ZADAR, KATEDRALA SV. STOŠIJE – MISA VEČERE GOSPODNJE na VELIKI ČETVRTAK: PROPOVIJED mons. Ž. Puljića

1. U liturgiji večerašnjih čitanja imamo opis slavljenja Pashe kod Židova (prvo čitanje), Pavlovo tumačenje Isusove posljednje večere kao sklapanje „novog Saveza“ (drugo čitanje), te dirljivi opis pranja nogu apostolima s Isusovom zapovijeđu „ljubite jedni druge, te i vi ovako činite“ (evanđelje). Jutros sam kod obreda Posvete ulja tumačio zašto trojica sinoptika (Mt, Mk i Lk) detaljno opisuju pashalni obred, a Ivan samo spominje kako su te večeri blagovali Pashu. Dok njih trojica donose detaljno izvješće kako Isus pretvara kruh i vino u svoje tijelo i krv kao zalog novoga Saveza, Ivan spominje blagdan Pashe i odmah dodaje kako „Isus ustaje, odlaže haljinu, uzima vodu, učenicima pere noge i otire ubrusom kojim je bio opasan“ (Iv 13, 4-5). Čini se da je Ivan ovim htio istaknuti više „događaj, nego otajstvo“, više „značenje, nego znak“. Za njega, naime, nova Pasha počinje ne toliko u Dvorani gdje je ustanovljen obred svete Mise, koliko na križu, na Kalvariji gdje se završava djelo koje će se spominjati i slaviti.

Sve se to zbilo uz blagdan Pashe koja za Židove ima značenje spomen-čina i sjećanja na veliki spasenjski događaj oslobađanja njihovih otaca iz ropstva egipatskog. Isus se ponaša kao kućedomaćin, predvodi ceremonijal pashalne večere koju je „vruće želio blagovati“ sa svojim učenicima. Uzima čašu, zahvaljuje i blagoslivlja u duhu onoga što je rečeno Mojsiju i Aronu: „Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljenja do koljena.. Toga sam naime dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske“ (Izl 12, 14; 27).

2.  Nešto se ipak neuobičajeno zbilo na Isusovoj Posljednjoj večeri. Nakon blagoslova on je svojim učenicima pružio kruh uz riječi: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“, kao i čašu vina uz riječi: „Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha“. Iako apostoli nisu shvaćali što to znači, osjetili su da nastupa mesijansko razdoblje, da se ostvaruje Novi savez po Isusu koji se po euharistiji trajno povezuje s ljudima. Euharistija, dakle, postaje nekrvna žrtva Novoga Saveza koji je sklopljen u krvi Kristovoj kako večeras piše Pavao Korinćanima. I da bi taj savez ovjekovječio Isus izriče svoju oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen“. 

Pashalni znakovi novoga saveza su Tijelo i krv Kristova. A sam Isus novo pashalno janje kako ga je preteča najavio: „Evo jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta“ (Iv 1, 29). Dva velika događaja u dva dana: Pashalna večera u četvrtak navečer i pashalna žrtva u petak poslije podne pokazuju Krista kao Jaganjca Božjeg. On je, naime, upravo u trenutku dok su ljudi klali pashalne janjce u hramu, visio i umirao na križu za spasenje svijeta. Tu je možda i razlog zašto je Isus anticipirao pashalnu večeru dan ranije. Učenici će to tek nakon uskrsnuća shvatiti. A sv. Pavao će u tom smislu napisati svojim Korinćanima: „Žrtvovana je Pasha naša, Krist“ (1 Kor 5, 7). Euharistija koju Crkva po Kristovom nalogu ima slaviti, nova je Pasha naša, a misno slavlje središte je kršćanskog života. Prvi kršćani su to dobro shvatili pa su „svaki dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, lomili kruh, te u radosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda“ (Dj 2, 46-47). Zato Apostolske Upute (Didahe) preporučuju: „U dan Gospodnji saberite se zajedno, lomite kruh koji nam je s neba dao i slavite Euharistiju koja svaku slast u sebi ima. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

Katedrala, 1. travnja 2021.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup