Na dvodnevnom znanstvenom međunarodnom skupu „Novi Direktorij za katehezu – Izazov katehezi i pastoralu danas“ završnog dana njegovog održavanja u subotu 25. rujna na Sveučilištu u Zadru, održana su dva plenarna izlaganja a u dvije sesije izlagalo je jedanaest predavača.
Plenarno izlaganje „Pozadina zvanja kateheze“ održao je prof. dr. Mario Oscar Llanos, savjetnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života. Predavač je na Institutu za pedagogiju zvanja na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu. Direktorij potiče na otkrivanje sinovskog života u Kristu osobe koja ima zvanje, to je izvor dostojanstva kršćanskog zvanja i poslanja. Crkva je svjesna dubokog traženja i stremljenja čovjeka da se preda Božjem misteriju. To vodi crkvenu zajednicu da učini prisutnost, aktivnost i objavu koja izražava intimno zvanje za evangelizacijom svijeta. Svjesna svoga poslanja i zvanja, Crkva se obvezuje katehezom koja je izlazeći misionarska. Direktorij potiče da se prati kršćane u sazrijevanju vjere i posvješćivanju da su Isusovi učenici – misionari, pozvani aktivno naviještati evanđelje i uprisutniti Božje kraljevstvo u svijetu. Katehetska aktivnost je „djelo duhovne milosti“. U dijalogu sa svijetom Crkva postaje postaje poruka i razgovor, rekao je dr. Llanos.
Izlaganje „Kateheza odraslih – referentna točka svake kateheze“ održao je doc. dr. Denis Barić, predstojnik Instituta religijskih znanosti na KBF-u u Zagrebu gdje predaje na Katedri religijske pedagogije i katehetike. Sažetak svoga izlaganja dr. Barić izložio je ovako: „Neosporna je činjenica da je važna kateheza svake životne dobi, no ipak za život Crkve osobitu važnost ima kateheza odraslih. Katehezom se odraslima pomaže u izgradnji i učvršćivanju kršćanskog identiteta, ali ih se i osposobljava za njihovu odgovornu odgojnu zadaću što je posebno znakovito danas, u vremenu sve složenijih promjena u društvu i u svijetu koje uvelike otežavaju odgojno djelovanje odraslih. Stoga se odraslima redovito pristupa kao protagonistima kateheze i shvaća ih se referentnom točkom svake kateheze. U tom smislu, kateheza odraslih u župnoj zajednici mora biti i ostati pokretač te povlašteno mjesto kateheze.
Životna dob odraslih omogućuje oblikovanje različitih skupina te katehiziranje raznih skupina, obitelji, živih vjerničkih krugova. Da bi kateheza odraslih postigla cilj, da vjera u ljudima postane živa, svjesna i djelotvorna, valja voditi računa o nekoliko čimbenika: poznavanje naslovnika kateheze, tj. odrasle dobi, davanje važnosti sociogenim i antropogenim uvjetima u katehezi odraslih. To utječe i na druge čimbenike, na izbor sadržaja i katehetske metode, da katehetsko djelovanje u radu s odraslima ne bude podložno improvizaciji. Važna je i formacija župnih kateheta za rad s odraslima u župnoj zajednici“ poručio je dr. Barić, istaknuvši „važnost osobne odgovornosti, ustrajnost u promjeni mentaliteta cijele župne zajednice, kako bi se, čitajući znakove vremena, uočila nužnost novih pristupa u katehezi odraslih. Sve to iziskuje da odrasli u župnoj zajednici budu referentna točka svake kateheze, što jamči da odrasli budu u dostatnoj mjeri i angažirani u životu i oblikovanju novog lica župne zajednice“.
Izlaganje „Neki izazovi i aktualna pitanja evangelizacije djece predškolske dobi“ održala je doc. dr. Diana Nenadić Bilan, profesorica pedagoške skupine predmeta na odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru gdje je predstojnica Odsjeka za predškolski odgoj. Navela je značajke iz četiri broja u novom Direktoriju gdje se govori o evangelizaciji djece.
U br. 236 piše da se djetetu „mora pomoći da opazi i razvije osjećaj za Boga i prirodnu intuiciju njegovog postojanja“. „Prema suvremenoj pedagogijskoj i psihologijskoj znanosti, dijete je kompetentno biće. Dijete je sposobno postavljati pitanja o smislu života, postavlja pitanja o stvaranju i Bogu. Vrlo rado sluša priče o dobru i zlu, raduje se dobrom završetku svake priče i životne situacije“ rekla je dr. Bilan, istaknuvši da je dominantna slika o djetetu da je dijete socijalno biće, a djetinjstvo nije samo pripremna faza za budući život, nego je život već sada, „pravo životno razdoblje u kojem dijete živi svoje vrijednosti i ulazi u kulturu“.
Dijete je subjekt svoga razvoja, istaknula je predavačica, ali i upozorila na opasnosti tendencije da roditelji djecu oslobađaju odgovornosti u procesu odgoja te se osobito naglašavaju prava djeteta, a ne i obveze, usvajanje pravila. „Dijete tako ostaje bez orijentira i uporišnih vrijednosti koje će mu pomoći u interpretaciji sebe i svijeta“ upozorila je dr. Bilan. U postmoderni se promiče isključivo partnerski odnos roditelja i djece, ističe se ravnopravnost, jednaka moć. „Koncept pedagoškog odnosa uključuje hijerarhijski odnos između djeteta i roditelja i simetrični, partnerski odnos“. istaknula je dr. Bilan.
U br. 237 Direktorij ističe potrebu da se vodi računa o društvenom i kulturnom kontekstu u kojem dijete odrasta. Socio-ekonomski i kulturni uvjeti odrastanja djeteta djeluju na njegov razvoj. Nezaposlenost roditelja dovodi i do socijalnog raslojavanja, djeca dolaze iz teških obiteljskih socijalnih konteksta. Ekonomske poteškoće mogu povećati stres kod roditelja i umanjiti njihovu potporu djetetu, što može utjecati na teškoće u razvoju djeteta, upozorila je dr. Bilan.
Istaknula je da je današnje djetinjstvo digitalno djetinjstvo. „Roditelji današnje djece su postupno ulazili u digitalni svijet, a današnja djeca su od prvog dana okružena digitalnom tehnologijom, bez ikakvih znanja, vještina i vrijednosti“ rekla je predavačica, upozorivši na često odsustvo nadzora roditelja. Prema nacionalnom istraživanju iz 2017./2018. g. u kojem je sudjelovalo 700 djece u dobi od 18 mjeseci do polaska u školu, preko 60 % djece već u toj dobi zna koristiti računalo. Preko 4 % djece rane dobi ima vlastiti mobitel. Preko 97 % djece gleda televiziju tri i više sati, navela je dr. Bilan, govoreći o karakteristikama djetinjstva sadašnje djece.
Direktorij potiče da se vodi računa o obiteljskom kontekstu djece, a on se razara sa svih strana. „Relativiziraju se obiteljske vrijednosti, slabi obiteljska kohezija, povećavaju se razvodi, odgađa se rađanje prvog djeteta, ekonomski socijalni pritisci, nedovoljna usklađenost radnog i obiteljskog života, težak položaj majke koja ima radno vrijeme i mnoge roditeljske zadaće. Današnja obitelj treba društvenu potporu, materijalnu, informacijsku, psihološku, duhovnu potporu“ poručila je dr. Bilan.
Br. 239 Direktorija kaže da je rano djetinjstvo vrijeme otkrivanja vjerske stvarnosti preko koje dijete uči od roditelja i okoline, uče stav otvorenosti, prihvaćanja ili isključenosti. „Prvo uvođenje u život vjere treba omogućiti djetetu direktno sudjelovanje u crkvenom životu, polaziti od djetetu bliskih životnih situacija, poštivati proces kako djeca uče, a djeca uče situacijski, činjenjem. Učenje mora biti aktivno, postavljanjem pitanja, povjerenja, prihvaćanja, dijeljenja, uzajamne pomoći. Treba otkrivati potencijale djeteta vodeći računa o osiguravanju cjelovitog razvoja djeteta. U tome je vjerski odgoj integrativna odgojna ponuda koja ima cilj njegovati duhovnu dimenziju djeteta i na taj način osposobljavati ga za otkrivanje i življenje autentičnih vrijednosti evanđelja, sebe u odnosu na drugoga, a na otajstven način u odnosu na Boga“ poručila je dr. Bilan.
Izlaganje „Uloga baka i djedova u prenošenju vjere“ održala je lic. catech. Antonia Dokoza, predavač katehetskih kolegija na Teološko – katehetskom odjelu na zadarskom Sveučilištu. Novi Direktorij ističe doprinos baka i djedova katehezi s obzirom na veliko slobodno vrijeme koje mogu posvetiti unucima i privrženost kao glavnu karakteristiku tog odnosa. Privrženost bakama i djedovima pozitivno utječe na emocionalni, socijalni i duhovni razvoj djeteta. Iskustvo, dublja ukorijenjenost u vjeru, životna mudrost, dosljednost bitne su značajke baka i djedova u prijenosu vjere. Upravo su bake i djedovi kod mnogih imali najveći utjecaj na inicijaciju djece u kršćanski život. Prenose iskustvo života i vjere i pomažu najmlađima u traganju za svojim korijenima. „Djeca promatraju, upijaju i prema tome prosuđuju. Od najranije dobi uče iz primjera odraslih koji se ucjepljuje duboko u njihova bića. Vjera djedova i baka je svjedočanstvo, a bez svjedočanstva nema vjere. Njihova prisutnost, briga, primjer, vjera, molitva su nadahnuće i poticaj djeci koja su u traganju za smislom života i vjere. To je ujedno i misija, poziv starijih“ poručila je Dokoza.
Izlaganje „Izazovi vjerskog odgoja osoba s teškoćama u razvoju prema novom Direktoriju za katehezu” održao je doc. dr. Mihael Prović s Katedre religiozne pedagogije i katehetike na KBF-u u Splitu. Dr. Prović je opisao fenomen osoba s teškoćama u razvoju koji se odnosi na osobe s oštećenjem vida, sluha, govorno-glasovnim poremećajima, tjelesnim invaliditetom, mentalnom retardacijom, poremećajima u ponašanju, autizmom i teškoćama u psihofizičkom razvoju, u kontekstu njihove (ne)sposobnosti suživota u vjerskoj zajednici. Direktorij nudi mogućnost potpune ili djelomične integracije tj. suživot vjerske zajednice kojoj pripada u radu s osobama s teškoćama u razvoju.
Izlaganje „Program priprave za krizmu: Živa vatra“ održao je Bruno Petrušić, doktor fundamentalne teologije. Živa vatra je formacijski program za župnu katehezu i pripravu za krizmu kojeg je izradila izdavačka kuća Salesiana u suradnji s akademskim stručnjacima, teolozima i župnim katehetama. Program je dio šireg projekta nove evangelizacije čiji je cilj obnova i oživljavanje župnih zajednica. Program je u fazi pilot projekta koji će se od jeseni 2021. g. provoditi u 12 župa u Hrvatskoj i BiH. Početak rada ukupnog programa predviđen je za jesen 2022., nakon godinu dana pilot projekta. U programu je naglasak na digitalnim sadržajima koje samostalno proizvode, rade na aplikaciji koja bi pratila proces priprave i kateheze. Naglasak je na svjedočkoj i misijskoj dimenziji župne kateheze, na župnim animatorima i katehetama koje će pratiti u njihovom katehetskom i animatorskom hodu.
„Kroz taj program želimo biti suvremeni, pristupačni, promicati radost i zajedništvo. U susretu s mladima ne želimo početi s dogmom, nego s njima, pitati ih tko su i to razumjeti, sresti mlade na ulici, u kafiću, razgovarati kako mogu biti najbolja verzija sebe, o teologiji tijela, onda im donijeti sadržaj vjere i euharistiju. Učiti mlade moliti, s njima čitati Bibliju. Glavna metoda u katehezi je katehist koji treba biti svjedok vjere, odgojitelj u vjeri, edukator, pratitelj krizmanika“ rekao je Petrušić.
Izlaganje „Formacija kateheze. Važnost duhovne formacije i prakse rasuđivanja za evanđeosko čitanje znakova vremena“ održala je prof. dr. Caterina Ciriello, profesorica duhovne teologije i povijesti duhovnosti na Fakultetu za misiologiju Papinskog sveučilišta Urbaniana. „Formacija katehista je jako važna tema u novom tisućljeću Crkve, osobito u kontekstu nevjere, individualizma, globalizacije i razaranja moralnih vrijednosti, nedosljednosti između krštenja i kršćanskog svjedočanstva. Katehete trebaju biti duhovni ljudi, radosno naviještati Radosne vijesti“ rekla je dr. Ciriello, istaknuvši da su osobito laici, koji čine većinu katehista, odgovorni u službi za Kraljevstvo s cijelom Crkvom.
„Katehetska služba ima crkveni karakter i jedno je s misijskim životom Crkve. Katehist uvijek mora zapamtiti da je kerigma središte i temelj života vjere, a kateheza je njeno produbljivanje. Isus je u centru kateheze, važno je iskustvo koje može promijeniti život“ rekla je dr. Ciriello, istaknuvši da je prema Direktoriju evangelizacijska kateheza „iznad svega duhovno djelo“, nadahnuta odrednicama božanske pedagogije. „Biti katehist nije posao, nije činiti, nego biti, biti svjedok Krista koji je kadar ljudima izraziti blizinu, otvorenost za dijalog i srdačnu dobrodošlicu. Direktorij ističe važnost pripreme katehista na duhovnoj razini, ne samo na praktičnoj, vodeći k većem posvješćivanju kako je važno svoj život identificirati s Kristom, u osobnom i zajedničkom susretu s Bogom, npr. na duhovnim obnovama, Lectio Divina. „Svjedočenje vjere je iskustvo zadovoljstva biti izvorom koji pretječe i osvježava druge“ poručila je dr. Ciriello.
U kontekstu formacije katehista, na Simpoziju je istaknuto da je i Direktorij iz 1997. g. istaknuo važnost psihološkog mehanizma u katehetskom diskursu, počinje se osjećati individualni pristup. U novom Direktoriju govori se i o razvojnoj psihologiji i teorijama ličnosti, odnosu između društvenih znanosti i katehetskog procesa.
Plenarno izlaganje „Kateheza pred izazovom pluralizma kultura i konteksta: metodološke perspektive“ održala je prof. dr. Ana Thea Filipović, pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike na KBF-u u Zagrebu. Dr. Filipović opisala je značajke ekleziologije pape Franje, Crkve koja izlazi prema periferijama i u suvremenu kulturu, u kontekste gdje se događa život i tu naviješta.
„U novom Direktoriju prepoznatljiv je pokušaj odmaka od eurocentrične Crkve prema Crkvi u različitim kontekstima svijeta. Većina kršćana danas ne živi u Europi nego na drugim kontinentima. Papa Franjo koji je rekao za sebe da dolazi s kraja svijeta, svojom pojavom donosi drugi pogled koji obogaćuje sve nas. Eurocentrične su strukture Crkve, teologija, povijest, puno toga što je utkano mora biti propitano, u krizi je i traži promjene, što se u znanosti naziva dekonstruiranje – da vidimo što odgovara evanđelju, a što su povijesne natruhe“ rekla je dr. Filipović, dodavši da „i u teološkom mišljenju danas, najveća novost dolazi iz kontekstualnih teologija, iz teologija s drugih kontinenata, gdje se rađaju tzv. generativne teme koje su važne za pojedine kontekste i nanovo propituju poruku evanđelja“.
„Direktorij navodi obilježja današnje kulture: globalizaciju, digitalizaciju, znanstveni mentalitet, nove spoznaje u znanostima, bioetička i ekološka pitanja koja su globalno važna. Govori se o preferencijalnoj opciji za siromašne, o domicilnim kulturama koje su ugrožene globalizacijom. Ona je, s jedne strane, pozitivna, jer doprinosi da se čovječanstvo doživi kao cjelina i time smo obogaćeni, ali s druge strane, osobito ekonomska i kulturna globalizacija može doprinijeti tome da uništi autohtone kulture, kulture različitih dobnih skupina, naroda, osobito rubnih“ rekla je dr. Filipović.
Izlaganje „Dijaloški poduhvat unutar crkvene kateheze: vrednovanje perspektive dijaloga u Direktoriju za katehezu“ održao je lic. catech. Antony Christy Lourdunathan, doktorand i docent na Fakultetu odgojnih znanosti na papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu. Predavač je pojasnio što znači pedagoški dijalog i dijaloška pedagogija te kako se vodi dijalog sa i dijalog između, poručivši: „Dijalog i kateheza su temelj evangelizacije. Teološki, kršćanska zajednica je dijaloška po svojoj naravi, a kateheza to nastoji pokazati. Treba se naviknuti na dijaloški stil pedagogije i dijeljenja vjere, koristiti dijalog kao tehniku i strategiju unutar procesa kateheze. Evangelizacijska kateheza kao unutar – crkveni proces i crkveno – globalni proces mora biti vođen u stavu dijaloga na svim razinama“ poručio je prof. Lourdunathan, istaknuvši da u dijalogu obje strane imaju nešto dati.
Izlaganje „Aspekt komunikacijskog procesa u katehezi digitalne kulture“ održao je dr. David Kraner, znanstveni asistent na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Prema Direktoriju, kateheza sociološki nije individualni i izolirani proces, nego „mjesto gdje iskustvo Boga postaje zajednica i dijeljenje života“.
Izlaganje „Ekološki angažman u katehezi“ održali su doc. dr. Zoran Turza s Katedre za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu i doc. dr. Kata s. Amabilis Jurić, s Katedre religijske pedagogije i katehetike KBF-a u Zagrebu. U sažetku svoga izlaganja predavači su poručili: „Po prvi put se u službenom dokumentu Katoličke Crkve koji određuje definiciju i načela kateheze, karakteristike kateheta i proces odvijanja kateheze na svim razinama, spominje važnost ekološkog angažmana u katehezi. Time je jasno naznačeno na tragu dokumenata Učiteljstva Crkve, posebice enciklike pape Franje Laudaoto si – o brizi za zajednički dom, da je briga za sve stvoreno sastavni dio vjerničkog identiteta i katehetskog procesa.
Glavna obilježja ekološkog angažmana su: važnost ekološkog obraćenja, povezanost odnosa između ekonomije, očuvanja svega stvorenog, društvene pravednosti i političkih izbora; poziv na ekološke aktivnosti opisan je pomoću četiri glagola: motivirati – podučiti – educirati – isticati; podupiranje konkretnih aktivnosti oko brige za zajednički dom. Ekološki angažman interpretiran je kao ‘konstitutivno težište’ crkvene kateheze i pastorala, a ne kao nevažan dodatak i dio procesa inkulturacije vjere. Istaknuta je važnost suočavanja s ekološkim problemima kao sastavnog dijela katehetskog procesa“.
Na Simpoziju je sudjelovao 31 predavač iz Hrvatske, Italije, Slovenije, BiH i Španjolske. Održano je 25 predavanja i četiri plenarna izlaganja.
Novi Direktorij za katehezu još nije preveden na Hrvatski jezik. Svi su ga predavači stručno proučili u originalnom izdanju na talijanskom jeziku i prenijeli navode iz njega s obzirom na temu svoga izlaganja i zadani kontekst u kojem su ga predstavili.
Tim dodatno je vrijedan Simpozij na kojem se prvi put, godinu i pol otkako je izdan, javnosti u Hrvatskoj sveobuhvatno predstavio novi Direktorij za katehezu. Simpozij je održan i povodom 50. obljetnice od izdavanja Općeg katehetskog direktorija (1971.-2021.).
Novi Direktorij za katehezu potpisuje Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, a prethodno ga je odobrio papa Franjo. Smjerodavnog je karaktera i predstavlja novu etapu u poslijekoncilskim nastojanjima i zalaganju crkvenog učiteljstva u obnovi kateheze unutar evangelizacijskog poslanja Crkve.
Povod izradi novog Direktorija za katehezu su velike kulturne promjene koje su se dogodile, u kontekstu digitalne kulture i procesa globalizacije te smjernice u pontifikatu pape Franje koji potiče na misijsku i pastoralnu preobrazbu Crkve.
Predsjednica Programskog odbora Simpozija bila je doc. dr. Marijana Mohorić, a predsjednik Organizacijskog odbora predsjednik doc. dr. Zdenko Dundović, oboje s Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Organizator Simpozija je Teološko – katehetski odjel Sveučilišta u Zadru, a suorganizatori Papinsko sveučilište Salesiana iz Rima, Teološki fakultet Sveučilišta u Ljubljani i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Ines Grbić
