Župa sv. Anselma u Ninu i Grad Nin 25. i 26. kolovoza proslavili su svoje naslovnike i nebeske zaštitnike. U četvrtak 26. kolovoza proslavljen je blagdan sv. Anselma, naslovnika ninske župe i prvog biskupa drevne Ninske Crkve, a u srijedu 25. kolovoza blagdan sv. Marcele, suzaštitnice ninske župe i zaštitnice Grada Nina.
Svečano misno slavlje 25. kolovoza u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu predvodio je don Tomislav Dubinko, župnik župe sv. Ante Padovanskog u Zadru.
Prema crkvenoj predaji, Anselmo i Marcela su Isusovi suvremenici, navjestitelji iz Isusova vremena koji su s đakonom Ambrozom donijeli Evanđelje u ninski kraj odakle se ono dalje širilo na počecima kršćanstva. Anselmo je iz kruga 72 Kristovih učenika, broj bližih Isusovih nasljedovatelja koje spominje evanđelje.
Prema predaji, Marcela je žena iz mnoštva koje je bilo okupljeno oko Isusa te je upravo ona Isusu rekla: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao“, a Isus joj je odgovorio: „A još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je“.
Škrinja s moćima svetih Anselma, Marcele i Ambroza nalazi se na glavnom oltaru u ninskoj župnoj crkvi koja je od 6. do 18. st. bila katedrala i sjedište drevne Ninske biskupije.
Na velikoj oltarskoj slici iznad središnjeg oltara u prezbiteriju ninske župne crkve sv. Anselma je naslikan prizor sv. Anselma kao biskupa s mitrom i pastoralom, a pokraj njega su Marcela i Ambroz koji su bili Anselmovi suradnici u apostolskom navještaju evanđelja.
Susret Isusa i sv. Marcele zapisan je u Lukinom evanđelju koje se i naviješta na svetičin blagdan. „Trebamo slušati Isusovu riječ poput sv. Marcele. To znači isprazniti srce od svega suvišnoga, kako bi nas Bog ispunio, prosvijetlio i ohrabrio svojom riječju. Da bi naša molitva bila odnos s Bogom, razgovor s Bogom, treba i slušati. Mi smo danas tako bučni i rijetko ostajemo u šutnji. Zablokiramo se da više ne čujemo i ne razumijemo ni sebe, a kamoli Boga koji nam blago, tiho, u lahoru svakodnevno govori“ upozorio je don Tomislav u propovijedi, potaknuvši da „iz mnoštva glasova koje čujemo, čujemo, osluškujemo i poslušamo jedini glas istine, glas Isusa Krista“.
„Kao što su iz srca nebeske zaštitnice Marcele izlazili ljubav, mir, radost, to želimo i mi. Isus kaže u evanđelju: ‘Još blaženiji su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je’. Iz onih koji primaju Božju riječ u srce, snaga Božje riječi će izlaziti i oni će svojim životom propovijedati“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da svatko daje ono što nosi u svome srcu. „Ono što je u srcu, iz srca i izlazi. Važno je što nosimo u svojim srcima. Sve što nosimo u srcima, u susretu sa živim Bogom treba njemu predati. Liječniku duše i tijela koji nije rekao ‘Dođite k meni vi koji ste sabrani, koji ste skoncentrirani’, nego vi umorni, opterećeni, dođite k meni. I ja ću vas odmoriti“ ohrabrio je Dubinko.
Don Tomislav je govorio i o važnosti duhovnog srodstva, jer je u navještenom blagdanskom evanđelju Isus na riječ ljudi da ga čekaju njegova majka, njegova braća i sestre, rekao: „Tko je moja majka, braća ili sestre moje? Tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“.
Onaj koji vrši volju nebeskog Oca, taj je Isusu najbliži rod. Isus zna koliko je nama važan zemaljski rod, koliko nam je važno kad smo s nekim povezani krvnim srodstvom. Ali, želi nam reći da postoji još važnije srodstvo. To je duhovno srodstvo u kojem nismo povezani krvlju, nego duhovnim vrijednostima, vjerom, nadom ljubavlju. Povezani smo tako što smo povezani s nebeskim Ocem, što smo djeca nebeskog Oca“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da bi se po našim odnosima trebao vidjeti takav obiteljski odnos.
„Mogu li po nama ljudi reći ono što su govorili u prvim stoljećima kršćanstva? Kada su pogani gledali kršćani, govorili su, gledajte kako se ljube. Duhovno srodstvo na koje nas Bog poziva traži čvrstu povezanost, jedinstvo, odgovornost jedne za druge. Treba nam biti stalo do spasenja drugih duša, spasenja naših bližih. Kršćanstvo nije individualna religioznost, nego kršćanstvo je zajedništvo, suosjećanje, žrtva za drugoga. Bez žrtve i spremnosti trpjeti za drugoga, nema ljubavi“ poručio je don Tomislav.
Ako je shvatljivo da možemo biti Isusovi brat ili sestra, netko se pita kako možemo biti Kristova majka. „Majka daje život. Majka rađa novi život. Kako ćemo biti majke Isusu? Ako svojim životom, riječima, djelima, svojom ljubavlju, živimo tako da u srcu nekog čovjeka probudimo ljubav prema Bogu. Da se u srcu nekog čovjeka rodi Isus. Tako postajemo Isusove majke – da u srcu drugih budimo ljubav za Bogom“ rekao je don Tomislav.
Istaknuo je važnost jedinstva, upozorivši kako đavao ne miruje, „jer on želi razjediniti svete stanice braka, obitelji, domovine, Crkve. Sve što je sveto danas je najugroženije“.
„Bolest je težina života, ali za čovjeka nije najgore doživjeti bolest, jer i sa bolešću možemo doći u Kraljevstvo Božje. Ali, u njega ne možemo doći ako su u duši bolest i grijeh, ako su nesloga i razjedinjenost u duši, obiteljima, domovini, Crkvi. Moramo se vratiti Bogu koji je izvor jedinstva. Trojstveni Bog u sebi neprestano komunicira na najuzvišeniji način, a to je ljubav. Čovjek je stvoren na sliku trojedinoga Boga – zato je čovjek toliko potreban zajedništva, odnosa. Čovjek je biće zajedništva i odnosa“ poručio je don Tomislav, upozorivši na napast da se čovjek začahuri u sebe. „Čovjek se individualizira i postaje otok u kojem ni on sam ne može ostvariti život, a njegovi međuljudski odnosi pate. Svakodnevno treba računati s Bogom. Cilj nam je vječni život, stoga se zapitajmo koliko svoja svakodnevna djela gledamo mjerom vječnog života, poput svetih Marcele i Anselma“ poručio je don Tomislav Dubinko.
Ines Grbić
