Preko Karmela s Marijom do Krista
1. Danas liturgija slavi Marijin blagdan po naziavom „Gospe Karmelske“. U lauretanskim litanijama susrećemo puno različitih naziva, kao i u naslovima brojnih svetišta kod nas i diljem svijeta, kao napr. Gospa Lurdska, Fatimska i Loretska, Bistrička, Trsatska, Maslinska, Solinska i Sinjska. A, evo, danas i Karmelska koje dobila po brdu Karmelu koje se nalazi u Palestini, uz obalu Sredozemnog mora, gdje je prorok Ilija branio vjeru u Izraelu. Sama riječ „karmel“ znači „plodna vrtna zemlja“. Tumači Svetoga pisma vele da je Karmel slika „Božje prisutnosti i plodnosti koju njegova milosti donosi“. Karmel je ujedno slika Djevice Marije koja je osjenjena Duhom Svetim postala mjestom Božje prisutnosti i blagoslovom svima koji „žeđaju za Bogom živim i pravim“.
Na brdu Karmelu, koje je slika naročite Božje blizine, za vrijeme križarskih ratova križar Bertold iz Kalabrije osnovao crkveni red Karmelićana (davne 1155. godine). Tu su se počeli okupljati pobožni muževi kako bi u pokori i molitvi pod zaštitom Blažene Djevice Marije služili Bogu. A kad im je jeruzalemski patrijarh sastavio pravilo (1209.), oni su se nazvali „Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela“. Kad su ih u 13. stoljeću muslimani potjerali s Karmela, potražili su utočište u Europi. Papa je odobrio i mušku i žensku granu karmelskoga reda koje su kasnije reformirali i obnovili sv. Ivan od Križa i sveta Terezija Velika, crkvena naučiteljica. Današnji blagdan Gospe od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. godine.
2. U čemu je posebnost ovoga reda i karmelske duhovnosti? U nasljedovanju Krista poput Marije koja je bila ne samo njegov majka, već savršena Isusova učenica. Ona nas uči kako živjeti, slušati i razmatrati Božju riječ (Lk 2,51); kako biti bliz i solidaran s bližnjimakoji su u potrebi i nevolji (Lk 1, 39-45); kako biti ustrajni u molitvi i u zajedništvu s braćom i sestrama (Dj 1, 14). Karmelsko zajedništvo redovnika i redovnica prisutno je u Crkvi više od osam stoljeća. Sinovima i kćerima karmelske duhovnosti molitva je životno zvanje. Ona je okosnica njihovih Pravila po kojima nastoje živjeti i raditi u duhu molitve i nasljedovanje Marijinih odlika poslušnosti, čistoće i siromaštva. Karmelska duhovnost i nakon osam i po stoljeća pruža ideal duhovne obitelji intimnog prijateljstva s Bogom po žrtvi i molitvi kako nam pokazuju divni primjer karmelskih svetaca i svetica koje je Crkva uzdigla na čast oltara.
Drago mi spomenuti da je prekjučer gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, koji dolazi iz reda karmelićana, udario temelje novoga samosatana sestara karmelićanki u Gospiću. Neka bude blagoslovljena ta plemenita nakana našeg biskupa u susjedstvu kamo ćemo moći poći i preporučiti svoje potrebe sestrama koje se mole i žrtvuju za dobro naše Crkve i naroda. Neka to bude i prigoda našim djevojakama koje razmišljaju o duhovnom zvanju da izbliza upoznaju karmelsku duhovnost svete Terezije Velike, koja kako tvrde neki spisatelji „predstavlja vrhunac kršćanske duhovnosti svih vremena“. A nju bi se moglo sažeti u dva temeljna načela: S jedne strane da je „sve ovozemaljsko prolazno“, a s druge strane da je „Bog zauvijek neprolazan“. I tko ima Boga, ni u čemu ne oskudijeva, je „samo Bog je dostatan“. A bitne točke karmelske duhovnosti su: Evanđeosko siromaštvo, ljubav, poniznost, skromnost, uljudnost i radost.
3. Crkvena učiteljica sveta Terezija Velika piše da je Bog vidljiv i prepoznatljiv u liku i imenu Isusa Krista, raspetoga i uskrsnuloga. Stoga je uobličila onu poznatu istinu „samo je Bog dostatan“. I to je temeljna vrijednost ljudskoga života; za sve ljude i za sva vremena. Kao kršćani, braćo i sestre, imamo osobitu povlasticu susretati Isusa u njegovim sakramentima, posebice u euharistiji. I primati ga u svoje srce. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, i danas nastavlja po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne i tješiti žalosne. Spreman svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, utješi i pomogne. „Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15, 9). A sa križa prije same smrti po ljubljenom učeniku Ivanu rekao je, „evo vam majke!“ Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba, da mu iznese svoje tegobe i probleme; preporuči sebe i svoje; Crkvu i domovinu; radnike i đake, putnike i težake. Ali, i da mu zahvali za udijeljene milosti i darove.
Marija je, dakle, prisutna od početka u Crkvi i u srcima Božjega puka. Jer, kršćani ne mogu živjeti bez majke. Crkva Isusovih učenika započela je svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere. S njom će završiti i svoj hodočasnički put prema eshatonu. Da Marija nije zasjala po Božjem obećanju u zoru povijesti kad su Adam i Eva istjerani iz raja, nad ljudima bi se prostirala tama beznađa. Bez Marije zvijezde mora, bez Marije nade čovječanstva, bez Marije „zore naše svagdanje“, tonuli bi još više bez orijentira i živjeli bez smisla. No, Marija nije „izmišljena utjeha“. Ona je stvarno darovana nada. Nju nam je Isus predao na Kalavriji. U nju su položena silna nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane.
4. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je zasjalo po Mariji večeras ćemo moliti za naše očeve i majke da budu ispunjeni strahoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Neka nam Marija pomogne držati pradjedovski zavjet vjere i neka učini da se sveti znakovi i simboli s molitvom ponovno usele u naše domove. Njoj, odvjetnici Hrvatske povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost. Po toj smo vjeri bili prepoznatljivi ovdje u Zadru, u Hrvatskoj, diljem Europe i svijeta. S takvom odanošću i povjerenjem slavimo Gospu Karmelsku koja je nazočna u ovom mjstu već jedno stoljeće.
Naši su stari „otkrili ljepotu Mairijne blizine“ te nabavili kip Gospe od Karmela. Time su očitovali čežnju koju duhovni pisac ovako prikazuje: „Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad vojskama! Duša mi gine i čezne za dvorima Tvojim, Kralju moj i Bože moj“. I mi okupljeni večeras oko njezinoga kipa usrdno joj se obraćamo, molimo i pjevamo: Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj! Tako je bilo jučer i tijekom prošloga stoljeća. Tako neka bude danas i sutra, i u sve vijeke vjekova. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Galovac, 16. srpnja 2020.