Nedavno je Informativna katolička agencija (IKA) objavila sliku s pokorničkog križnog puta održanog u Zagrebu, 5. ožujka 2021. godine. Na slici mi je zapao za oko transparent s natpisom „Pravi muškarac štiti život“. Bilo je to u sklopu molitvene inicijative „40 dana za život“ u župi Bezgrešnog začeća BDM na Jordanovcu.
Učinilo mi se prikladnim poslužiti se tim naslovom za prigodno razmišljanje srijedom o svetom Josipu. U tom kontekstu, javlja mi se pitanje što bi bilo od Isusa i Marije da sveti Josip nije bio „pravi muškarac koji život štiti“. Isus bi sigurno zaglavio odmah poslije rođenja.
A pitanje je što bi bilo i s Marijom. Josip je bio pozoran na Božje poruke u snu kao i na riječi anđela koji ga je potaknuo „neka uzme dijete i majku njegovu te bježi u Egipat“, gdje će ostati do skončanja Heroda koji je bio naumio pogubiti Isusa.
Možemo samo zamisliti s kakvim se nutarnjim lomovima Josip tih godina borio i mučio. Naime, nakon što je s Marijom sklopio zaruke o djevičanskom životu, jednog dana otkriva da je njegova zaručnica trudna. Stoga, odlučuje „potajno je otpustiti“, kako je ne bi izvrgnuo ruglu. Ali, tada mu se u snu javlja anđeo i kaže „neka se ne boji uzeti k sebi Mariju, ženu svoju“, jer što je „u njoj začeto, od Duha je Svetoga“ (Mt 1, 18-20).
U to doba, dok je Marija očekivala dan kad će roditi sina, izašla je „naredba cara Augusta da se provede popis stanovnika, svakoga u svom gradu“. Budući da je Josip bio iz Davidove loze, pošao je u njegov grad Betlehem „da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna“ (Lk 2, 5).
Upravo tih dana kad su stigli u Betlehem, dođe joj vrijeme da porodi, ali u svratištu su sve sobe bile zauzete. Možemo samo zamisliti kakav je znoj i muka obuzela Josipa u tim trenucima. Marija se previja u trudnim bolovima, a nigdje sobe, ni kreveta. Netko od stanovnika, čije ime nije zabilježeno, pokazao mu je neku štalu koja je bila slobodna. I tu je „Marija rodila sina prvorođenca, povila ga i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“, piše evanđelist Luka (Lk 2, 7).
Hvala ti, sveti Josipe, na iskazanim gestama muškosti, kada si stao u obranu slabih i ugroženih članova svoje Svete Obitelji. U evanđeoskim izvješćima nema nigdje zapisano nešto što si ti govorio. Ali, ovi kratko opisani detalji o brižnom odnosu prema tvojoj zaručnici Mariji i sinu Isusu, pokazuju da te Crkva s pravom proglasila zaštitnikom, ne samo obitelji već i čitave Crkve. Tako si postao uzor muškarcima, očevima, vjernicima i radnicima. Pomozi svojim moćnim zagovorom današnjim očevima da te nasljeduju, otkrivaju i sve više upoznaju Isusa, jedinog Spasitelja i Otkupitelja čovjeka o kojem si tako brižno skrbio.
Suvremenim očevima nije danas nimalo lako
Današnjim očevima, koji su zapali u brojne krize, nije nimalo lako. Neki su, nažalost, napustili Crkvu jer je nikada nisu dobro ni dovoljno upoznali. Druge je zbunila medijska promidžba protiv Krista i zagrobnog života. Trećima je u tom procesu otuđenja od vjere i morala pomogla i „suvremena postmoderna kultura“ koja ne vidi problem u pobačaju, kontracepciji, promiskuitetu, pornografiji i drugim raznim seksualnim perverzijama. Dapače, smatraju i podržavaju kao „izboreno civilizacijsko pravo na razvod i preljub“, na „sklapanje neprirodnih zajednica“ te podržavaju „legalizaciju opojnih droga“ i „rodnu ideologiju“, za koju je papa Franjo rekao da je ustvari „atentat na obitelj“.
Doda li se k tome i sve prisutniju „vulgarnost u medijima“, bijeg iz prirode u virtualnu stvarnost, pohlepni materijalizam i beskrupulozno iskorištavanje okoliša, kao i čestu disfunkciju političkog i pravnog sustava, nismo daleko od istine koju je netko ovako formulirao: „postmoderno društvo“ je oboljelo. Traže se lijekovi i liječnici, terapeuti i svećenici.
Traže se muškarci koji su se „zaljubili u istinu, ljepotu i dobrotu“, pa se trude povratiti radost i mir u svoje obitelji po Kristu koji jedini to darovati može. Ta, on se za to i rodio i čovjekom postao, te osnovao svoju Crkvu u kojoj je ostavio sredstva za spasenje.
Potrebni su, dakle, današnjem svijetu muškarci – apostoli koji su shvatili vrijednost blagoslova kojega Krist daruje te vrijednost Crkve u kojoj on prebiva i svoju milost dijeli. Potrebni su predani i Duhom Božjim zahvaćeni muškarci koji će poput svetog Josipa biti na braniku zaštite obitelji i života.
Kako prepoznati predane i Duhom Božjim zahvaćene muškarce?
Kristove prve riječi vezane s njegovim poslanjem bile su „Obratite se“. Predane i Duhom Božjim zahvaćene muškarce prepoznaje se po tome što su usmjereni prema svetom životu. Trajno im je pred očima Isusov poziv: „Budite savršeni kao što je savršen otac vaš na nebesima“. Težnja za svetošću kadra je sve mijenjati. Redovita i česta ispovijed mijenja čovjeka na bolje, pogotovo ako svakog dana nađe vremena kroz molitvu i čitanje Svetoga Pisma bolje upoznati Krista.
Molitva i euharistija sastavni su dio vjerničkog života njegove obitelji, u duhu gesla iz Nina (1979.) „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi“. Poznati smo kao „Marijin narod“ koji Gospu štuje i rado moli njezinu krunicu privatno ili u obitelji. Naši branitelji krunicu su nosili oko vrata, pa s Marijom i njezinom krunicom izvojevali pobjedu u Domovinskom ratu.
Dobro je što ljudi nose u svom autu Gospinu krunicu ili je imaju u džepu od kaputa. No, najljepše je i najbolje kad otac sklapa ruke, pa skupa sa ženom i djecom moli krunicu u svom domu. Tako zapravo pokazuje da se uzda u Mariju koja sve naše molitve i vapaje nosi svome Sinu Isusu Kristu.
U srazu s današnjom kulturom koja ignorira ili prezire duhovno nasljeđe Katoličke Crkve, kršćanski očevi i muževi pozvani su biti u ulozi „svećenika, proroka i kralja“ u svojim obiteljima, poput službenika Crkve koji snagom Svetoga Reda navješćuju Riječ Božju, dijele Svete Tajne i odgajaju povjereni puk. Tako je i otac obitelji pozvan predvoditi obiteljsku molitvu i proročki nastupati pred raznim perverzijama suvremene kulture u obrani obitelji, Krista i Crkve. Kako bi to uspješno radili, potrebno je da se vjerničke obitelji povezuju i druže s onima koji slično misle i isto vjeruju.
Ključ toga druženja i bratstva opisao je Luka u Djelima apostolskim (Dj 2, 42): „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“. Molimo svetog Josipa koji je pokrovitelj Crkve, zaštitnik obitelji i radnika, neka bude što više očeva i muževa koji će biti postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.
Mons. Želimir Puljić
zadarski nadbiskup