SVETKOVINA VELIKE GOSPE: Veliko Rujno, Belafuža – PROPOVIJED mons. Ž. Puljića

Zanosno narod do tebe kreće, moleć’ se tebi i Sinu tvom

1. Velika Gospa nas podsjeća na istinu naše vjere da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena na nebo. To je završnica njezina Bogu predanog života. Zbog toga rado hodočastimo u njezina svetišta, želimo ispuniti svoje zavjete i preporučiti njezinoj majčinskoj brizi sebe i sve svoje. Marijanska svetišta su na ovaj dan izvrsne škole duhovnosti, prikladna lječilišta duša i mjesta posebnih vjerničkih nadahnuća. Ona najbolje oslikavaju „dušu duše hrvatske“. Poput Marije, koja putuje prema rođakinji Elizabeti, sve je danas u pokretu, na hodočašću prema Gospi na nebo uznesenoj: „Zanosno narod do tebe kreće, moleć’ se Tebi i Sinu Tvom“, kako pjeva Velimir Deželić. Tako smo se i mi, evo, našli kao Marijini hodočasnici na Rujnu, na Velibitu (kod Gospe Maslinske na Belafuži). Zašto?

Jer znamo da je Bog već na početku povijesti u Marijine ruke predao nadu ljudi. Bez nje koja je „početak boljega svijeta“ (Trški Vrh), ljudi bi tonuli u beznađu i živjeli bez orijentira i smisla. U nju su položena silna nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane, posebice gledom na Božji plan o dostojanstvu žene i majke u društvu, Crkvi i narodu. Majka je uvijek ljudima draga i sveta. Nju se štuje i voli, jer njezina je ljubavi nesebična i vjerna. Kad nas spopadne osjećaj kako su nas svi zaboravili, sigurni smo da nas naša majka neće ni zaboraviti, niti napustiti. Ona je uzvišeno i sveto stvorenje koje zazivamo kad nam je najteže; u trenucima boli i u času umiranja. Majka je veliko prirodno otajstvo; izvor života, nositelj najvišeg altruizma, nesebičnosti i požrtvovnosti.

2. Stoga, dok razmišljamo o Mariji na nebo uznesenoj, koja je uzor savršene žene i majke, osjećamo veliku potrebu u vremenu raznih poniženja, iskorištavanja i diskriminacije pomagati današnjih ženama da budu svjesne svoje uloge u obitelji i u društvu. Posebice kako pomoći suvremenim djevojkama da budu dobre i plemenite, a sutra odgovorne i zauzete žene i majke. Kako pomoći onim vrijednim majkama, koje se trude i bore da ostanu na visini majčinskog poziva i zadatka?! Poznato nam je kako je to teško ostvariti bez Boga i Marije, bez vjere i pobožnosti, bez molitve i sakramentalnog života. Premda stvari ponekad izgledaju crno (možda radi crne kronike), nismo bez nade. Ima među nama velikih, čestitih, uzornih i plemenitih žena koje su snaga obitelji i duša naroda. One su stožer obiteljskoga života i budućnost naših sela i gradova.

Radi se o majkama koje nose glavni teret obitelji i svojim srcem grle svoje ukućane. To su žene koje često kleče pred Gospom, najvećom Majkom i najsavršenijom ženom povijesti. One mole blagoslov, zagovor i Marijinu pomoć na stepenicama oltara i na pričesnoj klupi. To su žene i majke koje žrtvom, molitvom i uzornim životom hrane svoju djecu i upućuju ih na pravi put spasenja. Zato je sveti Ivan Pavao II., čiju smo stogodišnjicu rođenja obilježili u svibnju ove godine, u apostolskom pismu o „Dostojanstvu žene“ (Mulieris dignitatem) zahvalio ženama-majkama jer su „Božji osmjeh djetetu koje dolazi na svijet; one su vodilje njegovih prvih koraka, podrška i uporišna točka na životnom putu djece i mladih“. U tom Pismu on osobito  zahvaljuje „ženama što svojom ženstvenošću obogaćuje svijet i doprinosi bogatstvu i istini ljudskih odnosa“. I dok se napredak vrjednuje prema „znanstvenim i tehničkim kategorijama“, zaboravlja se, veli Papa „društveno-etička dimenzija“ koja se nečujno razvija; a „obitelj i društvo u velikoj mjeri duguju taj razvoj upravo geniju žena“.

3. U Pismu Papa osobito ističe i „zahvaljuje ženama u odgojno-obrazovnim institucijama kao što su dječji vrtići, škole, sveučilišta, starački domovi“, te posebice „u zdravstvenim institucijama“ i „brojnim nesigurnim uvjetima“ gdje „svjedoče spremnost koja je nerijetko ravna mučeništvu“. Papa je uvjeren da će „budućnost Crkve zabilježiti nova i divna očitovanja tog ženskog genija“. Blago narodu koji ima moralne, dobre i čestite djevojke, žene i majke. I nadasve „hrabre žene koje svakodnevno daruju radost obitelji i društvu“, kako je u više navrata pohvalno govorio Papa Franjo. On veli kako „bez njih nema ni mira ni sklada u svijetu. Žena, naime, donosi taj sklad, uči nas ljubiti i njegovati, pa time čini svijet boljim i ljepšim“. Stoga je na koncu svoga „Pisma ženama svijeta“ sveti Ivan Pavao II. osobito „iskreno zahvalio Stvoritelju i Otkupitelju na daru tako velikoga dobra koji pripada baštini, a po kojem žene  izgrađuju čovječanstvo i Crkvu“.

Zahvalni za svjetlo dobrote, i posebice za dar „ženskog genija“ koji nam se u Mariji objavio i zasjao punim sjajem, molit ćemo danas za naše obitelji, očeve i majke da budu dostojni svoga roditeljskog poziva. Djevojke, žene i majke budite svjesne i zahvalne veličine, dara i dostojanstva koje vam je Stvoritelj udijelio. Ne bojte se Zmaja koji želi „proždrijeti vaše dijete“ (Otkr 12, 4). Oduprite se stavovima sviju koji vam savjetuju „u ime ženske emancipacije“ da ste slobodne „ukloniti čedo koje kuca pod vašim srcem; jer ste „navodno gospodari svoga tijela“. Ne, Bog je jedini Gospodar i Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Njemu jedinomu poklonite svoju vjeru i pouzdanje. Poštujte ga, molite mu se i slušajte njegocve poticaje i nadahnuća poput Marije koja je bila izvrsna učenica svoga Učitelja. I ne dajte Zmaju svoga roda i poroda!

4. I mi smo, braćo i sestre, poput tisuća vjernika diljem svijeta i Domovine, došli Mariji u pohode da joj preporučimo u molitve sebe i svoje; posebice žene, majke i djevojke iz naše nadbiskupije. Molit ćemo neka zavjetuju Gospi svoju čednost, djecu, mladiće i muževe. A Duh Božji neka ih obdari svojim darovima kako bi uvijek imale strahopoštovanje pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Naše molitve, zavjete i obećanja prinosimo njoj koja je „nada naša i zora spasenja“. Želimo njezinim blagoslovom i pomoću Boga priznavati, život poštivati, sakramente slaviti, Crkvu voljeti i Bogu se moliti. Okupljeni ovdje (na ovoj veličanstvenoj visoravni Velebita), u svetištu naše Gospe Maslinske stavljamo sebe i sve svoje pod njezino okrilje. Svjesni Marijine uloge u prošlosti, ali i potrebe da nam bude blizu i u našoj sadašnjosti, obraćamo joj se i žarko molimo neka dođe u domove naših obitelji. Ona je bila i ostala stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova.

Dok smo neki dan gledali junačko natjecanje Sinjskih alkara, sjetili smo se njezine nebeske intervencije, pa s narodom u duhu ponavljali:     

“Pomogla ti si svome puku, kadno pod Sinjem bjesnio boj.

Pruži nam i sada moćnu ruku; i sada u borbi narod je tvoj”.  U borbi za kršćanski odgoj djece i mladih; u borbi za očuvanje kršćanskih vrjednota koje su nam namrli  naši stari. U tom vidu obraćamo se Mariji na nebo uznesenoj i molimo je neka ustane i pohiti u naša sela i gradove, u naše gore i na naše more; onako kao što je žurno išla pohoditi svoju rođakinju Elizabetu. Dok joj se obraćamo i zahvalno molimo da nam dođe, bude i ostane s nama, duša nam radosno pjeva: „Ah, ne ogluši se, usliši Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas. Vjerujemo u te, majko i djevo… Jer, ti si nam bila i ostala nada i spas“. Gospo na nebo uznesena, moli za nas. Amen!

✠ Želimir Puljić, nadbiskup

Rujno, Velika Gospa 15. 08. 2020. (u 10,30 sati)

Belafuža, Velika Gospa 15. 08. 2020. (u 19 sati)