Papa Bergoglio osam godina poslije – između radikalnih reformi, odobravanja i osporavanja
1. Uvodne misli
U ožujku je bilo osam godina od njegova izbora kad se 13. ožujka 2013. pojavio na Lođi sv. Petra pred svijetom koji je doslovno bio ispunio trg. Kad smo prošle godine pratili u molitvi pred praznim Trgom sv. Petra nismo mogli ne misliti i na početak njegova pontifikata. U tih osam prošlih godina može se nazreti određena bilanca koja je obilježena:
- velikim događajima i velikim svjetskim krizama (od ekonomske do zdravstvene);
- uz popularnost kao i određena osporavanja i kritike unutar Kat. Crkve, primjećuje se njegova popularnost i među nevjernicima kao i sljedbenicima drugih religija;
- primjećuje se i primjeren respekt među svjetskim moćnicima.
Njegov izbor za Papu, kao i odabir imena “Franjo”, donio je određene novosti koje su bile popraćene iznenađenjima, kritikama, kao i izrazima oduševljenja. Ubrzo, međutim, papa Franjo suočit će se s velikim izazovima od kojih navodim samo dva: jedan s moralnim dimenzijama (susret u Vatikanu 2018.), a drugi godinu dana kasnije s financijskim problemima (2019.):
- Susret s predsjednicima BK svijeta u Vatikanu 21.-24. veljače 2018. urodio je naknadnim izmjenama kaznenog poglavlja u Zakoniku kanonskoga prava.
- Slučaj nekretnina u Londonu (kard. Becciu, 2019.) sastavni je dio procesa reforme Vatikanske kurije koju je najavio kod prvog susreta s kardinalima (2013.) i počeo provoditi već slijedeće godine, kao i reforma Vatikanske banke (IOR).
- Prošle godine (2020.) Kongr. za kler objavila je dokument „Pastoralna preobrazba župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve“. A Papino vijeće za promicanje nove evangelizacije objavilo je prošle godine „Diretorij za katehezu“ (treći poredu: 1971. Pavao VI., 1997. Ivan Pavao II., i 2020. Papa Franjo). U tijeku je prijevod na hrvatski, a na Zadarskom sveučilištu Teol.-kateh. odjel u rujnu imat će simpozij o Direkotriju. Obrađena su bioetička pitanja (br. 373-378) kroz 4 ključna pojma: Bog je prvi i pos-ljednji izvor života; Osoba je jedinstvo tijela i duha; Znanost je u službi osobe; te Život treba biti prihvaćen u svakom stanju jer je otkupljen vazmenim otajstvom Isusa Krista.
- Održavanjem dviju sinoda o obitelji s pobudnicom “Amoris Laetitia”, osobna nazočnost na simpoziju u Napulju (2019.) s izlaganjem „Teologija nakon Veritatis gaudium u kontekstu Mediterana”, „Preobrazba župe“ i novi „Diretorij za katehezu“ daju naslutiti određene pravce i pomake u reformi pristupa studiju morala, pastorala i teologije uopće.
Gdje su obrazloženi razlozi navedenih reformi?
2. Papa ih je objavio kao svoj “manifest” u Apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium (2013. o kojoj će prema programo govoriti gosp. Tomislav Smiljanić). Na stranicama dokumenta prepoznaje se njegova osobnost. Na upit zašto je napisao ovu pobudnicu, on veli da je
– „osjetio živu želju pozvati sve vjernike neka nošeni misijskom radošću krenu u evangelizaciju svijeta“ (br. 1).
– pa poziva Crkvu i njezine članove neka novim žarom „iziđu iz vlastite udobnosti i pođu na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja“ (20).
Papa time najavljuje kakvu Crkvu želi: Ne onu koja je ograđena zidovima, već zajednicu koja traži način susreta i posredovanja Radosne vijesti. U tom vidu smatra da je potrebna „pastoralna obnova i preobrazba župa“ kako bi Crkva postale više misionarska (27). „Često se, naime, ponašamo kao kontrolori milosti“. A „Crkva nije carinarnica, nego očev dom gdje ima mjesta za svakoga“ (47). Stoga i piše da mu je draža i „uprljana Crkva, koja je izišla na ulicu, nego kad je obuzeta mišlju kako mora biti u središtu, pa završi u nekim protokolarnim uzlovima“. I poziva sve voditi briga o „najranjivijim dijelovima čovječanstva i svijeta“ (216).
3. Četiri su principa pobudnice za izgradnju društva „mira, pravde i bratstva“ (221). Koja?
* Prvi glasi: vrijeme je važnije od prostora (222). To načelo omogućuje raditi polako i na duge staze, bez opsesivne želje da se vide rezultati (223).
* U drugom principu, u kojem jedinstvo prevladava nad konfliktom, Papa tumači kako se konflikte ne smije ignorirati, niti skrivati (226). Istina, neki se pred konfliktom ponašaju kao da se ništa nije dogodilo, dok se drugi upuštaju u raspravu pa postaju taocima konflikata. Ispravno je suočiti se s konfliktom i „rješavati ga logikom mironosnog Govora na Gori“ (227). To stvara ozračje „zajedništva u različitosti“, a ono je plod Duha koji „usklađuje različitosti“ (230).
* Budući da postoji opasnost da ljudi „žive u stvarnosti u kojoj postoji samo riječ, slika i retorika“, Papa uvodi treće načelo kojim ističe kako je „stvarnost važnije od ideja“. A to znači kako valja „izbjegavati praznu retoriku, etičke sustave lišene dobrote, intelektualne rasprave lišene mudrosti“ (231), kako se ne bi dogodilo (što se, nažalost, često događa) da političare, a nerijetko i vjerske vođe, narod ne razumije i ne slijedi. Jer, „zapali su, veli Papa, u carstvo ideja pa politiku i vjeru sveli na retoriku“ (232).
* Tako dolazimo do četvrtog principa koji glasi da je cjelina veća od sastavnih dijelova (234). (Gestalt psihologija, Perls i Wertheimer). Tu Papa ističe da je važno „uskladiti lokalno s global-nim“, inače upast ćemo u dvije krajnosti: Postati „dio slijepih putnika iz posljednjeg vagona, ili pak dio „folklornog muzeja“ koji ponavlja uvijek iste stvari. Temeljem ovih principa Papa pristu-pa odnosu vjere, razuma i znanosti, te potiče na ekumenizam i međureligijski dijalog.
4. Crkva je suputnica onih koji Boga traže Pobudnica je puna poticaja kojima želi pokazati put Crkvi. Prožeta je pozitivnim duhom koji se ne plaši opisati krutu realnost problema i teškoća. Osnovna misao je „reforma Crkve ima biti misionarska“. Od „birokratskog i statičnog pastorala“ on želi prijeći u onaj koji je obilježen „misijskom perspektivom“, u duhu „trajnog pastoralnog obraćenja“. Govor je vrlo jasan i neposredan. Ide u srce problema s kojim se susreću današnji ljudi. I želi neka „Duhom Svetim ispunjeni evangelizatori bez straha, poput apostola, navješćuju čudesna djela Božja“ (259). To nas podsjeća na razdoblje prvih kršćana koji su „puni radosti i hrabrosti navješćivali Radosnu vijest“ (263).
Zanimljive su posljednje rečenice pojedinih poglavlja (posebice prvog i drugog) kojima završava pojedine dijelove pobudnice. Navodim ih s označenim brojevima kako bi se bolje osvijetlilo pojedine njegove nakane i poticaje:
- „Ne dopustimo da nam se ukrade misijski zanos (80), radost evangelizacije (83) nada (86) i zajedništvo (92).
- „Ne dopustimo da nam se ukrade evanđelje’ (97), ideal bratske ljubavi (101) i misionarska snaga’ (109).
Usudio bih se parafrazirati ove Papine riječi pa završiti kako ne bi valjalo da nam police u knjižnicama „ukradu pobudnicu“ (pohrane je u arhiv da se skuplja na nju prašina). Želimo li shvatiti duh reforme koju Papa provodi, valja pobudnicu uvrstiti u naše pastoralne programe, teološke traktate i zadatke kao ideal odgoja i obrazovanja, evangelizacije i misijskog zanosa. Neka i ovo Vaše druženje, poštovani profesori i doktorandi moralnog bogoslovlja, bude prigoda razmišljati u tom vidu. Neka bude blagoslovljeno Vaše zborovanje na ovom otočiću punom prirodnih ljepota s bogatim vjerskim i kulturnim značenjem.
Školjić, 12. srpnja 2021.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
