U župi sv. Stošije u Biogradu n/m u srijedu 20. siječnja počela je Velika devetnica sv. Josipu. Pobožnost se sastoji od molitve krunice i litanija sv. Josipu te misnoga slavlja i zagovorne molitve sv. Josipu za duhovni preporod cijele Hrvatske, kao i za nakane župljana i župe Biograd.
Don Ivana Jordana, upravitelja biogradske župe, na tu pobožnost sv. Josipu koja će se u biogradskoj župnoj crkvi sv. Stošije održavati devet srijeda, zaključno 17. ožujka, potaknula je odluka pape Franje da 2021. godinu proglasi Godinom sv. Josipa.
„Smatram da je u ovom trenutku povijesti nama kršćanima najpotrebnija krepost hrabrosti i snage, a upravo su te vrline krasile sv. Josipa. Bilo bi pametno moliti sv. Josipa za odvažnost u kršćanstvu. Potrebna nam je baš ta milost snage, milost jakosti, jednog muževnog kršćanstva koje se ne boji, da se ne plaši kojekakvih stvari u ovom svijetu, nego da hrabro brodi kroz ovaj život“ istaknuo je don Ivan, poručivši da Bog od kršćana želi snagu u svjedočkom življenju vjere i pouzdanja u Boga.
„Sv. Josip Crkvi uvijek predstavlja najbolji primjer hrabrosti. Zamislimo njegovu situaciju, u čemu se našao kad mu je došla Marija i rekla da je trudna, da je tom djetetu otac Bog. Sv. Josipa to je zaboljelo, i on je bio čovjek, tesar. Ali prihvatio je tu svoju situaciju. To znači biti snažan, hrabar. To Bog hoće od nas, snagu. Ako je nemamo, Devetnica sv. Josipu je savršena prilika da moliš za snagu, za hrabrost, za otvorenost Duhu Svetom i njegovoj svetoj volji“ potaknuo je don Ivan, podsjetivši i na starozavjetnu riječ: Idite k Josipu!
„Što god treba, idite k Josipu! Josip će dati, široke ruke. Kad sam najavio da ćemo moliti tu Devetnicu, jedan čovjek iz župe je rekao: Sv. Josip ovo neće zaboraviti“ rekao je župnik Jordan.
Tumačeći navještaj Božje riječi, don Ivan je rekao kako se snaga kod Židova osobito očitovala u spomenu i djelovanju desne ruke, desnice. Benjamin je bio star čovjek kad je dobio sina pa ga je nazvao ‘Sin moje desnice’. Ubrzo nakon poroda, Benjaminu je umrla žena Rahela te je sina nazvao ‘Sin moje boli, sin moje žalosti’. „Za Židova, ako spomenete desnicu, ona predstavlja znak njegove snage, muškosti, njegove vrline, vitalnosti. Za Židova, kad čovjek izgubi svoju desnicu, on kao da više nije bio sposoban biti član židovskog društva. Takvi ljudi su bili stavljeni po strani. U Evanđelju vidimo kako Isusu dolazi čovjek kojemu je bila usahla desnica i moli Isusa da mu pomogne. Izgubio je sve u životu. Unatoč onome što od njega očekuju propisi, da ne liječi subotom, Isus ga liječi, daje tom čovjeku milost, hrabrost, snagu. Daje mu ono što bi trebala biti osnovna karakteristika kršćanina – hrabrost, snaga“ istaknuo je don Ivan. Pozvao je puk da moli zagovor sv. Josipa za zaštitu od neprijatelja u ova teška vremena i za snagu u životnim borbama.
Župljani Biograda već duže časte sv. Josipa, ali to je prvi put da mole veliku Devetnicu sv. Josipu. Na pokrajnjem donjem lijevom baroknom oltaru sv. Stošije u župnoj crkvi, prije se nalazila slika sv. Josipa te su župljani taj oltar uvijek zvali oltar sv. Josipa.
Kada su u Domovinskom ratu na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 1993. g., dok je u crkvi služena misa, na Biograd padale granate u pravcu župne crkve, jedna granata pala je ispred biogradske župne kuće, a druga ispred automobila tadašnjeg biogradskog župnika don Milivoja Bolobanića. No, nijedna od tih granata nije eksplodirala.
U zahvalnosti za zaštitu sv. Josipu od ratne pogibelji, tada je tadašnji biogradski župnik Bolobanić rekao: „Moramo učiniti zavjet sv. Josipu i kupit ćemo kip sv. Josipa“. Zbog opasnosti u ratnim okolnostima župljani nisu mogli ići u Tirol kupiti veliki svečev kip, nego su u Zagrebu naručili manji kip sv. Josipa koji je bio kao od terakote, plastični. Ali uvijek su željeli imati kvalitetniji i veći kip sv. Josipa.
Župljanin Petar Strpić kaže: „Uvijek nas je to kopkalo, da sv. Josip treba dobiti bolji kip. Godine 2016. naručili smo sadašnji, veliki drveni kip iz Tirola, a dotadašnji kip koji smo imali, poklonili smo sestrama misionarkama u Rusiji koje imaju crkvu sv. Josipa“. Biogradski župljani blagdan sv. Josipa proslave i procesijom kroz mjesto za vrijeme koje nose kip sv. Josipa.
Među župljanima pobožnima sv. Josipu je i Mirjana Kulaš, koja je 29 godina članica Bratovštine sv. Josipa iz Karlovca. Svaki dan moli sv. Josipa za pomoć umirućima, a u širenju Josipove slave, preporuka je i da članovi te Bratovštine sinu prvijencu daju ime Josip, što je Mirjana i učinila – svoje prvo dijete, sina, nazvala je Josip, sve potaknuvši: ‘Molite se sv. Josipu. On uslišava molitve“.
Na kraju mise, nakon kađenja Josipovog kipa, don Ivan Jordan sa župljanima je u zajedništvu molio sv. Josipa, „glavara svete Nazaretske obitelji i čuvara Crkve Božje“, kojem se Crkva u Hrvata stoljećima utjecala, da čuva „obitelji hrvatskog naroda, da molitvom, euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom. U ovim teškim vremenima, neka sv. Josip izmoli hrvatskom narodu i svim narodima mir u pravednosti i ljubavi. Neka nas sv. Josip zagovara pred Presvetim srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi te prolazimo zemljom čineći dobro“.
Ines Grbić