Svetkovina Velike Gospe koju Pažani nazivaju Vela Stomorina, tradicionalno je svečano proslavljena u subotu 15. kolovoza. Svečano večernje koncelebrirano slavlje u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u župi Uznesenja BDM u Pagu predvodio je mons. Petar Palić, hvarski biskup i imenovani mostarsko – duvanjski biskup.
U datiranju spomena prvog pisanog zavjeta Gospi, Pažani već 776 godina časte Gospu od Staroga Grada u zahvalnosti za pravo slobodnog kraljevskog grada koje je Pagu 1244. g. dodijelio hrvatsko – ugarski kralj Bela IV. Ove godine nije održana zbog epidemioloških razloga, no velika procesija s čudotvornim Gospinim kipom i tisućama sudionika u Pagu se održava 164 godine, u zahvalnosti za Gospinu zaštitu paškoga puka od kolere. Naime, 1855. g. kolera je poharala Pažane, pa su oni te godine otišli pred Gospin kip u crkvu Gospe od Staroga grada moliti pomoć. U zahvalnosti Gospi za uslišanu molitvu za prestanak kolere, Pažani na svetkovinu Velike Gospe nose Gospin kip iz svetišta Gospe od Staroga Grada u pašku zbornu crkvu, a na blagdan Male Gospe kip svečano vraćaju u crkvu Gospe od Staroga grada.
„Blažena Djevica Marija je prva od nas upoznala sveukupnost sudbine svakog čovjeka“ rekao je mons. Palić, istaknuvši da „žena odjevena Suncem iz Knjige otkrivenja nije slika samo Marije. To je slika Crkve, ali i svakog stvorenja: trudna svjetlošću, životom i hrabrošću, protiv zmajeva povijesti. Marija je uznesena na nebo u svom sjaju i dubini svoje ženstvenosti“ istaknuo je mons. Palić.
Biskup Palić je pojasnio i navještaj „jedne od najfascinantnijih biblijskih vizija“ koju daje Knjiga Otkrivenja, a utječe na sve nas ljude. „Svi smo mi u toj slici trudne žene koja viče u porođajnim bolima, tu je naše malo srce sa svojim sjenama i glađu za suncem. Tri su karakteristike Žene: odjevena je u sunce, trudna je i borbena. Ima srce svjetlosti, donosi život, bori se protiv zla. Veliki marijanski blagdan Velike Gospe ističe upravo borbu protiv zla i smrti, a u prvom planu tema je dostojanstvo svake žene, toliko često narušeno i poniženo u našem svijetu tužnih strasti. Nasilje nad ženama je svakodnevno pitanje. I to nasilje ima puno lica: od psihološkog nasilja, fizičke agresije do ubojstva, ropstva, trgovine ljudima, seksualnog iskorištavanja“ upozorio je biskup Palić, poručivši: „Nema opravdanja za sve koji zatvaraju oči ili ne žele pomoći ženama žrtvama nasilja. Žena u Otkrivenju je trudna i uskoro će roditi. Svi smo pozvani podržati, utješiti, čuvati svaku klicu života, paziti na sve što se rodi. Pozvani smo boriti se protiv zla, protiv malog ili velikog crvenog zmaja koji bi želio ugasiti svjetlost u nama. Ovaj blagdan nas poziva da ne zatvorimo oči i ne pobjegnemo od stvarnosti. Zli zmaj vodi i danas svoj beskrajni rat protiv svega ljudskoga. Na nama je suprotstaviti se buđenju smrti u svijetu, suprotstaviti se zlu, onima koji uče mrziti, onima koji hule na ljubav“ potaknuo je biskup Palić.
Propovjednik je istaknuo i vrijednost „proroštva žena, dviju majki koje nose pod srcem novi život. U njihovom susretu i zagrljaju udišemo atmosferu koja zrači životom i budućnošću, one su simbol nade. Elizabeta prva donosi Božji blagoslov, proširuje ga na svaku ženu, svaku žensku utrobu i svaki plod. Blagoslovljeni smo od početka, u svakoj našoj slabosti. Zauvijek smo blagoslovljeni. Blagoslov je prva Božja riječ o nama koju Bog nikad nije povukao niti opozvao. Pa ni u ovoj kušnji koronavirusa, kad se osjećamo nesigurni i izgubljeni. Kao što je nas Bog blagoslovio, i mi smo pozvani blagoslivljati druge. Blagoslivljajmo, to je važno, recimo: Blagoslovljen budi, Bog te blagoslovio, ti si blagoslov za mene! Blagoslivljamo i zemlju na kojoj živimo i budimo odgovorni prema prirodnim ljepotama“ poručio je mons. Palić.
„Marijin odgovor na Elizabetine riječi je pjesma njenog srca: Veliča duša moja Gospodina! Ta Marijina pjesma srca postala je sastavni dio molitve Crkve koja se moli svaki dan, svaku večer u molitvi Časoslova. Marija je osjetila kako je Bog ušao u povijest, i to ne spektakularnim djelima zapovjednika ili heroja, nego poniznim i izvanrednim čudom života: utroba koja raste, djevojka koja kaže da, starica koja postaje plodnom i rađa život koji se u utrobi raduje. Marija pjeva jer je razumjela Boga, pjeva za nas poruku o Bogu ljubavi koji se bori da svijet procvjeta“ naglasio je mons. Palić.
Biskup je rekao da Crkva na svetkovinu Velike Gospe poziva gledati otajstvo koje je poput sinteze kršćanskog života. „U Marijinoj proslavi na nebu razmišljamo o sudbini radosti koja očekuje sve naše živote, koja će ispuniti sva naša očekivanja i okončati umore, traženja, neizvjesnosti, nedovršenosti. O tom blagdanu kršćanska tradicija govori kao o blagdanu Dormitio Mariae – Marijino usnuće u naručju nebeskog Oca“ rekao je mons. Palić, dodavši da je Velika Gospa „blagdan nade za svijet ali i za svakoga od nas, za osobnu povijest našeg života koja neće skončati u ništavilu ili u zemlji bez lica, nego u domu naseljenom ljepotom lica, tijela i srca, sa svim ljudskim sjajem“.
„Ne odustajmo od utjehe koja nam je dana po Mariji. Koji god umor, bol, suhoća, bolest, radost i odgovornost prolaze kroz naš život, zazovimo svetu majku našega Boga i Gospodina Isusa. Ona uvijek čeka da nas ohrabri, utješi, osvježi. Ne udaljava nas od nje razmišljanje o beskonačnoj udaljenosti između njene čistoće i naše nečistoće. Djevica Marija se ne sablažnjava nad nama. Mi smo njena djeca, koju joj je Isus povjerio s križa. Ona nas voli i brani nas ljubavlju majke“ istaknuo je mons. Palić.
Biskup je podsjetio i na živi odnos Pažana s Majkom Božjom kroz povijest. „U Pagu se od 1852. do 1855. g. u više navrata pojavila zarazna i u to vrijeme, neizlječiva bolest kolera. Pag je u to vrijeme imao 3000 stanovnika. Kada je od lipnja do kolovoza 1855. g. umrlo oko 200 ljudi, Pažani su se okupljali u zbornoj crkvi u Starom Gradu pred kipom Majke Božje moleći za oproštenje grijeha i zagovor Marije. Na blagdan Velike Gospe kip Majke Božje donijeli su u zbornu crkvu Marijinog uznesenja. Sljedećeg dana, 16. kolovoza, na blagdan sv. Roka, bolest je nestala. Tada su paški preci, pradjedovi, položili zavjet da će svake godine na blagdan Velike Gospe, u procesiji, s najvećim slavljem i molitvama zahvale, kip Majke Božje iz svetišta u Starom Gradu donijeti u zbornu crkvu Marijinog uznesenja u Pagu i ondje će stajati do Male Gospe“ podsjetio je biskup Palić, rekavši kako „ponovno živimo vrijeme neizvjesnosti uzrokovano pojavom koronavirusa. Život prilagođavamo novim okolnostima i pitamo se što će biti sutra“.
„Iako živimo u neizvjesnosti, kao kršćani ne živimo u beznađu. Povijest nam i u ovoj situaciji može biti učiteljica. Kao što su naši preci u Pagu i drugdje sklapali ruke na molitvu, i mi smo danas pozvani ponovno sklopiti ruke na molitvu i moliti zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije. Kršćaninova molitva nije izraz očaja, prividna utjeha ili fanatično hvatanje za posljednju slamku spasa. Ona nije niti samo izričaj čašćenja Boga. U molitvi kršćanin iznosi pred Boga čitav svoj život, sa svim njegovim svijetlim i tamnim stranama, ali se istovremeno u povjerenju potpuno predaje Bogu, njegovoj Providnosti, milosrđu i ljubavi“ rekao je biskup Palić, zaključivši molitvom Mariji koja je „najvjernija odvjetnica naše domovine, savršena slika čovječanstva“.
U Mariji promatramo sve ono što želimo za sebe i one koji su nam dragi. Njoj povjeravamo naše i živote ljudi u potrebi, svih koje nosimo u srcu, rekao je mons. Palić, poželjevši da Marija, majka Milosrđa, naša srca učini svojima.
Paški župnik don Gašpar Dodić zahvalio je biskupu Paliću za dolazak na Velu Stomorinu. U svetkovini su sudjelovali i hodočasnici iz dekanatskih i otočkih župa sa župnicima te mnogi pristigli iz raznih krajeva Hrvatske, BiH i drugih zemalja.
Don Gašpar je uime župljana čestitao mons. Paliću na imenovanju za mostarsko-duvanjskog biskupa, „moleći Duha Svetoga da ga vodi, jača i prosvjetljuje u povjerenoj pastirskoj službi“.
U prigodnoj riječi na kraju mise don Gašpar, koji je kao i biskup Palić podrijetlom Janjevac, istaknuo je vrijednost te male hrvatske sredine na Kosovu koja je Crkvi dala mnoga duhovna zvanja i obitelji s brojnom djecom. „Janjevo je prolazilo duga turbulentna, promjenjiva razdoblja svoje povijesti i mi s njime. Ali nešto je ostalo identično. To je način vjerovanja, gledanja na svijet, slušanja i pripovijedanja. Tko god je opisivao i još uvijek opisuje naš stil življenja, nije mogao biti i nije drugačiji doli stil naših očeva i majki – a to bijaše put svjedoka vjere i uljudbe, čiji su stoljetni korijeni od spomena Janjeva 1303. godine. Janjevo je oaza mira i blagoslova, mjesto radosti i Božje slave“ rekao je župnik Dodić.
„U zajedništvu sa svim vjernicima podrijetlom iz Janjeva, odajem osobnu zahvalnost dragom Bogu, izričem veliku radost i ponos što je papa Franjo pogledao na neznatnost i vjeru naših obitelji drevnog i časnog Janjeva koje su bogate brojnom djecom i svećeničkim i redovničkim zvanjima, plemenitom hrvatskom uljudbom i kršćanskom tradicijom te izabrao za biskupa njihovog uzoritog i poniznog sina, našeg brata, Petra. Plod je to vjere i žrtve naših mučenika, miljenika Božjih, vjernih i Bogu odanih roditelja, obitelji. Želim i molim da po zagovoru blaženih mučenika Serafina Kodića Glasnovića i Antona Muzića, u svojoj pastirskoj službi, pod okriljem najvjernije Odvjetnice, ostane vjeran Gospodinu i braći ljudima“ rekao je don Gašpar, dodavši kako Bog mons. Palića blagoslivlja ljudima koji dijele njegov život, s njim idu i uza njega stoje, koji s mons. Palićem zajedno mijenjaju svijet da bi došlo Božje Kraljevstvo.
Zaključno je don Gašpar biskupu Petru uputio blagoslov: Bog te blagoslivlja i daje ti osjetiti Njegovu ljubav. Nadahnjivala te dobrotom i grijala te ljubaznošću da razdaješ ono što djeluje dobro i što priprema radost. I zahvalan budi što živiš od Boga, spasenja svoga“.
Pažanka Marijana Badurina Paro uručila je mons. Paliću svoj ručni rad, križ izvezen paškom čipkom. U misi su sudjelovali i paški gradonačelnik Ante Fabijanić sa suradnicima i kolege iz susjednih paških općina, zastupnici Hrvatskog Sabora i Ivica Glasnović, generalni konzul RH u Sydneyu koji je također Janjevac.
Biskup Palić je zahvalio don Gašparu na domaćinstvu, prisjetivši se zahvalno kako se baš uz don Gašpara veže dio vjerničkog odrastanja biskupa Palića kao mladića u janjevačkoj župi. Naime, mons. Palić je bio prva generacija krizmanika koje je don Gašpar pripremao za primanje sakramenta potvrde dok je bio kapelan u Janjevu na Kosovu, a don Gašpar je prije odlaska na studij u Rim pripremao i konzula Glasnovića za prvu pričest i krizmu.
U zahvali župniku Dodiću, biskup Palić je podsjetio da je trenutno 38 svećenika Janjevaca koji zauzeto pastoralno djeluju diljem svijeta. Zahvalio je janjevačkim obiteljima na svjedočanstvu vjere i pouzdanja u Gospodina, da su unatoč teškim životnim okolnostima Janjevci radosni i otvoreni životu. Potaknuo je puk na molitvu za duhovna zvanja.
Spomenuvši svoju novu službu u Crkvi u BiH, biskup Palić je rekao da smo dio jednog naroda i Crkve u Hrvata. „Mislio sam da ću dugo biti na Hvaru. Iznenadila me odluka pape Franje i taj poziv novog imenovanja, ali prihvaćam ga u poslušnosti, predanju Gospodinu, u ljubavi služenja Crkvi i narodu, voditi dio našeg hrvatskog naroda koji živi u BiH. Idem u novu ali zapravo nastavljam istu službu biskupa, samo kao mostarsko – duvanjski biskup. Idem u Mostar radosno, mirno, odlučno, bez straha i poletno, biti duhovni pastir tamošnjem narodu“ poručio je biskup Palić.
Tijekom mise na oltaru se nalazio srebrni relikvijar iz 1858. g. kojega su Pažani dali izraditi, a u njemu se, prema predaji, nalazi končić iz Gospina odijela.
Don Gašpar je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i pripremi svetkovine, kao i ljudima koji sudostojanstveno i pobožno prenijeli Gospin kip iz Staroga grada u pašku zbornu crkvu Marijina uznesenja, ove godine bez sudjelovanja naroda u procesiji kao inače na Veliku Gospu. Gospin kip nosili su osmorica Pažana, u čijoj su pratnji don Gašpar, Anthony Buljanović, voditelj paškog župnog zbora i članovi zbora molili krunicu, litanije i pjevali Gospine pjesme putem od Staroga grada do zborne crkve u Pagu.
Ines Grbić