Učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar sudjelovali su u utorak 5. travnja u manifestaciji „Zadar čita 2011“ u prostoru Srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja u Zadru čitajući izvorni povijesni dokument, Ispravu – Darovnicu kojom zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na otoku Tilagu, a čuva se u Povijesnom arhivu u Zadru. „Čitamo novine, knjige, SMS poruke, plakate. Čitamo potrebno i nepotrebno, dobro i loše štivo, literarna ostvarenja, crne kronike i znanstvene oglede – ali rijetko srednjovjekovne tekstove. Čitamo iz zabave, znatiželje, ali čitamo i da bismo učili, odrastali, kulturno napredovali, obrazovali se“ poručili su gimnazijalci koji manifestaciju ‘Zadar čita’ vide kao poticaj na čitanje, prema početku svih početaka u kojem ‘bijaše riječ’. Pred faksimilom Darovnice na platnu, tekst originalne isprave na latinskom čitali su Karla Anić i Andrija Cecić, a prijevod na hrvatskom Josipa Butić i Tina Dražević. Pročitali su i dio teksta znanstvenog rada iz Zbornika o 1000 godina prvoga spomena ribarstva u Hrvata akademika Luje Margetića koji je Ispravu znanstveno obradio. Marko Dokoza je čitao popratni komentar autorice prof. Elvire Katić, knjižničarke u Klasičnoj gimnaziji koja je taj događaj priredila u suradnji s knjižničarkom Marinom Marunom, djelatnicom Arheološkog muzeja. To je jedan od načina kako osuvremeniti nastavu i biti inovativan, rekla je prof. Katić, istaknuvši da je odabir teksta u skladu s ‘pozivom’ klasičara i onome što uče daje smisao – idu prema počecima riječi; najprije su bili znakovi, govor, pa pismo, a ta Isprava predstavlja početak pisma.
Ta srednjovjekovna darovnica obavještava o ribarenju na hrvatskom etničkom području. Godine 1877. Franjo Rački je u svom Documenta historiae periodum antiquam illustrantia datirao Ispravu u 995. g. Sadrži brojna pitanja iz hrvatske ranosrednjovjekovne prošlosti: pitanje porijekla i sadržaja termina prior i auctor, značenje polaganja isprave na oltar, pitanje tko je zadarskom prioru i tribunima prodao ribolovna prava a predmet su njihova darovanja samostanu, specifičan položaj Dalmacije u organizaciji bizantske uprave, pitanje ovlaštenosti Petra Krešimira IV. na raspolaganje nekretnina na području Bizantske Dalmacije, osobito zadarskog otočja i teritorija oko Zadra. Petar Krešimir dobio je početkom šezdesetih godina XI. stoljeća od pape međunarodno priznanje opstojnosti jedinstvenog regnum Croatiae et Dalmatiae. Za upoznavanje društvenih prilika u Dalmaciji i Hrvatskoj značajan je uvodni dio rasprave u kojem se priopćuje kako su darovatelji došli do prava na ribolovna mjesta na Molatu i Tilagu. Utvrđeni su predmet darovanja (pravo na dio ulova ribe), opseg prava koje se prodaje (tjedna četvrtina ulova), područje na kojem se nalaze ribolovna mjesta te ribari koji podliježu obvezi prodavanja. I kupci ribolovnih mjesta su prepoznatljivi: to su zadarski plemići, nobiles, među kojima su najugledniji navedeni tribuni. Sadržaj isprave započinje tvrdnjom da su u doba zadarskog priora Madija, radi javnih potreba, zadarskim plemićima prodana prava na četvrtinu ulova na dva ribolovna mjesta, Molatu i Tilagu. Zbog stalnih nesuglasica pri podjeli ulova kupci su darovali to svoje pravo samostanu sv. Krševana u Zadru. Ispravu (cartula) o darovanju položili su na oltar crkve sv. Krševana pred opatom Trasonom i redovnicima i tom prigodom izjavili: „Tebi, blaženi mučeniče Krševane, dajemo ovaj dar našega kupljenoga prava na ribolovna mjesta radi spasa naših duša“. To su učinili ovlaštenici, koji su ujedno i svjedoci: prior Madije s 12 poimence navedenih tribuna i još neki neimenovani plemići. U ispravi se spominje i gradski pročelnik pod karakterističnim terminom prior. Članovi vodećeg zadarskog sloja nazivaju se tribuni. Pozornost privlači i klauzula da su darovatelji položili ispravu na oltar obdarene crkve. To je arhaična i vrlo rijetka formalnost koja se nalazi još samo u ispravi vojvode Muncimira od 892. g. Spomen te formalnosti koja se nakon 995. g. više ne pojavljuje u Hrvatskoj dokaz je starine sadržaja isprave. U ispravi se darovatelji spominju kao aktores et testes, što je poslije prevedno kao vršilac, začetnik, izdavač.
Prisutni su izrazili divljenje i priznanje činjenici kako se ‘od kratke darovnice može učiniti toliki tekst’, odnosno, kako tekst darovnice može pratiti tako velika povijesna, dokumentirana priča. Nastupile su i gimnazijalke Ivana Pavla II. koje su uz gitaru otpjevale klapske pjesme s motivom mora i ribara. Klasična gimnazija drugu godinu zaredom sudjeluje u manifestaciji ‘Zadar čita’; prošle su godine u svojoj školi priredili izložbu i predavanja pod nazivom „Zadar čita još od Slovana“.
Ines Grbić