Zavjetna svetkovina ranokršćanske mučenice sv. Nediljice svečano je proslavljena u nedjelju 4. srpnja u svetištu sv. Nediljice u Vrani, gdje tradicionalno hodočasti tisuće vjernika iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije, osobito iz zadarskog zaleđa, kroz stoljeća osvjedočenih u ozdravljenja duše i tijela po zagovoru sv. Nediljice.
Mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH, predvodio je središnje koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u parku vranskog svetišta, a koncelebrirali su vranski župnik Šimun Šindija, vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK, don Marko Vujasin i don Alojzije Knežević.
Park u kojem se nalaze brončani kipovi svetaca, a krošnje velikih stabala i maslina stvaraju ugodan boravak prijemu hodočasnika, uređen je pod vodstvom vranskog župnika don Šimuna Šindije.
Prizori brojnih hodočasnika staraca, cijelih obitelji, roditelja s djecom svih uzrasta ne ostavljaju ravnodušnim kada se vide njihova skrušena, pobožna predanja, ne samo pred kipom sv. Nediljice, koji je za vrijeme mise iznesen među puk u vanjski dio svetišta, nego kako ljudi mole i pred svetohraništem u crkvi sv. Nediljice, koju je vranski župnik Šindija također najnovije obnovio. To je osobiti pokazatelj vjerničkoga znanja da je Isus Krist liječnik, a molitve mu prinose i sveci koji su svoju vjernost Gospodinu potvrdili i mučeničkom smrću.
Upravo sakramentalna praksa hodočasnika u Vrani izazvala je poštovanje i biskupa Bogdana koji je primijetio tu iskrenost predanja pa je u propovijedi rekao: „Trajna je opasnost da se naše kršćanstvo pretvori u folklorno kršćanstvo, običajno kršćanstvo, da se isprazni od duhovne snage koja ga pokreće. Zato mi je drago, dok sam ujutro dolazio u Vranu, tako sam bio radostan kad sam vidio kako ste tiho i pobožno pristupali sakramentu svete ispovijedi, dolazeći na hodočašće sv. Nediljici. Znak je to da vjera ovdje živi! Znak je to da želite živjeti kršćanski, znak je da ste opredijeljeni za Isusa Krista! Živjeti i svjedočiti kako nas je Krist naučavao, kako nas je on pozvao da živimo“ pohvalio je mons. Bogdan vranske hodočasnike, među kojima su mnogi cijelog dana, od 5,30 sati ujutro, pristupali sakramentu ispovijedi. U vanjskim ispovjedaonicama na raspolaganju bili su svećenici iz Biogradskog dekanata kojima je za to zahvalio župnik Šindija.
„Nebeski zaštitnik bio je i trajno ostaje poziv i poticaj kršćanskoj zajednici za nasljedovanje i nadahnuće za vjerničku pobožnost i ustrajnost. Božji ugodnici, sveci, na taj način povezuju ljude s Bogom ali i jedne s drugima“ rekao je mons. Bogdan, istaknuvši da „pojedinci i skupine, župe i pokrajine, kršćanski gradovi i zemlje, izgrađuju svoje vertikalno i horizontalno zajedništvo oko svoga nebeskog čuvara i zaštitnika. Tako naši nebeski zaštitnici izrastaju u zaštitni simbol i znak. U službi su izgradnje duhovnog i kulturnog identiteta jednog mjesta, kraja, grada, cijelog jednog naroda i države. Naša hrvatska domovina i druge zemlje s kršćanskom tradicijom premrežene su kultom svetaca i Božjih ugodnika“.
Biskup Bogdan iznio je hagiografske podatke o sv. Nediljici koja se u Hrvatskoj osobito časti u Vrani. „U svjetski poznatom djelu Bibliotheca Sanctorum – enciklopedija svetaca, kritički su obrađeni životopisi četiri svetice koje su nosile ime Domenica – Nedjeljka. Među njima je i sveta Nediljica kojoj se u Vranu tradicionalno hodočasti prve nedjelje u srpnju. Za sv. Nediljicu piše da se u rimskom Martirologiju časti 6. srpnja i da je bila mučenica. Enciklopedija kaže, vjerojatno je riječ o grčkoj mučenici Ciriaki, kćeri također svetih roditelja i mučenika, Doroteja i Euzebije. Umrla je u Nikomediji mučeničkom smrću u vrijeme rimskog cara Dioklecijana. Njeno ime je latinizirano u Dominica, što je na hrvatskom prevedeno kao Nedjeljka, Nediljica. Uhvaćena je zbog javnog svjedočenja kršćanske vjere, izložena ponižavanjima i podvrgnuta mučenjima, želeći je odvrgnuti od kršćanske vjere. Ostala je ustrajna i postojana sve do smrti“ rekao je mons. Bogdan.
Sv. Nediljica osobito se časti u gradu Tropea i nekim drugim mjestima Južne Italije. U Istočnoj pravoslavnoj Crkvi sv. Nediljica časti se 26. srpnja zajedno sa svojim roditeljima, svetima Dorotejem i Euzebijom. „Iz jedne obitelji troje svetaca: otac, majka i kćer. Sveta obitelj. Nije to osamljen slučaj u povijesti kršćanske Crkve“ istaknuo je biskup Bogdan.
U svjetlu mučeništva sv. Nediljice, navještena je starozavjetna riječ iz Knjige mudrosti: „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni“ (Mudr 1, 1,5).
Sv. Nediljica povod je za razmišljanje o mučeništvu, u vrijeme rimskog cara Dioklecijana kada je ona pogubljena ali i uopće u povijesti Crkve. Čovjek se pita otkuda i zašto tolika mržnja prema kršćanima, rekao je mons. Bogdan.
Odgovor na to daje i navješteno evanđelje sv. Ivana, koje donosi dugi Isusov govor, njegove posljednje upute učenicima, u dvorani Posljednje večere, uoči njegove muke i smrti: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio. No, budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Iv 15, 18-19).
Prema Katekizmu Katoličke Crkve, mučeništvo je „vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere, označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrslog s kojim je sjedinjen ljubavlju. Daje svjedočanstvo za istinu vjere i kršćanskog nauka. On podnosi smrt činom jakosti“.
Mons. Bogdan naveo je primjer sv. Ignacija Antiohijskog, mladog biskupa koji je radi svoga kršćanskog uvjerenja odveden u zatočeništvo u Rim gdje je bio pogubljen, koji je rekao: „Pustite me da postanem hranom zvijeri. Po njima će mi biti dano da prispijem Bogu“.
„Isusova poruka u svojim moralnim načelima, radikalno svjedočena i svakodnevno potvrđena životom kako kod učenih, visoko pozicioniranih tako i kod jednostavnih i neukih, uvijek je izazov svima koji se valjaju u kaljuži vlastitog nemorala i svakovrsnih opačina“ istaknuo je mons. Bogdan, podsjetivši na Isusovu riječ: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio“.
„Kršćani, ma gdje bili, oduvijek su promicali, uvodili novi stil života, novu kulturu, novi mentalitet. Stvarali su novi svijet. Bili su poziv na promjene vlastitog ponašanja. Valjalo je ostavljati starog čovjeka, grešne navike i krenuti novim, težim putem. Putem askeze, odricanja, samozataje. Kršćani su svojom čestitošću koja je utemeljena u Isusovoj božansko – ljudskoj osobi kao modelu, suobličeni Kristu, postajali nada, nova snaga za bolji svijet, za bolju budućnost. To je smetalo mnoge i smeta mnoge. Bez svjetla milosti i snage odozgor, bez minimalnog sudjelovanja i napora, zaslijepljeni uživalačkim mentalitetom staroga neotkupljenog čovjeka, mnogi su radije ostajali u tami zablude, u začaranom krugu samodostatnosti i uživanja, puni otpora prema rađanju novoga svijeta, nove kršćanske civilizacije“ poručio je biskup Bogdan.
„Prva stoljeća kršćanstva vrijeme su velikog susreta, sučeljavanja dva svjetonazora: antičkoga poganskoga sa svojim vrijednostima, koji je bio dobro nagrižen hedonističkom kulturom smrti (kruha i igara) i kršćanskoga koji je u svojim temeljnim postavkama i vrijednostima koje je promicao, bitno drugačiji, suprotan antičkoj antropologiji, učenju o svijetu i životu, a onda i ponašanju“ rekao je propovjednik, istaknuvši da su „kršćanski pogled na svijet i čovjeka bitno različiti od poganskoga. Kršćani u prvim stoljećima to su dobro znali. Svjesni kršćani, odrasli u vjeri, dobro to znaju i danas“.
„Kao i u svim vremenima, bilo je i slabića, otpadnika, apostata. Bilo je i bljutavih, koji su cijeli život prosjedili na dvije sjedalice“ upozorio je vojni ordinarij.
„Dok razmišljamo o životu sv. Nediljice, o društvenim i svjetonazorskim prilikama u antičko vrijeme, o životu kršćana, njihovoj spremnosti na žrtvu i vjernost Isusu Kristu sve do prolijevanja krvi, razmišljamo i o našoj situaciji danas u kojoj živimo i u kojoj se nalazimo. Providnost nas je postavila u ovo vrijeme, u ovom narodu, da svjedočimo svoj ljudski i kršćanski identitet i poslanje. Od Edenskog vrta do danas, borba između dobra i zla vodi se u svakoj ljudskoj duši“ rekao je mons. Bogdan, citirajući poganskog pjesnika: „Vidim ono što je dobro i opet činim što je zlo“. A sv. Pavao kaže: dva su zakona u meni, zakon dobra i zakon zla. Želim činiti zakon dobra, ali dogodi se da me svlada zakon zla.
„U svakodnevnom životu, u javnom prostoru i privatnom sektoru, susreću se naš kršćanski svjetonazor s materijalističkim pogledom na svijet koji sve relativizira, obezvrjeđuje, koji uništava moralna i čvrsta uporišta. Teška sekularizacija, posvjetovnjačenje, zapljuskuje i Kristovu lađu Crkvu u kojoj svi zajedno plovimo, Kristovi vjernici, svećenici, biskupi s Petrom naših dana na čelu“ upozorio je biskup Bogdan, rekavši da nam se ponekad čini, kao i Isusovim učenicima u oluji na Galilejskom moru, „da će valovi preplaviti barku i da će je snažne struje povući u morske dubine, a Isus šuti i spava. Kao i Isusovi učenici, ponekad smo u strahu i pitamo se: Gdje si Gospodine, dokle Gospodine? Kao da je zlo jače“.
Mons. Bogdan je upitao kako to da se stavlja u pitanje „ono što u ljudskoj naravi osjećamo kao naravni – prirodni zakon, a u kršćanskoj objavi potvrđeno nam je kao Božji zakon“.
„Nasuprot kulture života, promiče se kultura smrti. Razni ideolozi nude narodu svoje uređenje društva, obećavaju bolju budućnost bez žrtve, križa. A Isus iz Nazareta propovijeda i naviješta Kraljevstvo Božje među ljudima prema svojim kriterijima i načelima. Od sv. Nediljice želimo nešto konkretno naučiti za svoj kršćanski život i praksu. Sv. Nediljica i svi sveci Katoličke Crkve, svi Božji ugodnici koji su ostali ustrajni do kraja, bili su osobe kojima je Božja riječ bila svjetiljka, zakon njihovog kretanja, zakon njihovim koracima, postupanjima, njihovom djelovanju. Božja riječ bila je i ostala ustav njihovog života. Božje zapovijedi, njegov Zakon ispisan i objavljen na brdu Sinaju i ponovno dosegnuti vrhunac u osobi Isusa Krista, u zakonu ljubavi kojeg on izriče, zakon su života i ponašanja kršćana u svim vremenima“ poručio je biskup Bogdan, rekavši da „kršćanin živi iz vjere u vječni život, sa sviješću da ljudski život započinje u trenutku začeća, prolazi zemaljski život, rađanje u ovaj svijet“.
Kršćanin zna da „smrću ne nastupa tama groba i vječna tama, noć bez zore. Kristovo uskrsnuće jasno nam pokazuje da je on pobijedio smrt da čovjek živi. Čovjek je stvoren u prostoru i vremenu, ali je stvoren da prođe kroz prostor i vrijeme. Čovjek živi vječno i njegova domovina je na nebesima. Ta je vjera grijala dušu i srce sv. Nediljice. U ozračju njene obitelji u toj vjeri je živjela, svjedočila svoj ljudski i kršćanski identitet. U toj vjeri je umrla i mi je spominjemo i uzimamo kao primjer kojega treba nasljedovati“ potaknuo je biskup Bogdan.
Vojni ordinarij izrazio je poštovanje i karakteru ljudi na vranskom području koji su marljivi i uspješni poljodjelci, poznati po plodnosti svojih njiva i ravnica.
„Vidim u ovom kraju da u Ravnim kotarima žive vrijedni i čestiti ljudi. Vi ste težaci, radnici, vlastitim rukama zarađujete svoj kruh, borite se za život. U vašim mjestima vidim zvonike i tornjeve, čuju se zvona. U vašim mjestima niste bez identiteta. Imate svoja duhovna središta koja vas uzdižu prema Bogu, koja vas jačaju u vjeri u vječni život. Vi ste ljudi molitve i žrtve. Žuljevite ruke sklopljene na molitvu naša su snaga. I kad smo umorni i kada nam je teško, i kad ne možemo moliti sabrani ni dostatno, uzdižemo svoje srce dobrome Bogu i čuvamo svoju vjeru“ ohrabrio je biskup Bogdan, naglasivši da primjeri ljudi privlače.
„Primjer sv. Nediljice je primjer od kojega učimo. Od primjera kršćanskih svetaca učimo za vlastiti život. Sv. Nediljice, pomozi nam da u ovom prostoru i vremenu ustrajemo na kršćanskom putu vjere“ zaključio je vojni ordinarij Jure Bogdan.
U misi su tradicionalno sudjelovali i članovi Vranskih vitezova koji čuvaju spomen na tradiciju hrabrih i odvažnih Vranskih vitezova. Oni su od 11. st. bili pronositelji i čuvari kršćanstva i domovine tijekom osvajačkih ugroza koje su tijekom stoljeća pogađale upravo vransko područje na tom raskrižju i poprištu različitih povijesnih utjecaja.
Ines Grbić