Misu za domovinu i hrvatske branitelje povodom obilježavanja 30. obljetnice Dana obrane grada Zadra, u utorak, 5. listopada u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio je o. Ivo Topalović, vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji u zajedništvu s mons. Josipom Lenkićem, generalnim vikarom Zadarske nadbiskupije i župnikom župe sv. Šime u Zadru.
O. Ivo potaknuo je na zahvalnost Bogu i izraze poštovanja hrvatskim braniteljima koji su “svojom hrabrošću i domoljubljem zaustavili neprijateljski pokušaj osvajanja Zadra i obranili grad Zadar”.
Žrtva branitelja doprinijela je da hrvatski narod ima sigurnu budućnost, rekao je Topalović, potaknuvši da zahvalimo Bogu za hrabre ljude koje nam je tada dao i za dar domovine koja je ostvarena preko žrtve i darivanja naše poginule braće i sestara, po uzoru na sebedarnu ljubav Isusa Krista s križa koji svoj život polaže za druge, da drugi imaju život.
„Spomen – obilježavanje teških listopadskih dana 1991. g. napada na Zadar želimo početi molitvom za ljude koji su zaista bili puni ljubavi prema svojoj domovini, koji su u cijelosti darovali svoju raspoloživost zemlji i narodu, koji su za nas predali svoje živote. Kada je trebalo, bili su tamo gdje su se branila naselja i grad Zadar. Bilo je to jako teško vrijeme i želimo se sjetiti svih tih ljudi, reći im hvala. Hvala im za njihovu ljubav, hvala za njihovu darežljivost, za njihovu žrtvu i za sve što su ostavili na oltaru domovine“ rekao je o. Ivo, zahvalivši i braniteljima „koji su iz Domovinskog rata ponijeli ožiljke na svojoj duši i tijelu. Hvala braniteljima koji su se u poraću preselili u vječnost Gospodinu. Oni su nas zadužili da se okupljamo, da im iznova govorimo hvala, da budemo Bogu zahvalni za ovo što sada imamo – živjeti u slobodi u lijepoj domovini, našoj Hrvatskoj. Zato, nikad neće prestati naša molitva, nikad se neće ugasiti naše sjećanje prema onima koji nas žele poučiti kako se treba voljeti“ istaknuo je o. Ivo, poželjevši da nas „ta ljubav odgaja i vodi da možemo u svom srcu Boga nositi. Bogu zahvaljivati za dar domovine, da i mi ustrajemo na stazi ljubavi“.
U misi je sudjelovao i pukovnik Marko Čulina, zapovjednik obrane Zadra. Nakon mise održana je prigodna komemoracija kod spomen – obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u parku u gradskoj uvali Jazine.
Čulina je prvi ratni zapovjednik 112. brigade HV-a, najstarije zadarske brigade kroz koju je u obrani domovine sudjelovalo više od 11 000 hrvatskih branitelja te je to bila najbrojnija brigada u Hrvatskoj. Iznio je dragocjeno sjećanje na listopadske dane koji su bili sudbonosni u obrani Zadra u agresiji na Hrvatsku.
Opći napad na Zadar trajao je pet dana u listopadu 1991. g. Najgore je bilo 6. listopada te se taj datum i slavi kao Dan obrane Grada Zadra. Tih dana granatirana je povijesna gradska jezgra Zadra kada je pogođena i zadarska katedrala sv. Stošije. Pogođeno je više od 120 objekata, a uz detonacije, grad Zadar bio je u plamenu.
„Mi kao generacija nismo sebi mogli dozvoliti da tritisućljetni Zadar padne u ruke neprijatelja, da se unište spomenici kulture, da se poništi sve što su radili naši prethodni naraštaji, braneći Zadar koji je uvijek bio na meti neprijatelja. Tako da, osim što smo imali vrlo tešku zadaću, mi smo imali i privilegiju – privilegiju braniti svoj grad, stvoriti novonastalu hrvatsku državu koju danas imamo. Ona još u svim segmentima nije zaživjela onako kako su to mislili hrvatski branitelji, ali to je proces“ rekao je Čulina.
Podsjetio je kako je 1991. g. Hrvatska bila još nepriznata. „Zvali su nas paravojska. Međunarodnim priznanjem, stupanjem u UN, primanjem u NATO, politički ciljevi na međunarodnom planu su ostvareni. A izgradnja države koja je bila temeljito porušena, opljačkana, to je proces za više od jedne generacije. Oni koji se tada nisu rodili, sada su liječnici, profesori itd.“ rekao je Čulina.
U listopadu 1991. g. srbijanski neprijatelj gađao je i pogodio katedralu sv. Stošije, Kneževu palaču, Kapetanovu kulu, spomenike kulture, hotel Kolovare, sve su to objekti u središtu grada Zadra. „Nisu to bili vojni ciljevi. Dakle, nije im bilo svetinja. U tim danima, Ratko Mladić je izjavljivao: ‘Ubit ću sve od 7 do 77 godina’. Mi Hrvati nismo imali vojarne prije rata. Mi smo bili vojska u nastajanju. Neprijatelj je imao vojarne u Zadru, velike vojarne Đure Đakovića, Marka Oreškovića, Ante Baninu i manje vojarne koje smo mi tijekom rujna 1991. g. osvojili, priskrbili sebi naoružanje. Oni nisu birali ciljeve. Gađali su i benzinske stanice. Žestina njihovih napada nas je iznenadila, ako gledate da je s druge strane čovjek. No, očigledno s druge strane nije bio čovjek sa srcem, s dušom, nego dušmanin koji je želio uništiti sve što je hrvatsko“ rekao je Čulina. Istaknuo je da se dio Srba koji su živjeli u Zadru stavio na raspolaganje u obranu domovine „i njima smo zahvalni. Ali, najveći dio naših susjeda pravoslavaca stavio se u službu protiv našeg naroda, digao je pušku na svoju državu i narod“.
„Zadar se razarao prvih dana listopada, ali te su rane zatvarane u kratkom vremenu. To zajedništvo, ta ljubav, želja da se obrani tek stvorena hrvatska država, pobijedila je svu silu čelika i nastojanja neprijatelja. Kad kažemo da je Zadar obranjen, ne govorimo o snazi oružja u Hrvatskoj vojsci koja je bila u nastajanju. Tek smo rasli. Bila je to obrana srcem, domoljubljem, zajedništvom, hrvatskog vojnika, policajca, civila, pa čak i djece. Nismo imali struje i vode 79 dana. I djeca su, nažalost, bila uključena u rat i potrebu obrane grada, odlazeći po vodu na cisterne. Dvije djevojčice poznavale su oficira koji je zapovijedao s jednom vojarnom, one su sudjelovale da ga izvuku na pregovore, a mi smo završili razgovor s njim na način da je predao cijelu vojarnu s vojnicima i naoružanjem. Svi su dali svoj doprinos. Privrednici grada Zadra, gradska vlast“ rekao je Čulina.
U danima obrane Zadra neprijateljsku vojsku napustilo je 763 ročnika bivše JNA koji su se predali Hrvatskoj vojsci, „unatoč propagandi da ustaše kolju, da će ih likvidirati. Nitko od njih nije ranjen ni ubijen, s time se ponosimo. Sve smo ih presvukli u civilnu odjeću i poslali njihovim kućama. Među tim vojnicima bilo je puno Srba. Bio je to težak udarac neprijatelju. Tada u pregovorima smo im rekli: „Što će vam tenkovi, haubice, topovi, vi nemate ljude“. Mi imamo ljude i mi moramo pobijediti“ prisjetio se Čulina.
Dva mjeseca prije razornog listopada hrvatski branitelji stjecali su iskustvo u borbi s neprijateljem u zaleđu Zadra, a u odlučnoj bitci za grad Zadar, hrvatski vojnici najprije su osvojili niz vojarni koje su bile u gradu te se naoružali s pješačkim naoružanjem, ne sa teškim. „Ali, i to je bilo dovoljno da ih zaustavimo na liniji Dračevac – Bokanjac i da blokiramo sve vojarne koje su bile u gradu Zadru. Trećina Zadra bila je iznutra okupirana. Trebalo je blokirati neprijatelja da ne izađu vani i 9. kninski korpus, Mladićevce, da ne uđu u grad Zadar – jer imali su zapovijed njihovog generala Vukovića da osvoje Zadar, da osvoje luku Zadar, da unište Zbor narodne garde i Policiju. Ali, hrabrost, zajedništvo i domoljublje zaustavilo je neprijatelje na liniji Dračevac – Bokanjac“ rekao je Čulina.
„Dani obrane grada Zadra težišno su bili 4., 5. i 6. listopada 1991. g. Međutim, mi smo se borili u zaleđu Zadra, u Ravnim kotarima i dijelu Bukovice puna dva mjeseca. Branili smo Kruševo, Jasenice, Islam Latinski, Bulić, Lišane, Vukšić, Sukošan, Nadin, mjesta na širokom prostoru od Karlobaga do Pirovca i Stankovaca, uključivo Velebit i zadarski i biogradski arhipelag. To je ogroman prostor za brigadu koja je bila tek u nastajanju. To je prostor obrane za šest brigada. A mi smo bili jedna brigada u nastajanju. Više vojnika u to vrijeme bilo je u trapericama nego u vojnoj odori. Dakle, to je pobjeda srca, ljubavi, zajedništva“ poručio je Čulina.
Od 1. do 8. listopada 1991. g. u 112. brigadi HV-a bilo je 18 poginulih branitelja. S njima se borila i 4. gardijska brigada koja je imala šest poginulih, a u Murvici su poginula dva policajca. Sveukupno je u tim teškim listopadskim danima obrane Zadra bilo 26 poginulih i 23 poginulih civila. Više od stotinu civila i branitelja bilo je teže i lakše ranjeno u tim sudbonosnim danima za obranu grada Zadra.
Predaha u obrani Zadra nije bilo do 3. siječnja 1992. g., do Sarajevskog primirja. „JNA i njeni kapaciteti otišli su iz Zadra, ali borbe nisu prestajale. Mi smo u tom periodu obranili Donji Zemunik, Poličnik, Suhovare… Mi smo odahnuli utoliko što su nam bila čista leđa. Neprijatelj je i dalje bio u Crnom i Murvici, nadomak gradu Zadru i ta situacija dočekala je oslobodilačku akciju Maslenica. Onda smo našu obranu opet pomaknuli 15-ak kilometar u dubinu zaleđa, a u akciji Oluja konačno smo oslobodili našu zemlju Hrvatsku“ rekao je Marko Čulina, zapovjednik obrane Zadra.
U misi i prigodnoj komemoraciji sudjelovali su branitelji, obitelji poginulih branitelja i civila te zadarski gradonačelnik i župan, Branko Dukić i Božidar Longin.
Ines Grbić
