Dokument ‘Odgajati za međukulturalni dijalog u katoličkoj školi’ Kongregacije za katolički odgoj predstavio je mr. don Marin Batur, vicekancelar Zadarske nadbiskupije, na susretu ravnatelja katoličkih osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske u četvrtak 1. srpnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
Dokument koji je pisan za cijelu Crkvu i ističe prvenstvo vrednota, mr. Batur kontekstualizirao je i za naš društveni trenutak.
„Katoličku školu definira i odgojnu ustanovu čini katoličkom njena povezanost s kršćanskim poimanjem stvarnosti u čijem se središtu nalazi Isus Krist. To ne smije ostati samo na riječima. Lako je govoriti, ali treba nastojati da se u svakodnevnom radu prepoznaje naša kristolikost – ono nešto posebno što ljudi trebaju osjetiti u susretu s nama“ poručio je mr. Batur, rekavši da to ima i svoje zahtjeve, to nastojanje prate teškoće i napor.
„Da učenici i preko njih roditelji, u susretu s nama osjete ono posebno što ovaj svijet nadilazi u pozitivnom smislu. Škola koja se poziva na katoličke principe i vrednote treba promišljati kako ostvariti istinski odgoj na tragu humanističko kršćanske kulture i tradicije“ naglasio je mr. Batur.
„U kontekstu govora o kulturi, pred sobom treba imati dvoje: identitet škole i narav učenika. Katolički odgoj treba dati svjedočanstvo da su ta dva pojma blisko povezana i međusobno protkana. Ponekad je teško spojiti katolički identitet i realno stanje društva, kad uzmemo u obzir poteškoće i razmišljanja mladih, različite utjecaje na njihov odgoj. Potrebno je pravo umijeće da bismo mogli postići da njihova misao i mentalni sklop slijedi i želi u svojoj nutrini prihvatiti posebnost katoličkog identiteta i navještaja. Spojiti to dvoje naš je trajni zadatak. Nitko nije uspio u odgoju odjednom i na brzinu. Zato je prisutnost katoličkih škola od iznimne važnosti za naše društvo i društvo u cjelini“ poručio je mr. Batur.
Predavač je rekao kako je globalizacija društvo učinila višekulturalnim, a u susretu s različitostima treba tražiti uravnoteženost. „Prisutnost različitih kultura može nam biti izvor uzajamnog obogaćivanja, ali treba voditi računa i da su druge kulture obilježene suprotnim navikama i običajima, pa treba tražiti uravnoteženost i pomirljivi odnos. Odgoj se nalazi pred izazovom kako omogućiti suživot raznolikih kulturnih izričaja i promicati dijalog u korist miroljubivog društva“ rekao je don Marin, istaknuvši veliku odgovornost škola koje su u svojim odgojnim projektima pozvane razvijati dimenzije međukulturalnog dijaloga. „U tome katoličke škole imaju težak zadatak, ali ga je nužno ostvariti. Katoličke škole pozvane su dati svoj doprinos zbog vlastite pedagoške i kulturalne tradicije i u tom smislu treba se truditi promišljati kako mijenjati svijet, a osobito mlade, na bolje“ potaknuo je predavač.
Prema tom Dokumentu, odgoj po svojoj naravi zahtijeva otvorenost za druge kulture i prihvaćanje drugoga, kako bi se izbjeglo „opasnost kulture koja je zatvorena u samu sebe i ograničena. Sve to bez gubljenja vlastitog identiteta. Razlike koje postoje trebaju biti prigoda za uzajamno obogaćivanje. I tu su katoličke škole pozvane dati svoj doprinos, promišljati kako doći do cjelovite formacije osobe, da škola bude područje u kojem će učenici rasti, da nauče živjeti, postati odrasli, zreli ljudi“ rekao je don Marin.
U Dokumentu se ističe da je kultura osobiti izraz ljudskog bića, njegov poseban način postojanja i ostvarivanja vlastite nazočnosti u svijetu. „Povezanost s vlastitom kulturom je nužna i od životne važnosti, no ne obvezuje na zatvorenost u vlastiti krug nego ostavlja mogućnost susresti i upoznati druge kulture. Dijalog koji Katolička Crkva njeguje s drugim Crkvama i crkvenim zajednicama ne zaustavlja se samo na onome što je zajedničko, nego teži prema uzvišenijoj sili ponovnog pronalaženja izgubljenog jedinstva kršćana, za koje je molio Isus“ rekao je mr. Batur, istaknuvši: „Jasnoća dijaloga nosi vrijednost vlastitog kršćanskog identiteta, jer ono što katoličke škole nude treba biti Isus iz Nazareta koji je vječni Logos, Bog se utjelovio. Da čovjek otkrije smisao koji je u temelju svih stvari“.
Odgoj za vrednote znači dosljednost, sebedarje, oprostiti i tražiti oproštenje ako osoba pogriješi, „da bismo doprinijeli pozitivnoj promjeni i dobrom razvoju“.
Kako Isusa treba donijeti na forume ekumenizma i međureligijskog dijaloga, tako se Isusa donosi na forum susreta s roditeljima i učenicima. Predavač je rekao da u mnogim područjima svijeta, zbog političkih i kulturnih razlika, nije uvijek moguća prisutnost katoličke škole. Nekad su one ograničeno prisutne i prema katoličkim školama iskazuje se neprijateljstvo. „Na samu pomisao katoličanstva stvara se problem. Kad je nedavno u našoj sredini vjeroučitelj postao ravnatelj škole, to se potenciralo kao problem, kao atak na sekularizaciju“ upozorio je mr. Batur, podsjetivši da se u našem društvu nekad potenciraju teme „nećemo financirati vjeroučitelje, sve škole trebaju biti sekularne“.
„U različitim kontekstima ateizma, fundamentalizma i relativizma, katolička škola u središte poslanja treba staviti svjedočanstvo i dosljednost nasljedovanja osobe Isusa Krista, jer, lijepo reče Kongregacija za nauk vjere: „Ništa nije ljepše od toga da nas Evanđelje, Krist, zahvati i iznenadi. Nema ničega ljepšeg od poznavanja Njega i od priopćavanja drugima prijateljstva s Njime“.
Ljude nagriza mentalni sklop sekularizacije, no odgovornost katoličke škole je velika. „U sadašnjem društvenom kontekstu, katolička škola privlači pozornost zbog posebnog doprinosa kojeg može dati. Pritom je važno da bude svjesna opasnosti koje nastaju kad se izgube iz vida razlozi vlastite nazočnosti. Naša prisutnost u javnom životu, popularnost i atraktivnost ne može se razvijati nauštrb katoličkog identiteta. Bilo bi pogrešno suobličiti se svim zahtjevima modernog društva obilježenog snažnim utjecajem sekularizacije, procesa odmaka od svetoga. Na katoličkoj školi je da se založi u svjedočenju odgojnim projektom nadahnutim Evanđeljem. Ne smijemo zapasti u religijski relativizam ili ravnodušnost. Vjernost vlastitom katoličkom identitetu omogućava učenicima osobno prianjanje uz Krista i sazrijevanje u kršćanskom životu“ poručio je mr. Batur.
Govoreći o važnosti obitelji, predavač je rekao da je obitelj prva zajednica kojoj pripadaju učenici koji pohađaju katoličke škole. „Škola treba pozorno osluškivati sve potrebe koje susreće i učiniti korak dalje u brizi od pukog ocjenjivanja, promišljati s kakvim sve problemima djeca dolaze i primiti ih u zaista očinskoj i majčinskoj brizi. Ponekad se susreću kritične situacije, nezadovoljni roditelji ali i potraživanja suprotna našem identitetu. Pritom je važno da se ne odustaje od obitelji usprkos svim izazovima te da se uvijek nastoji pronaći put dijaloga i susreta“ potaknuo je mr. Batur, ohrabrivši ravnatelje hrvatskih katoličkih škola poticajem pape Franje: „Nemojte se obeshrabriti pred teškoćama odgojnog izazova! Odgajanje nije zanat, nego stav, način postojanja. Da bismo odgajali, trebamo izići iz nas samih i stati posred mladih, pratiti ih na dionicama njihovog rasta, stavljajući se njima uz bok. Darujte im nadu i optimizam za njihov hod u svijetu. Poučavajte gledati ljepotu i dobrotu stvorenog svijeta i čovjeka koji uvijek nosi biljeg Stvoritelja. Ali, iznad svega, svjedočite svojim životom ono što govorite“.
Ines Grbić