Blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljen u četvrtak, 24. lipnja u istoimenoj župi na Relji u Zadru, gdje su već šest stoljeća prisutni franjevci trećoredci glagoljaši i odakle potječe prva matica hrvatske Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša.
Svečano večernje misno slavlje u župnoj crkvi Rođenja Ivana Krstitelja predvodio je fra Branko Lovrić, TOR, gvardijan samostana sv. Franje u Odri, zamjenik provincijala i ekonom Provincije, a na Relji je bio župnik do prije osam godina. Uz fra Mirka Kralja, župnika Relje, suslavila su još šestorica svećenika pristiglih uveličati proslavu subraće na tom mjestu gdje su franjevci trećoredci u 15. st. podigli svoj prvi samostan u Hrvatskoj, sv. Ivana Krstitelja.
„Sv. Ivan Krstitelj je zaštitnik svih kojima je stalo do istine. Bio je svjedok i navjestitelj svjetla koje nikoja tama nije mogla obuzeti. Sv. Ivan je svjedok, učitelj i propovjednik svjetla i istine. Bio je pravi pokazatelj puta prema svjetlu i istini koja oslobađa čovjeka, a ne zavodi“ istaknuo je fra Branko, upitavši: „Kako možeš biti istinoljubiv i ljubiti nekoga, ako mu nećeš reći da je pogriješio, da ide krivim putem?“.
I apostol Pavao govorio je na način kojim je iz želje za spasenjem svakog čovjeka. „I sv. Ivan je mogao prešutjeti Herodu, misliti, neka Herod radi što hoće, što ga se to tiče. Ali, nije tako učinio iz ljubavi, iz istinoljubivosti, iz želje da i on dođe do spasenja, jer Bog ne želi smrti grešnika, nego da se obrati i dođe do spoznanja istine“ rekao je fra Branko, istaknuvši da obraćenje znači uvijek iznova hoditi putem istine. To je trajan proces, jer nas nakon obraćenja opet mogu zavesti i odvesti različite laži. Zato se čovjeku koji je istinski obraćen i ljubi istinu neće dogoditi da u ludosti odbaci najveće dobro i zamijeni ga bilo kakvim stvarima, „da nam se u kockanju sa življenjem ne dogodi da odbacimo ono što je najsvetije“, a to je život.
Fra Branko je podsjetio kako je zbog rođenja Ivana, a ime Ivan znači ‘Bog je milostiv’, ljude zahvatila radost. Svojim rođenjem Ivan je mnoge obradovao. „Koje ironije? Kako smo ‘napredovali’? Upravo na blagdan rođenja sv. Ivana, Europski parlament, vrhovno zakonodavno tijelo Europske unije, raspravljalo je i glasovalo kako su začeće i trudnoća kao neka vrsta bolesti. Odnosno, želja je prikazati da je ubijanje djeteta stečeno civilizacijsko i kulturološko pravo. Zar smo dotle došli? Nažalost, jesmo“ upozorio je Lovrić.
Istaknuo je misao Blaisea Pascala da čovjek, kada iz svog života makne najveće dobo, to dobro zamijeni svime i svačime. „Npr., spomenuti danas da bi trebalo pobiti pse i mačke, bila bi veća hajka nego da kažeš: Djeca nemaju pravo na život. Čovjek u svojoj ludosti ide dotle, kaže Pascal, da mu vrhovno dobro postaju nastranosti, neuredna nutarnja nagnuća tijela i duše, čemu se treba diviti i postaju božanstvo“ upozorio je propovjednik.
Sv. Ivan bio je prorok, a prorok nije čovjek koji proriče i kazuje budućnost, rekao je Lovrić. „Nad prorokom je ruka Gospodnja i prorok je u ruci Gospodnjoj. Gospodin tom rukom spašava ljude, one koji su i ne znajući došli na rub, da ne propadnu i ne budu uništeni. Prorok je Božji čovjek. Kao vidljivi znak, prorok sebe posuđuje Bogu, tako da Bog preko njega progovara i djeluje. Prorokovo poslanje u suštini i nije usmjereno na budućnost, nego je koncentrirano na sadašnjost. Jer sadašnjost, ono kako živiš i što radiš u sadašnjosti, uvelike ili u cijelosti određuje budući ishod, ne isključujući neizmjerno Božje milosrđe“ poručio je fra Branko.
„Sv. Ivan je bio prorok, spašavao je mnoge da ne padnu. Ali iz ljubavi prema svakom čovjeku i njegovom spasenju govorio je i o onome što ne valja. Oni koji su spoznali da prorok nije usmjeren na uništenje čovjeka, nego da čovjeka spasi, ti su se divili Ivanu i rado su dolazili slušati ga. Štoviše, pitali su ga kako valja živjeti. Bili su spremni obratiti se, promijeniti svoj život. Oni koji su bili koncentrirani na uništenje, ako su imali moć i silu, zbog takvih je Ivan za tu istinu morao i glavom platiti. Ljudi koji su samo usmjereni na vlastitu koristoljubivost, takvima smeta prorok. Oni koji su istinoljubivi, koji zaista traže istinu i žele spoznati zbilju u kojoj se nalaze, takvi slušaju proroke“ rekao je fra Branko, naglasivši da nije problem ukoliko čovjek spozna kako se sa svojim postupcima i djelima nalazi na rubu propasti, ili da je učinio nešto što nije dobro. Problem je ako se odbacuje istina koja oslobađa čovjeka.
„Ivan je postao beskompromisni naučitelj, navjestitelj i pokazatelj pravoga svjetla i prave istine, a to je Isus Krist. Tko dolazi pravom svjetlu i istini, tj. Isusu Kristu, taj neće nikad lutati tamama ovoga svijeta. Izmislili smo obnovljive izvore energije, ali ovaj svijet, premda toliko rasvijetljen i obasjan svjetlom, ipak živi u dosta zastrašujućoj i zaglušujućoj tami. Gdje su svjetlo i istina, nema tame, straha, lutanja ni stranputica, laži ni zavođenja. A kao da su jedino i pravo bogatstvo ovoga svijeta kojim obiluje, različite tame, laži i zavođenja“ upozorio je Lovrić.
Sv. Ivan jedan je od najvećih proroka jer je pokazao Jaganjca koji odnosi grijehe svijeta, kaže proslov blagdanske mise. „Sv. Ivan bio je svjedok za Svjetlo. On nije bio svjetlo i istina, nego svjedočio je za Svjetlo i Istinu. Njegovo životno svjedočanstvo bilo je takvo da su mnogi mislili da je on Isus Krist, Mesija koji treba doći. A Ivan u svojoj poniznosti, kao svjedok i ljubitelj istine i svjetla, ne zanijeka, nego kaže: ‘Nisam ja taj. Onaj koji dolazi, veći je od mene’“ rekao je fra Branko, istaknuvši kako sv. Augustin hvali Ivanovu poniznost u istinitosti, u istinitoj ljubavi prema Bogu i čovjeku.
„Isus je rekao svojim učenicima, ‘U ovom svijetu imat ćete muku, ali, ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet’. Svaki čovjek, a nadasve kršćanin, trebao bi postaviti pitanje o onome što bi moglo biti vječno i neprolazno“ potaknuo je Lovrić, naglasivši potrebu da se promisli o onome što se jedino nudi kad nam ništa ne ostane, a to je život vječni. Potaknuo je da uspravimo glave i primaknemo se istinskom svjetlu i istini, tj. Kristu, jer tada ćemo biti otvoreni za ono što je potrebno svakom čovjeku.
„Sv. Ivan poučava mudrosti da radimo tako da naš rad bude dostojan života vječnoga. Usmjeravajući prema Isusu, tu mudrost usvajaju oni koji prihvaćaju Krista kao svjetlo i istinu. U svjetlu Božje riječi možemo naučiti božansku mudrost koja kazuje kako se na ispravan način služiti ovozemaljskim stvarima, a ne prokockati nebo i vječni život. Jer to je cilj. Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a duši svojoj naudi? Zato nam je potreban poticaj sv. Ivana koji će nas pratiti svojim primjerom, životom i zagovorom, da budemo otvoreni pravom i istinskom svjetlu, pravoj istini koja razbija svaku laž i uništava svako zavođenje, da nas ne obavije nikakva tama“ potaknuo je fra Branko.
U istinitosti, iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, možemo hoditi sigurnim putem i postići ono što Bog daje onima koji ga ljube. „A to je i više nego što čovjek može zamisliti. Neka nas sv. Ivan zagovara na našem putu, da tako možemo živjeti i raditi, da možemo dostojno stati pred Gospodina, kao sv. Ivan Krstitelj, te biti uvršteni u društvo miljenika i izabranika, da uživamo slavu koju Bog daje svima koji ga ljube, iznad svega“ poručio je fra Branko Lovrić.
Ines Grbić
