Sv. Ivan Krstitelj – granit značaj koji i danas privlači
1. Obično u liturgiji se ne slave rođendani svetaca, već dan njihove smrti za koju se veli da su tada „rođeni za nebo“. Ipak tri su iznimke u tome: Rođendan Isusa Krista, Božić, rođendan BDM (Mala Gospa) i rođendan zadnjeg proroka Starog zavjeta Ivana Krstitelja. Svetoga Ivana Krstitelja, čiji rođendan sutra slavimo, obično slikaju kao pustinjaka: U odjeći od devine kože, sa štapom u ruci i sandalama na nogama. Nekad ga slikaju kako upire prstom i pokazuje na „Jaganjca Božjega“ koji oduzima grijehe svijeta. Kao Božji čovjek on je pomagao ljudima u njihovim pitanjima i problemima, te upućivao na Isusa koji se predstavio kao „Put, Istina i Život“. No, uz to evanđelisti bilježe da je bio „navjestitelj Božje srdžbe i pravde njegove“, te je svoje riječi upućivao svim staležima. Ni pred kim nije imao straha. Koljena mu nisu klecala, a niti je glas podrhtavao. Tako je uvjerljivo propovijedao da ga je i Herod volio slušati.
Ali, kad je Ivan rekao Herodu kako ne „smije imati ženu brata svoga“, on ga je dao uhititi jer „Herodijada ga je zamrzila i htjela ubiti“. To, međutim nije mogla učiniti jer se Herod bojao Ivana znajući da je pravedan i svet, pa ga je štitio. I rado ga je slušao, veli Marko (Mk 6, 17 – 20). Kad ga je Duh Božji potakao da ide „pripraviti put Gospodinu“, počeo je propovijedati i pozivati na obraćenje, ne samo farizeje, saduceje, pismoznance, već i sve ljude oštrim ukorima i prijekorima: „Leglo gujinje. Tko vas je upozorio da bježite od skore srdžbe?! Već je sjekira položena na korjen stablima. Svako stablo koje ne donosi dobrog roda siječe se i u oganj baca“ (Mt 3, 7-10). Vojnike je pozivao „neka ne čine nasilja“, a carinicima je dovikivao „neka ne utjeruju od poreza više nego je određeno“. A kad je prekorio Heroda zbog njegove priležnice Herodijade, hrabrost ga je koštala slobode i odvela u zatvor.
2. Zato i spominjemo u liturgiji dva puta ovog Božjega heroja. On nije bio trstika koju vjetar okreće kako hoće. Naprotiv, bio je i ostao hrast kojem ni najjača oluja nije mogla nauditi. Ostao je vjeran Božjim načelima do kraja. Nije popustio ni pred Herodom i njegovom priležnicom Herodijadom. Rekli bismo slikovitim riječima bi je „granit značaj i karakter“. Zato je Isusu bio drag, pa ga je obasuo osobitim pohvalama. Istina, Isus je pohvalio i neke druge, kao napr. Natanaela zbog iskrenosti, ženu grješnicu zbog iskazane pažnje, Kananku i stotnika zbog njihove ustrajne molitve, Petra zbog ispovijedi vjere… Ali, Ivana je posebice pohvalio i rekao kako se „ovakav od žene rodio nije“. Ivan je to zaslužio strogom pokorom, živim propovijedanjem i dosljednošću života.
Zbog načelnosti i hrabrosti on je kroz stoljeća bio drag i blizak našem čovjeku vjerniku. Jer, koliki su „naši Ivani“ stradali samo zato jer nisu htjeli pogaziti svoje vjere, zanijekati svoje korijene i odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio i nadahnuće i zaštitnik. A znamo kako nije ovdje bilo lako othrvati se svim silnim zavođenjima i zastrašivanjima. Od tuđinskih vladara i turskih sultana, preko Francuza i Talijana, do „prodavača magle i ljudskih prava“ iz ovih naših dana. Čitali ste kako se Tajništvo COMECE-a (biskupske konferencije Europske Unije) osvrnulo na izvješće hrvatskog europarlamentarca Matića u kojem se „negira temeljno pravo priziva savjesti (koje je predviđena u čl. 10.1 „Povelje Europske unije o temeljnim pravima”). Na to Matićevo izvješće koje ide na diskusiju pred Europski parlament sutra osvrnulo se danas „Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj“. A svoju dobro i pravno sročenu i obrazloženu „Izjavu” objavila je također danas u ime HBK „Iustitia et pax“ na spomenuti Matićev „ideološki pamflet koji daje privid pravnog legitimiteta“, kako stoji u spomenutoj Izjavi.
3. Ne treba se zanositi mišlju kako će navedene izjave omesti „prodavače magle i ideoloških pamfleta da uvjere članove EU Parlamenta o „opravdanosti pobačaja“ pod firmom „ženskih prava“, te da upozore na „opasnost priziva savjesti“ kao ugrožavanja ljudskih prava; iako je mehanizam „priziva savjesti“ uvršten u „Povelju EU o temeljnim ljudskim pravima“ (čl. 10.1). Isto tako svjesni smo kao je uvijek bilo onih koji su nasjedali zavodljivim udicama, kako zbog obećanja privilegija, tako i zbog straha. Ali, Bogu hvala, uvijek je bilo i onih koji su ostali uzgor, nepokolebivi i neustrašivi kad se radilo o vjernosti kršćanskim načelima i zdravim ljudskim stavovima i idealima. Zahvaljujući upravo takvima vjera i danas živi. Gdje bismo bili da nije bilo hrabrih i svjesnih ljudi u našoj prošlosti koji su se stoljećima hrvali za život i opstanak s moćnicima ovoga svijeta, od rimskih cezara, do boljševičkih komesara. Prisjetimo se samo vremena kad su hrvatski biskupi, poput šibenskog biskupa Banića koga su zvali „Dalmatinskim lavom“, mostarskog biskupa Čule, i zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i stotine svećenikâ bili po zatvorima, suđeni i mučeni jer se nisu htjeli odreći vjere, službe, istine i svoga naroda. Bilo je lijepo slušati svetog Ivana Pavla II., kako u Solinu 5. listopada 1998., govori o našem heroju, koga je dan prije proglasio blaženima u Mariji Bistrici: „Blaženi Alojzije Stepinac je službu naviještanja Evanđelja ispunio svojom patnjom za Crkvu, a poruku vjere zapečatio svojom smrću. Draža mu je bila tamnica nego li sloboda, i to samo zato kako bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja”.
Kakva divna pohvala na račun toga Božjega viteza. Ona je vrlo slična onoj pohvali koju je Isus uputio za Ivana: „Što ste izišli gledati? Trstiku koju vjetar ljulja? Ili proroka? Da, i više nego proroka.. Zaista kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.” (Mt 11, 7-11). Ovo naše zborovanje uoči svetoga Ive, kojemu u čast postaviste kip u ovom divnom perivoju oko crkve njemu posvećene, izraz je naše ljubavi i poštovanja prema tom Božjem vitezu i junaku. Okupljeni oko njega večeras ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja prava i cjelovita mudrost života. To je vjera koju su prakticirali naši očevi kroz stoljeća i bili sigurni kako su sveci Božji miljenici, trajni moćni zagovornici i dragi zaštitnici. Pred zavodljivim i krivim ideologijama koje se i danas nude ljudima, često pod firmom „ljudskih prava“, usrdno ćemo s vjerom moliti: „Udostoj se, Gospodine, svoju Crkvu ravnati pod zaštitom svetoga Ivana Krstitelja, molimo te“! Ovoj molitvi dodat ćemo usklik pjesme koju je sročio domoljub i mučenik s Dakse, pater Petar Perica, (partizani su ga bez procesa i suđenja s drugom šestoricom svećenika i pedesetak dubrovačkih intelektualca strijeljali na otočiću Daksi, 24. 10. 1944.). U toj pjesmi pater Perica kliče: „Slava Ti kralju, slava Ti Bože. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji tko nam što može, jer ti si nam snaga, ljubav i strah. Srce božansko Isusa moga, daj da sve više ljubim te ja“. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Biograd-Torovi, 23. lipnja 2021.