tek je na pomolu i na početku svoga mesijanskoga poslanja. Zahvalan svojim roditeljima, koji su ga dopratili u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu prema Mojsijevu Zakonu, Isus širi ruke i blagoslivlja ovo dvoje staraca, revnih pohoditelja hrama.
3. U ovom simboličnom događaju, koji Luka slikovito opisuje, vidimo ljepotu liturgijskog čina kao i znakovitost susreta stare i mlade generacije na tom svetom mjestu. Dok o tomu sada razmišljamo, osjećamo aktualnost i važnost toga opisa iz evanđelja. I pitamo se koliko smo osjetljivi na poruku i značenje toga događaja. Konkretno: Jesu li današnji roditelji svjesni da su njihova djeca Božja svojina i vlasništvo koje im je povjereno kao skupocjeno blago?! Istina, to im je blago darovano u glinenim posudama, pa ga trebaju trajno Bogu prikazivati. Trude li se današnji očevi i majke primati život iz Božjih ruku, te moliti i zahvaljivati Bogu za dar svoje djece?! Znaju li povesti svoju djecu u hram Gospodnji kako bi tamo s braćom u vjeri molili i pjevali: „U hram ćemo Gospodnji radosno ići“?!
Raspjevana duša starca Šimuna na kraju života, čuli smo, moli i zahvaljuje riječima predanja: Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru u miru, jer vidješe oči moje spasenje tvoje. Što je potaklo Šimu da izgovori ovaj dirljivi pjev? Što ga je dirnulo pa je dao oduška srcu svome? Najprije, ganula ga je nazočnost mlade obitelji koja dolazi u Hram i prinosi Bogu svoga Prvorođenca. Koga ne bi dirnule bezazlene oči djeteta koje roditelji prikazuju Bogu?! Posebice pak dirnula ga je činjenica što mu je bilo objavljeno da neće umrijeti prije nego vidi Mesiju. I, evo, došao je taj čas. Zbog toga zahvalna srca i ozarene duše pjeva i moli. I ovdje bismo mogli postaviti neka konkretna pitanja koja nam sugerira ovaj simbolični susret starca Šimuna i mlade obitelji u Hramu. Znaju li suvremene obitelji obići s djecom svoje stare, djedove i bake, i obradovati ih češće dječjom radošću i spontanošću?! Kakav je općenito naš stav prema starijoj populaciji? Imamo li vremena i srca da ih obiđemo, pomognemo u njihovim potrebama ili barem upitamo, kako su?!
4. Slaveći blagdan svetoga Starca, kličemo mu i molimo njegov zagovor i pomoć. On je bio i ostao ponos Zadra grada, pa je u njega položena i naša nada. Slaveći njegovu proslavu mi ga usrdno molimo: Slomi snagu dušmaninu, brani našu Domovinu! Naša je prošlost preko sedam stoljeća nerazdvojivo vezana uz njegovo štovanje. Stoga smo i večeras došli preporučiti mu svoje osobne i obiteljske molitve i želje. U duhu Sirahove knjige, koja veli, „je li ikada bio prezren onaj tko njegovu pomoć zatražio“, završit ću ovaj nagovor tekstom koji je u čast našem Pokrovitelju pisan starim izričajem:
„I mi, dakle, bogoljubna braćo kršćani, obratimo se poniznim i gorućim srcem, ter ovako molimo: Zdravo Sveti Šimune, slavni čudotvorče! Mi se proglasujemo za tvoje virne sluge, kako bismo po Tvojoj milosti od griha se ostavili i pravedno dilovali, ter s Bogom u miru s iskrnjim u ljubavi do vika živili. Ukloni od našega mista i od sve Dalmacije ona pokaranja što smo zaslužili za svoje grihe. Isprosi nam svako duhovno i tilesno dobro..“
Štiti i blagoslovi naše didove i bake, očeve i majke da budu vjerni u ljubavi, postojani u molitvi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. Neka riječju i primjerom svjedoče svoju vjeru, kako bi mogli uživati obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebu vječno spasenje. Pravedniče, sveti Šimune, slavimo ti sveto ime! Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti! I moli za nas. Amen.
✠ Želimir, nadbiskup
Crkva Sv. Šime, 8. listopada 2021.