Svetkovina sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra kojega puk Zadarske nadbiskupije časti već osam stoljeća, počela je Svečanom Večernjom u crkvi sv. Šime u Zadru u srijedu 7. listopada. Liturgiju je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna.
Nakon Večernje, svećenici i puk počastili su moći, neraspadnuto tijelo sv. Šimuna, koje se nalazi u škrinji iznad glavnog oltara u crkvi sv. Šime. Proroka Šimuna spominje evanđelist Luka (Lk 2,1-35) kada opisuje susret Marije, Josipa i Isusa, kada su ga došli prikazati u jeruzalemski hram četrdeseti dan nakon Isusovog rođenja.
Proročke riječi upućene Mariji „Tebi će mač boli probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca“ i Isusu „Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga… Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ izrekao je upravo prorok Šimun koji je u djetetu Isusu prepoznao očekivanoga i navještanoga Mesiju.
Zadarska nadbiskupija i hrvatski narod imaju veliku milost i blagoslov u svojoj sredini stoljećima imati sveca koji je na svojim rukama držao Isusa i koji u svojoj osobi utjelovljuje susret Staroga i Novoga Zavjeta. Puk diljem Zadarske nadbiskupije osvjedočio se u Šimunov zagovor u osobnim potrebama i mnogim povijesnim teškoćama koje je narod prebrodio utječući se zagovoru sv. Šime.
Propovijed mons. Josipa Lenkića objavljujemo u cijelosti.
Svečanim Večernjim pohvalama u čast sv. Šime, pravednika i zaštitnika našega grada Zadra, započinjemo ovogodišnju proslavu njegove svetkovine. Njemu „u čast pjevamo da milostivim molbama nas svojim vazda pomaže“. Kao i svake godine, na njegov dan, Zadar iskazuje vjernost svome zaštitniku, sv. Šimi. Okupljeni u njegovoj crkvi, časteći njegovo sveto tijelo, odakle već stoljećima prati ovaj narod Božji u njegovim životnim radostima i žalostima, naporima i nadama, očitujemo svoju vjeru i ujedno slijedimo bogatu i časnu vjersku baštinu svoga Grada.
Svete relikvije sv. Šimuna povjerene su našoj vjeri i ljubavi. One su nama milost i dar, znak i blagoslov. Relikvije svetaca u kršćanskom gledanju nisu tek „ostaci“ mrtvih tijela, nego znakovi života u vječnosti, proslavljenosti u Bogu. Relikvije podsjećaju da su sveci za vjernike i dalje „učitelji života“ i „živi svjedoci neba“ (Grgur Nazijanski), koji trajno nadahnjuju put Crkve i oplemenjuju živote vjernika. Relikvije svetaca sveti su tragovi života.
U evanđeoskom ulomku upoznajemo starca Šimuna koji je bio „pravedan i bogobojazan“. Nadahnut Božjim Duhom, „iščekivao je Utjehu Izraelovu“. Kada Sveto Pismo nekoga opisuje ovim dvjema karakteristikama, onda za toga čovjeka želi reći da je pun kreposti i da je prijatelj Božji. Upravo zbog toga posebnog odnosa s Bogom, Šimun je primio najljepši mogući dar: mogao je u svome naručju držati Spasitelja svijeta. Onoga koga su navješćivali svi proroci, vidjele su oči njegove. Zbog toga, pun Duha Svetoga, Šimun naziva Isusa „Svjetlom na prosvjetljenje naroda“.
I mi kršćani čekamo to isto Svjetlo, uvijek u dinamici vjere između već primljenog onoga Svjetla s našeg krštenja i toga istoga Svjetla kojeg još uvijek čekamo – Svjetla našeg uskrsnog jutra. Međutim, u iščekivanju tog Svjetla, neprestano nas prati tama i mrak ovozemaljskog svijeta koji želi da se jedino u njemu nastanimo, da nas potpuno obuzme, kako bismo ga prihvatili kao nešto prirodno, normalno i moderno.
Usprkos svemu tome, mi kršćani iščekujemo Svjetlo. To može samo onaj koji je prihvatio dar vjere. Vjere koja ne pristaje na kompromis, koja je spremna proći kroz najveću tjeskobu, koja ide preko granica ljudskih mogućnosti, koja ulazi u najmrkliju tamu sigurna da čeka Svjetlo.
Šimunu je Duh objavio da neće umrijeti dok ne vidi onoga koga je cijeli život čekao. Dočekavši taj milosni trenutak izrekao je nama poznate riječi: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“. Spasenje Božje koje je ponuđeno svim ljudima i za sva vremena.
Šimun je spreman umrijeti jer se susreo s onim kojega je željno čekao. Zahvalni smo ti, Bože, na tako divnom proroku i mudrom starcu od kojega smo svi pozvani učiti, već sada i već ovog trenutka.
Slavlje našega zaštitnika stavlja pred nas sasvim konkretno pitanje: Živimo li i mi danas poput starca Šimuna: moleći, posteći, prikazujući i iščekujući dolazak našega Spasitelja? Čime hranimo svoju vjeru? Kako živimo svoje poslanje kršćanina u svijetu? Danas smo pozvani promisliti o našim životima, o vrijednostima koje živimo ili ne živimo. Vjera je ona koja pokreće ili bi trebala pokretati naša srca, jačati duh, krijepiti snagu i poticati na djelovanje u ustrajnosti i potpunom predanju Božjoj volji.
Utecimo se svetom Šimunu pod zagovor i zaštitu, kao i tolikih stoljeća. Neka nam sveti Šimun isprosi potrebne milosti za ovo naše uzburkano vrijeme, da nam pomogne bolje Boga upoznati, Bogu se ponizno prikloniti, ljudsko dostojanstvo poštivati, obitelji sačuvati, Domovinu voljeti, u svakom čovjeku brata prepoznati i za vječni spas duše brinuti. Amen.
I.G.
