1. Vjerojatno ste mogli ponešto pročitati prošlih tjedana što sam pisao kroz sedam srijeda od svetkovine sv. Josipa do današnjeg blagdana Josipa radnika. Imao sam namjeru u tim razmišljanjima osvijetliti po koju odliku ovog velikog Božjeg ugodnika. Tako sam ga prikazao kao „skromnog stolara i vjernog Marijina zaručnik“. Istakao sam njegovu ulogu oca koji je koji je bio u sjeni Nebeskog Oca. Posebice sam naglasio da je on kao otac bio pravi muškarac koji brani i štiti život, te u brizi za svetu obitelj pokazao se kreativni i hrabrim skrbnikom. Danas bih htio skupa s vama razmišljati o svetom Josipu kao zaštitniku radnika. Jer, ovo je blagdan Josipa radnika, a ova je župa upravo njemu kao radniku posvećena. Blagdan Josipa radnika uveo je 1955. papa Pio XII. Istina, papa Lav XIII. (1878.-1903.) bio odlučio da se 1. svibnja slavi kao „svjetski dan radništva“. U tom vidu „povjerio je sve radnike zaštiti sv. Josipa“ za kojeg evanđelisti vele da je živio u Nazaretu i radio kao tesar (Mt 13, 54).
Prije 40 godina sveti Ivan Pavao II. objavio je svoju treću encikliku „Laborem Exercens“ (Radom čovjek), 14. rujna 1981. Ona se bavi ljudski radom i socijalnim naukom Crkve, a započinje riječima: „Radom čovjek mora zaraditi svoj kruh i doprinijeti stalnom napretku znanosti i tehnologije, kulturno i moralno, u društvu u kojem živi u zajednici sa svojom braćom“. Prije šest godina objavljen je zbornika „Kultura rada u Hrvatskoj“ (570 stranica). Svoje priloge dali su 55 autora što pokazuje interes koji je izazvao Peti socijalni tjedan, posebice zbog pomno odabrane teme o kulturi rada koju se obradilo interdisciplinarno, s egzistencijalne, obiteljske, društvene i duhovne, osobne i svetopisamske strane.
2. Posebice je korisna usvojena Deklaracija koja kroz jedanaest sročenih stavova izriče nadu i želju kako prevladati aktualnu krizu, te radu vratiti duhovnost i dostojanstvo, a poduzetništvu pravedna načela. Ta se načela ostvaruju po pravednoj zaradi, pravednoj plaći i pravednom porezu. No, da bi se to moglo ostvarivati potreban je odgoj za rad i sustav vrijednosti, za kulturu tradicije, posebice one obiteljske. Jer, dvije su ugrožene skupine ljudi s obzirom na rad: To su „nezaposleni“ koji su isključeni iz svijeta rada, kao i oni koji su „prezaposleni“, pa zbog opterećenosti isključeni su većim dijelom iz obiteljskog i društvenog života.
Kad se govori o čovjeku i njegovom radu valja imati uvijek u vidu da je on svojim radom usmjeren na Stvoritelja. Kad to ne bi tako bilo, čovjek (radnik) postao bi rob onog što stvara. Rad je velika ljudska i kršćanska vrijednost. Čovjekov ovozemni život u biti je rad, aktivnost, gibanje, dinamika i rast. Stvaranje svijeta djelo je Božje. No, stvoreni svijet nije bio gotov, ni završen, a ni savršen. Njegovo dovršenje Bog je prepustio čovjeku da ga „dotjera i dovrši“. Svakim svojim činom čovjek obogaćuje, uljepšava i usavršava stvoreni svijet. Ali, može ga i osiromašiti, pokvariti i uništiti.
3. Čovjek radom „formira i transformira“ svijet, te pri tom „usavršuje i samoga sebe“. Jer, u procesu obrade svijeta događa „hominizacija i divinizacija čovjeka“. Stoga je rad velika moralna vrijednost koja ima intelektualnu, umjetničku i socijalnu dimenziju koja se ostvaruje po suradnji, solidarnosti i u zajedništvu s drugima. No, valja paziti da ga ne zarobi „razvijena tehnika“ pa nadjača „čovjeka stvaratelja“, i pri tom se „proces rada pretvori u tehnokraciju“; tehnika „podjarmi čovjeka u svoju službu“, robotizira ga i „učini slugom mašine i strojeva“. Stoga su s pravom upozoravali Pape na realnu opasnost da „tehnokrati postanu novim gospodarima Zemlje“, pa čovjek izgubi slobodu, a rad svoju originalnu vrijednost“.
Kako se moglo dogoditi da se „vrijednost rada pretvori u svoju suprotnost“? Gdje je uzrok takvoj promjeni? U prvom redu zaboravlja se na činjenicu da rad ima svoje religiozno, odnosno kršćansko obilježje i vrijednost. Ljudski rad je „sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu“. Bog, dakle, dovršava svijet po ljudima, pa je ljudski rad autentično služenje Bogu, pravo Božje djelo (opus Dei, Gottesdienst). Nekada se krivo tumačilo rad kao „kaznu za grijehe“. Rad je po Božjoj volji postojao i prije iskonskoga grijeha. On nas odgaja i usavršuje, pa apostol Pavao hvali one koji rade і ѕvој kruh zarađuju. A za one koji „dаngubе i ništa ne rade“ veli „tko ne radi, neka i ne jede“ (2 Sol 3, 10-12). Оvо је duh kršćаnѕke rаdne еtіke po kojoj bi se vјеrnіke trеbаlo рreоznаvati: Pо nароrnоm rаdu, а nе ро dangubi i lіјеnоѕtі.
4. Već na prvim stranicama Biblije istaknuta je stvaralačka dimenzija rada. Bog stvara svijet, ali ga ne dovršava, već „povjerava čovjeku njegovo usavršavanje. Čovjek nastavlja Božje stvaralačko djelo radom i uređenjem svijeta. Rad ne smije zagospodariti čovjekom i pretvoriti ga u svoga roba. Ni Bog, koji je sve započeo, nije čovjeka podčinio radu, nego mu je sve stvoreno povjerio da to oplemenjuje i razvija. Danas se osjeća kriza čovjekova identiteta u odnosu na rad. Ponajprije, vidimo kako nije svakomu omogućeno naravno pravo na rad (posao), pa je time povrijeđeno njegovo dostojanstvo. Stoga, glavna je zadaća svakoga društva omogućiti da svatko radi i da se preko rada ostvaruje. Uz potrebu i pravo na rad vidimo, nažalost, da čovjek često postaje „rob svoga rada“. Doda li se tomu porazna činjenica da ima sve više ljudi koji „ne primaju pravednu nagradu“ za svoj rad, ili pak postaju socijalni slučajevi jer im poslodavci ne isplaćuju zarađeni dohodak, osjeća se potreba „teologije rada“ koja čovjeka vidi kao sustvaratelja.
Njemu je, naime, Gospodin povjerio da oplemenjuje i razvija stvoreni svijet putem rada koji i njega samoga oplemenjuje i usavršava. U središtu takvog promišljanja je čovjek koji je radom usmjeren na Boga od kojega „dolazi svaki dobar dar“ i k njemu sve teži (Jak 1, 17). U ovoj godini koja je posvećena svetom Josipu zahvalni smo što je Hrvatski Sabor izabrao Josipa kao „zaštitnika hrvatskoga kraljevstva“, a to znači hrvatskoga čovjeka-radnika. Stoga, upravljamo danas žarke molitve našem zaštitniku Josipu neka bdije nad našom zemljom i nad našim obiteljima kako bi bile i ostale svetištem života i školom ljudskih vrlina. Neka pomaže svima, a posebice radnicima u njihovim životnim potrebama. A njegovi štovatelji neka se trude biti dobri i skromni vjernici, vrijedni i zauzeti radnici, te osobito pobožni i ustrajni Božji suradnici. Sveti Josipe, moli za nas.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Blagdan svetog Josipa radnika
Plovanija, 1. svibnja 2021.