U Godini sv. Josipa, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, priredio je osam prigodnih razmatranja o sv. Josipu koje će IKA, HKR i Zadarski list objavljivati na Josipov dan, srijedom, do blagdana sv. Josipa radnika 1. svibnja. Donosimo drugo prigodno razmatranje nadbiskupa Puljića o sv. Josipu.
Nerijetko se pitamo čime je sveti Josip zaslužio biti zaštitnikom Crkve i našega naroda te kako to da mu se ljudi utječu u svojim nevoljama? Njegova je veličina u tome što je, ne oklijevajući, izvršio volju Božju i s povjerenjem prihvatio i izvršio Božji naum.
Uzeo je Djevicu Mariju kao svoju zakonitu zaručnicu, a Isusa našega Otkupitelja prihvatio kao svoga sina. Njih oboje, Josip i Marija, imali su među sobom puno povjerenja, ljubavi i istinske brige za njihovog sina Isusa. Način odgoja koji je sv. Josip pružio Isusu uzor je svim očevima koji svojoj djeci pružaju zaštitu, brigu, sigurnost i ljubav.
Josip je to pokazao odmah na početku kada je s tek rođenim Isusom i zaručnicom Marijom morao bježati u Egipat kako bi kao glavar slavne svete Obitelji zaštitio Isusa od Heroda. Zbog svega toga, sveti Josip simbol je obiteljskoga zajedništva, tj. Svete Obitelji zajedno s Marijom i Isusom. U današnjem društvu važno je da se otac što ranije uključi u odgoj djeteta, a to onda utječe ne samo na kvalitetu odnosa u obitelji, već i na razvoj djeteta. A zadaća oca je ne samo biti zaštitnik i skrbnik obitelji, već i učitelj, odgojitelj, liturg i duhovni vođa.
1. Sveti Josip je uzor očevima
Otac ima važnu ulogu u formiranju djeteta, te je poput nebeskoga Oca pozvan biti zaštita, branitelj i hranitelj svoje obitelji. U očevom stavu, ponašanju i ulozi, dijete otkriva „autoritet, glavu i čvrstu ruku“ koja pronalazi rješenje u spornim okolnostima i pravu riječ u teškim trenucima.
Iako su u dječjim očima i njihovoj mašti očevi „ponekad strogi“ pa im se dive sa strahopoštovanjem, nakon više godina shvaćaju pravo značenje i vrijednost onoga koliko im je otac pomogao u životu. Njegovi savjeti kao i zabrane koje im se nisu sviđale, bile su zaštita i pomoć u njihovom uzrastu.
Nekada su se očevi uglavnom brinuli o materijalnoj sigurnosti obitelji. Kao „glava kuće“ smatralo ih se autoritetima koji osiguravaju i provode kućni red i disciplinu te se brinu o materijalnoj i financijskoj sigurnosti, kao i o njihovom moralnom ugledu u društvu.
Poznavatelji ljudske psihe kažu da djeca, u čijem su uzrastu uključeni očevi od najranijih dana, stječu vrlo velike intelektualne vještine. Ova je godina posvećena osobitom svecu i velikom biblijskom liku, svetom Josipu. Njemu je Providnost povjerila voditi brigu o Svetoj Obitelji, pa nam pruža prigodu bolje upoznati svetog Josipa o kojem u evanđeljima nema zapisane ni jedne njegove izgovorene riječi. To, međutim, ne umanjuje veličinu ovog „šutljivog sveca“ koji je bio čovjek „od riječi i djela“, a Bog mu povjerio zadaću da vodi brigu o njegovom Sinu.
Uz vrlo oskudne informacije, evanđelist Matej nam otkriva podatak da je „Isus sin Josipov“ te da je Josip kao zakoniti Isusov zemaljski otac bio „pravedan, krepostan i sveti muž Blažene Djevice Marije“. U zvanju tesara marljivo je i predano vodio brigu o obitelji. Papa Pio IX. proglasio ga je zaštitnikom sveopće Crkve (1870.), a dva stoljeća prije toga (1687.) Hrvatski sabor ga je odabrao i proglasio zaštitnikom hrvatskoga naroda.
2. Uloga oca vjernika u obitelji
Očinstvo i majčinstvo smatraju se najtežim, ali i najljepšim roditeljskim iskustvom. Može ih se uspoređivati s pozivom i zvanjem u kojem kao roditelji zalažu vlastiti život i izgaraju za svoju obitelj. U kontekstu Godine svetoga Josipa, koji je bio po zakonu Isusov zemaljski otac, pogledajmo u kratkim crtama ulogu oca u obitelji.
Gledano kroz prizmu katoličkog nauka, otac je pozvan zahvaljivati Bogu za milosni dar vjere, života i obitelji, pa shodno tomu svjedočiti i poučavati svoju djecu. Riječima Katekizma, rekli bismo da otac ima „liturgijsku, učiteljsku i pastoralnu zadaću“ u svojoj obitelji. Blago obiteljima u kojima su očevi svjesni tih svojih zadaća pa u kući predvode molitvu i primjerom vjerničkoga života i vlastitom riječju potiču djecu neka upoznaju Sveto pismo, Isusa Krista, Crkvu i istine naše svete vjere.
Neka istraživanja koja su provedena u Švicarskoj (2002.), a objavljena u Engleskoj (New Directions,2004.) pokazuju da je najjači čimbenik prihvaćanja vjerskoga života upravo vjera i život njihovih očeva. Time se nikako ne umanjuje uloga i važnost majki. Djeci su, naime, potrebni majčinska i očinska potpora i ljubav, kako bi mogli postati i biti istinski vjernici. Preporučimo sve naše obitelji da po uzoru Nazaretske obitelji, Marije, Josipa i Isusa, budu prožete radom, molitvom i svetim obiteljskim zajedništvom.
Josipe, o milo ime, Spasiteljev poočime,
kom na brizi Bog bi sam.
Vječnog Oca zastupniče, Majke Božje zaručnice,
svim te srcem pozdravljam!
Želimir Puljić,
zadarski nadbiskup
