Povodom smrti patrijarha Irineja, poglavara Srpske pravoslavne Crkve, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, izrazio je sućut članovima Srpske pravoslavne Crkve. I prije svoga službenoga dopisa upućenoga SPC-u, nadbiskup Puljić izrazio je sućut u izjavi za IKU i HKR u petak, 20. studenoga.
„Povodom smrti patrijarha Irineja, izražavam kršćansku sućut i molitvenu solidarnost Svetom Sinodu, svim metropolitima i episkopima SPC-a, svećenstvu, monasima i monahinjama i svim vjernicima Srpske pravoslavne Crkve“ rekao je nadbiskup Puljić.
Tim povodom mons. Puljić prisjetio se i svoga susreta s patrijarhom Irinejom, 18. kolovoza 2015. godine u Zadru.
„Patrijarh Irinej tada je u pratnji svojih suradnika i nekoliko episkopa došao u Hrvatsku proslaviti godišnjicu ustanovljenja bogoslovije u samostanu Krka. Tada sam bio s njime na liturgiji u samostanu Krka, na zajedničkom objedu, a primio sam ga i u katedrali sv. Stošije u Zadru, s pratnjom i narodom koji se okupio. Nakon pozdrava koji smo učinili jedan drugome, jedan od prisutnih vladika zamolio je bi li mogli otpjevati tropar u čast sv. Stošije. Naime, sv. Stošija je zajednička mučenica pravoslavaca i katolika. Stoga smo se okupili i na pokrajnjem oltaru gdje počivaju moći sv. Stošije, koje su dar ondašnjeg carigradskog cara Nicefora koji je Stošijine moći poklonio zadarskom biskupu Donatu koji je u to vrijeme odigrao vrlo miroljubivu akciju pomirenja između franačkog kralja Karla Velikoga i bizantskog cara Nicefora, da nije došlo do rata. Kao nagradu toj njegovoj mirovnoj akciji, Nicefor je poklonio moći sv. Stošije koje počivaju u zadarskoj prvostolnici koja od dolaska tih moći nosi ime sv. Stošije, a dotada je bila katedrala sv Petra. Tada smo se okupili pred njenim moćima i na molbu jednoga od episkopa, patrijarh Irinej i episkopi zajedno su otpjevali tropar u čast sv. Stošije“ rekao je nadbiskup Puljić.
Nadbiskup Puljić i patrijarh Irinej, tadašnji vrhovni poglavar Srpske pravoslavne Crkve, tijekom susreta u katedrali sv. Stošije u utorak 18. kolovoza 2015. g. razmijenili su prigodna obraćanja.
U prigodi smrti patrijarha podsjećamo na poruke koje su tada javnosti uputili nadbiskup Puljić i patrijarh Irinej.
Patrijarh Irinej bio je u pratnji nekoliko episkopa iz svih dijelova Srbije, a boravio je u Hrvatskoj na poziv episkopa dalmatinskog Fotija, povodom proslave visoke obljetnice bogoslovije u Krki.
Uz pohod vjernicima Dalmatinske eparhije u Zadru, patrijarh je sa zadarskim nadbiskupom želio iskazati počast svetim moćima zajedničke srijemske mučenice sv. Stošije iz rimskh i prvih kršćanskih vremena.
Nadbiskup Puljić izjavio je tada kako smatra znakovitim da se susret održava u Stošijinoj katedrali, jer je sv. Stošija stoljećima povezivala Istok i Zapad, pravoslavne i katoličke vjernike.
„Imajući pred očima 20. st. i brojne napetosti od kojih su trpjeli Hrvati i Srbi, zbog ratova svjetskih razmjera i zbog lokalnih sukoba i razmirica, poželio bih da ovaj susret bude doprinos miru i stabilnosti u Hrvatskoj i Srbiji. Uvjeren sam da voditelji naših vjerničkih zajednica, episkopi i biskupi, župnici i parosi, kao i zauzeti vjernici laici, mogu na tom planu puno doprinijeti. Premda su ožiljci nedavnih ratnih stradanja još uvijek svježi, pa teren nije najpogodniji za ekumenska druženja i poruke, smatram da se mi kršćani ne smijemo umarati širiti ljubav, snošljivost i praštanje“ rekao je tada nadbiskup Puljić u obraćanju patrijarhu, istaknuvši da su na to osobito pozvani katolici i pravoslavci, jer ih vežu iste knjige i tradicija, kerigma i liturgija te učiteljstvo zajedničkih prvih sedam sabora; vjernici obiju zajednica vjeruju u Krista uskrsloga, jedinog otkupitelja čovjeka.
Visoka obljetnica odgojno-obrazovne ustanove Srpske pravoslavne Crkve u Dalmaciji zbog čega je patrijarh tada došao u Hrvatsku „pokazuje kako su katoličke i pravoslavne crkvene odgojno-obrazovne institucije stoljećima preporađale Europu na intelektualnom, duhovnom, odgojnom i kulturnom polju. Grad Zadar se s pravom ponosi što je već prije šesto godina, poput drugih europskih gradova, Bologne, Pariza, Cambridgea i Padove, krajem 14. st., imao prvo sveučilište koje je osnovala Katolička Crkva preko dominikanskog reda“ rekao je tada mons. Puljić.
U svom obraćanju u katedrali nadbiskup je bio podsjetio i na sadržaj Ekumenske povelje u Strasbourgu od 22. travnja 2001. g. koju su potpisali predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i predsjednik Konferencija europskih Crkava (KEK), uz smjernice za suradnju među kršćanskim Crkvama. Istaknuli su tri važna zadatka: potrebno je ići jedni drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti.
„Ekumenizam živi od tog zajedničkog trostrukog hoda. Dva su područja osobito aktualna u ostvarivanju tih smjernica: to je Europa koja je stoljećima bila poprište nacionalnih, vjerskih i regionalnih napetosti i sukoba te Sveta Zemlja koja u moru islamskog svijeta pruža doista tužnu sliku kršćanske razjedinjenosti“ istaknuo je mons. Puljić, naglasivši tada i značaj Bogorodice koju časte pravoslavni i katolici.
„Upravimo joj molitve za naše svete Crkve koje u ime Isusovo predvodimo i za naše narode kojima po svetom redu služimo. Ona je opisana u spisima Otaca kao Djevica koja moli, sluša, žrtvuje i prinosi. Neka nas poziva da se oko nje sabiremo kao u apostolsko doba. Ona, majka apostola, neka štiti i zagovara vjernike katoličke i pravoslavne Crkve u Srbiji i Hrvatskoj, Europi i svijetu“ poželio je nadbiskup Puljić.
Patrijarh Irinej, arhiepiskop pećki i mitropolit beogradsko-karlovački, pozdravio je tada mons. Puljića pozdravom kojeg upućuju mitropolitima: ‘Vaše visoko preosveštenstvo’.
Izrazio je divljenje Stošijinoj „divnoj katedrali koja je dom Božji, hram sveti, u kojem se vjernici sabiru na molitvu i bogoslužje“.
U svom je govoru u zadarskoj katedrali patrijarh Irinej tada rekao: „Drago mi je što je Gospod dao priliku da posjetim ovaj drevni kršćanski grad koji je imao priliku da dočeka i apostola Pavla. Nije nemoguće. Nemamo podataka o tome, no budući da je bio u ovim krajevima, u njegovo vrijeme Zadar je bio njegov grad. Ovaj grad i ovaj divni hram obilno nas podsjećaju na naše zajedničko vrijeme, kada je bila jedna kršćanska Crkva. To vrijeme nije bilo kratko i nije bilo toliko daleko od našeg vremena. Bilo je to vrijeme kojem se Gospod radovao. Vjerujem, ako mi budemo radili da se to vrijeme povrati, obradovat ćemo našeg zajedničkog Gospoda, naše svete ugodnike, među kojima je i sv. Anastazija Rimljanka. Imamo puno zajedničkog i pored izvjesnih razlika. Ali puno je više onoga što nas sjedinjuje, zbližava i čini da budemo jedni – ako ne zajedno, barem jedni pored drugih.
Bilo je vrijeme koje bih rekao da se ne ponovi, kada smo činili nešto što ne priliči kršćanskom imenu. Kada se čovjek udalji od Boga, onda je sve moguće. Svi se molimo Gospodu svakodnevno, i za jedinstvo Crkava, i da ono vrijeme bude daleko od nas i da se nikad ne ponovi“ rekao je tada patrijarh Irinej i nastavio: „Živimo u vremenu koje nas upućuje jedne drugima. Imamo zajedničkog bližnjega koji nisu s nama. Radi te blizine mi smo dužni i pozvani nešto učiniti, da premostimo prošlost. Onu prošlost koja nas je dijelila. Prošlost koja je ostavila traga, s kojom se ne ponosimo. Gospod želi našu zajednicu. I mi svi činimo i trebamo činiti, ako već nismo zajedno, ali da budemo bliski jedni drugima. Na nama je, na našim Crkvama vrlo velika odgovornost. Onakvi kakvi budemo mi, konkretno Vi i ja, koji predstavljamo svoju Crkvu, takvi će biti i naši vjernici. Jer oni gledaju u nas, podržavaju nas i čine ono što mi želimo. Pa da se potrudimo da činimo i živimo ono što Gospod želi. Jer svi smo njegov narod“ poručio je tada patrijarh Irinej, istaknuvši kako Crkva sjedinjuje katolike i pravoslavne, zbližava i daje srodstvo.
„Ono što nas sjedinjuje i što nam je zajedničko puno je veće od onoga što nas dijeli. Potrudimo se da podržimo to što nam je zajedničko, da to proglašavamo za našu metodu, plan i program našeg života. I sigurno će mnoge stvari biti bolje nego što jesu. Neka Gospod blagoslovi narod katolički i pravoslavni, pravoslavni i katolički, da se potrudimo biti djeca Božja. Svete tajne i sveta liturgija su nam bliski i ako to budemo imali u vidu, sigurno se neće ponoviti ono što je nekad bilo. Život nam brzo prolazi. A nema veće tragedije za čovjeka, nego da gaji mržnju prema nekome. Mržnja više ubija i satire onoga u kome jest, nego onoga na koga se ona odnosi. Jer prvo je u nama. Neka nas Gospod od nje sačuva, da zaista budemo kao braća, jer nosimo zajedničko ime – kršćani, po Gospodinu našem koji nam je jedini Spasitelj u kojega vjerujemo. Prema tome, dužni smo i pozvani smo biti braća“ poručio je tada patrijarh Irinej.
Prije susreta u katedrali s nadbiskupom Puljićem, patrijarh Irinej tada je pohodio i pravoslavnu crkvu sv. Ilije koja se nalazi u blizini zadarske katedrale.
Nakon prigodnih govora u katedrali, nadbiskup i patrijarh sa svojim pratnjama pohodili su pokrajnju lađu katedrale gdje je sarkofag s moćima sv. Stošije koju su članovi Pravoslavne Crkve počastili i pjevanjem tropara njoj u čast.
Susret je bio završen u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ gdje su zadarski svećenici i episkopi imali susret u svečanoj dvorani Sjemeništa, a nadbiskup Puljić i patrijarh Irinej zadržali su u salonu Sjemeništa Zmajević u osobnom razgovoru.
Svojevremeno je u razgovoru za HKR, spominjući taj susret, nadbiskup Puljić rekao da je s patrijarhom Irinejom razgovarao i o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, kojom prigodom je nadbiskup Puljić patrijarhu Irineju i argumentirao na čemu se temelji krivotvorina povijesnih činjenica glede Stepinčeve kanonizacije kojoj se protivi SPC.
Susret u Zadru 18. kolovoza 2015. i dan nakon toga u samostanu Krka bili su jedini susreti koje je mons. Puljić osobno ostvario s patrijarhom Irinejom.
Na poziv episkopa dalmatinskog Fotija, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u srijedu 19. kolovoza 2015. g. sudjelovao je u svetoj arhijerejskoj liturgiji proslave 400. obljetnice Bogoslovije Sveta tri Jerarha, u manastiru Krka pokraj Kistanja, koju je predvodio patrijarh Irinej u prisutnosti mnogih mitropolita i episkopa SPC-a te više stotina vjernika. Bogoslovija manastira Krka, najvećeg i najpoznatijeg pravoslavnog manastira u Hrvatskoj, najstarije je bogoslovsko učilište Srpske pravoslavne Crkve. Bila je prva organizirana škola s programom i nastavnicima koja je imala veliki značaj u povijesti pravoslavlja u Hrvatskoj i izvan nje, a sve kasnije škole Srpske pravoslavne crkve potječu od krčke bogoslovije.
Ines Grbić
