Isus i danas čini čudesno umnažanje kruha
1. Kad sam prije jedanaest godina stigao u Zadar, 12. rujna 2010. blagoslovio sam novoizgrađeni samostan „Sv. Obitelji karmelićanki Božanskog Srca Isusova“ ovdje u Bibinjama, na spomen Imena Marijina i Gospe od hrvatskog krsnog zavjeta. Sestre ove Družbe bave se odgojem mladeži i djelima milosrđa, a nazočne su na tri kontinenta: Na američkom kontinentu: Brazil, Kanada, Nikaragva, SAD, Venezuela; U Africi: Kamerun i Nigerija i u Europi: Austrija, Njemačka, Island, Italija, Nizozemska, Rusija, Mađarska i Hrvatska. Kad spominjem nazočnost sestara u Hrvatskoj, zanimljiv je podatak iz života bl. Marije Terezija od sv. Josipa, utemeljiteljice karmelićanski BSI. Ona je u prigoda boravka u Americi (1913.) opisala svoj susret sa siromašnim doseljenicima iz Europe među kojima i s Hrvatima.
U jednom pismu nadbiskupu Baueru veli kako se žele „milosrdno zauzeti za te iseljenike“, pa dodaje kako ih je „prema zahtjevima zvanja sabrala Božja Providnost iz različitih naroda tako da se u Družbi govori 11 jezika… Samo nam još nedostaju sestre Hrvatice.“ Na kraju pisma dodaje kako „nema riječi kojima bi „opisala svoju čežnju za jednom kućom u Zagrebu“. U kasnijim dogovorima sestre su došle u Hrvatsku iz Beča 1917., te u dogovoru s nadbiskupom Bauerom privremeno se skrasile na zagrebačkom Ksaveru, a onda u Hrvatskom Leskovcu kraj Zagreba. – Vi ste ovdje prije četiri godine na svetkovinu Presvetog Trojstva, 11. lipnja 2017., iskazali zahvalnost Bogu za 100. obljetnicu dolaska karmelićanki BSI u Hrvatsku. Danas se u tu visoku obljetnicu nazočnosti sestara karmelićanki BSI u Hrvatskoj umrežuje i srbrni jubilje (25. godina) dolaska sestara karmelićanki u Bibinje (1996.). Možda je također korisno ovdje reći kako su za razumijevanje duha Karmela važno spomenuti i dvije biblijske osobe: Prva je starozavjetni prorok Ilija, koji je živio u Božjoj prisutnosti na gori Karmelu i gorljivo revnovao za slavu Božju. Druga je Blažena Djevica Marija, uzor žene koja moli, sluša i prima Božju Riječ, žrtvuje se i prinosi, te u svome srcu duboko proživljava otajstvo spasenja i o njem razmišlja. To je taj kontemplativni vid i usmjerenje Karmela.
2. Uz ovaj prigodni povijesni prilog pogledajmo poruku večerašnjeg evanđelja o čudu umnažanja kruha i riba koje opisuju sva četvorica evanđelista (Iv 6,1-13). Ivan je zabilježio kako Isus vidi silan svijet koji dolazi, pa upita Filipa: „Gdje kupiti kruha da ovi blaguju?“ To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: „Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije“. Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“ Reče Isus: „Neka ljudi posjedaju“, a bilo je mnogo trave na tom mjestu. Tako, eto, poslije božanskih riječi Isus prelazi na božansko djelo umnažanja kruha za tisuće ljudi. Ovo je jedino čudo (od 44 pojedinačno opisana čuda), koja su sva četiri evanđelista potanko prikazala.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude(Mk 6,41). Koliko imate kruhova? pita. Idite i vidite! Isus traži njihovo angažiranje, njihovo brojenje. Budi u njima nadu. Traži od njih suradnju da nešto učine, da odu i vide. Ne dopušta im ljenčariti i kukati. Kad su ustanovili da ima samo pet kruhova i dvije ribice, razočarali su se; jer što je to za tolike. Isus ih sokoli neka se ne predaju, nego neka vjeruju. I neka donesu što imaju: pet kruhova i dvije ribice. On zna što će od toga učiniti, pa im govori neka ljudi posjedaju po „zelenoj travi“. Isus stavlja kruhove preda se, a do njih i ribice; podiže ruke i pogled prema Ocu nebeskomu i moli ga za blagoslov: „Blagoslovljen da si, Gospodine Bože svega svijeta, od tvoje darežljivosti primismo kruh i ribe što ti ih prinosimo. Ovaj plod zemlje, mora i rada ruku čovječjih postat će nam kruhom života“. Sve kao u prikaznoj misnoj molitvi koju ćemo doskora moliti.
3. A što znači onih pet kruhova i one dvije ribice? Pet kruhova jest pet tjelesnih talenata, a dvije ribice jesu dvije duhovne sposobnosti. Gospodin uzima onih pet ljudskih darova: vid, sluh, govor, hod i pokret, kao i one dvije duhovne moći: razum i slobodu, pa šalje apostole neka to razdijele okupljenim tisućama. Ovdje je važno uočiti da se Isus služi isključivo apostolima da prenesu njegov kruh ljudima. Isus ne može bez apostola, a apostoli pogotovo ne mogu bez Isusa. Tako smo u srcu Crkve koja nas uči da se ne možemo vinuti do Boga bez konkretne Crkve koja je znak i oruđe jedinstva s Bogom. Ljudi trebaju Božju blizinu, a Bog treba ljudsko srce i ruke. Nedavno sam pročitao podatak kako su Misionarke ljubavi, još za života svoje utemeljiteljice, vodile 456 centara u više od stotinu zemalja, hranile oko 500.000 obitelji, liječile 90.000 gubavih, 20.000 djece iz sirotinjskih četvrti pohađalo je njihove škole, a 17.000 odbačenih primalo je pomoć i njegu u svojim domovima. Od male Agneze Bojadžiju, dakle, koja se rodila u Skoplju 1910., od njezinih „pet tjelesnih darova i dvije duhovne ribice“, namnožilo se 5.230 sestara u 766 samostana diljem svijeta. Nije, onda čudo da je sveti Ivan Pavao II. 2002. godine proglasio Majku Terezu blaženom, a da nije prošlo ni šest godina od njezine smrti. Umrla je 1997.
Družba karmelićanki Božanskog Srca Isusova prije petnaest godina imala je 454 redovnice u 53 samostana, od čega deset u Hrvatskoj u kojoj je Družba nazočna od 1917. godine. Djelo blažene Marije Terezija od sv. Josipa, kao i djelo Majke Terezije Misionarke ljubavi prava su djela milosrđa prema ljudima u dvadesetom stoljeću povijesti Crkve. Ona su, uz brojna djela drugih utemeljitelja posvećenoga života pravo „suvremeno čudo umnažanja kruhova“. I dok se večeras prisjećamo srebrnog jubileja nazočnosti sestara karmelićanki u ovoj župi svetoga Roka, Bogu zahvaljujemo za to „kafarnaumsko umnažanja kruhova“ u današnjem svijetu po Bogu posvećenim osobama po kojima Isus i danas nastavlja činiti svoje čudo milosrđa i dobrote. Završavam riječima Pape Franje iz njegove pobudnice „Radost evanđelja“ koju je uputio svim kršćanima pa ih poziva i potiče: Ne dopustimo da nam se ukrademisijski zanos (80) i radost evangelizacije (83). Neka vam, poštovane sestre karmelićanke i draga braćo i sestre u Kristu, blažena Marija Terezija od sv. Josipa pomogne ostvarivati ideale misijskog zanosa i evangelizacije, bratske ljubavi i zajedništva u ovom našem izazovnom vremenu. Tako neka bude. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Bibinje, 16. travnja 2021.