„Sotona nije ideja nego subjekt. Biblija govori o đavlima kao osobnim bićima s razumom, voljom, slobodom i poduzetnošću. To potvrđuje otačka predaja i crkveno učiteljstvo. Tko niječe Sotonu niječe i grijeh i ne shvaća Kristovo djelo otkupljenja“ rekao je don Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije u sklopu izlaganja o kršćanstvu i okultizmu koje je u utorak 8. ožujka održao u Znanstvenoj knjižnici Zadar. Događaj je organizirao Odsjek za hrvatski jezik i književnost Sveučilišta u Zadru, na inicijativu prof. dr. Vande Babić koja predaje kolegij “Mit, obred i običaj”. Područje okultnoga je nesagledivo, tajnovito i neistraženo. Vrlo je malo kvalitetne literature o tome, rekao je don Milivoj, upozorivši da Sotona zavodi onim što ljude osobito privlači – okultnim. Ljude je oduvijek privlačilo nepoznato, o čemu svjedoče Stari i Novi zavjet i svakodnevica; budućnost je nepoznanica pa se ljudi okreću proricanju. „Sotona je lažac i podmukao. Sotona ne može izravno napasti Boga. Protiv njega se bori tako da svoju osvetoljubivu zlobu iskaljuje na ljudima. Mnogi nisu prepoznali lukave zamke Zloga. Tome pridonose i mediji koji šire ozračje materijalizma, hedonizma i konzumizma. Sotona ističe kult seksualnosti, snizujući čovjekovo tijelo na sredstvo grijeha; djeluje pri zločinu, nepravednosti i oholosti svake vrste i na političkom, ekonomskom i diplomatskom području“ rekao je don Milivoj podsjetivši na riječi pape Benedikta XVI.: „Život je krajnje ozbiljno pitanje. Đavao je osobna i realna stvarnost, a ne simbolična. Evanđelisti o njemu puno govore i nipošto ga ne shvaćaju na simboličan način. Bili su uvjereni da je čovjek od njega ugrožen, ali po Kristovu djelu biva oslobođen. Prava hrabrost se sastoji u tome da se ne skriva veličina opasnosti, nego da se realno promotri. Pored Krista koji je sama svetost, Sotona se nije mogao skriti. Koliko se više shvaća Božja svetost, toliko se više shvaća i suprotstavljanje onome što je sveto, a to su prijevarne maske demona. Iščezavanje svijesti o đavolskom označava paralelni pad svetosti. Đavao se tada može skloniti u svoj omiljeni element, anonimnost, kad ne odsijeva svjetlost onoga koji je sjedinjen s Kristom, svjetlost koja bi ga raskrinkala“. Don Milivoj je istaknuo da Sotonina moć nije beskonačna. Katekizam Katoličke Crkve kaže da je on samo stvorenje, moćno jer je duh; no ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjeg. „Bog nije stvorio Sotonu i zle duhove, nego su oni sami, pobunivši se protiv Boga, svjesno i slobodno postali zli. Temeljem Objave znamo da je Sotona već osuđen i izbačen van (Iv 12,31) i da nema nikakve vlasti nad Kristom koji ga je pobijedio svojim križem i uskrsnućem. Sotona je knez ovoga svijeta (1 Iv 5,19). Nijekati postojanje Sotone i njegovo negativno djelovanje u svijetu znači nijekati Kristovo spasiteljsko djelovanje koje se u njegovoj zaručnici Crkvi nastavlja kroz povijest. Krist je Crkvi dao jasnu zapovijed da izgoni đavle. Zato oni koji niječu postojanje Sotone time mu prave uslugu da djeluje“ upozorio je don Milivoj. Sotoni se suprostavlja misom koja je posadašnjenje Kristove žrtve po kojoj je Sotona pobijeđen, sakramentom ispovijedi, blagoslovinama. „Prepoznati zamke Zloga moguće je jedino svjetlom odozgor. Samo Duh Sveti, duh mudrosti, može prosvijetliti čovjeka i otkriti lukavu i pokvarenu zlobu kojom čovjeka napada u želji da ga uništi“ rekao je don Milivoj. Podsjetio je i na misao pape Pavla VI.: „Zlo nije manjak dobra, nego živo biće, duhovno, izopačeno i pokvareno. Izlazi iz biblijskog i eklezijalnog okvira onaj tko odbacuje njegovo postojanje ili ga tumači kao maštovitu pojmovnu personifikaciju nepoznatih uzroka nesereća. Đavao je neprijatelj broj jedan i zavodnik bez premca. O Đavlu i njegovom utjecaju bilo bi nužno ponovno proučavati u katoličkoj nauci, što se danas malo radi. Katolička liturgija uvijek je inzistirala da demoni postoje i da predstavljaju prijetnju“. Ivan Pavao II. je upozorio da tko želi umanjiti važnost činjenice da Sotona postoji sebe dovodi u opasnost, to je pogreška s bolnim posljedicama. „Sotona bere obilnu žetvu u području okultizma; latinska riječ occultus znači skriven, tajan, mračan. Okultizam je pokušaj ulaska u tajanstveni mračni svijet nepoznatih sila. Ljudi znanosti izbjegavaju izraz okultizam pa kažu parapsihološki fenomeni, jer ih ne mogu objasniti ni istražiti“ rekao je don Milivoj nabrojivši magijske prakse: proricanje budućnosti, gatanje iz kave, dlana, karata, npr. tarot, horoskop i astrološki časopisi, sanjarice, uroci, bavljenje viskom (radioestezija), zazivanje duhova (spiritizam). Okultnim ne bave se samo takozvani primitivni narodi, nego i zapadni kulturni krug, te je don Milivoj poručio: „Ako ostanemo sjedinjeni s Kristom, možemo biti sigurni da ćemo postići pobjedu“.
Ines Grbić