Više tisuća vjernika okupilo se u nedjelju 5. srpnja na proslavi zavjetne svetkovine Sv. Nediljice u istoimenom svetištu u Vrani u zaleđu Zadarske nadbiskupije, gdje je svečano koncelebrirano slavlje predvodio hvarski biskup Petar Palić, generalni tajnik HBK. Biskup Palić ujedno je potaknuo vjernike da izvrše pripadajuće građansko pravo, da izađu na izbore i odgovorno glasuju prema svojoj kršćanski izgrađenoj savjesti.
Biskup Palić u propovijedi je aktualizirao stvarnost i temu mučeništva kršćana i za današnje vrijeme, ohrabrivši vjernike da ne budu pokolebani i ne uzmaknu pred prijezirima ovoga svijeta u svjedočenju Krista i istinskih vrijednosti. „Slavlje blagdana sv. Nediljice podsjeća nas da vjera, ponekad, skupo stoji: i to žrtvu, samodarivanje, svjedočanstvo životom. Jadna je mlitava Crkva koja prima samo aplauze ovoga svijeta. Zanimljiv je podatak da je od 40 milijuna kršćana ubijenih u povijesti kršćanstva, čak 18 milijuna ubijeno tijekom ‘svijetlog’ 20. st.“ upozorio je biskup Palić, istaknuvši da su „milijuni kršćana svjedočili svoju vjeru od Afrike do Latinske Amerike, od nacističkih logora smrti do sovjetskih gulaga“.
„I danas se, pa i kod nas, može čuti od pojedinaca da je glas Crkve i kršćana suvišan i nepotreban, predbacujući im tobože zadiranje u područja osobnog i društvenog života koja se ne tiču vjere“ upozorio je mons. Palić, poručivši: „Foteljaško kršćanstvo koje ne poziva na promjenu života, na hrabrost svjedočenja, jest naoko bolje i udobnije. Međutim, Crkva mora imati snagu i hrabrost uvijek govoriti istinu, zauzimati se za istinu, pa, ako treba, ponovno i umirati za istinu. Zazovimo Duha da nam daruje snagu i gorljivost mučenika!“ potaknuo je biskup Palić.
Tragom navještaja Ivanovog evanđelja u kojemu „Isus izgovara riječi koje su pretvrde za naše uši i neugodne za način života na koji smo navikli živjeti. Isus govori o svijetu i mržnji“, mons. Palić je naglasio: „Mučenica sv. Nediljica je na vlastitoj koži osjetila da nije od ovoga svijeta. Nijedan kršćanin ne smije se bojati te činjenice, osobito ako živi u okolnostima u kojima se ne osjeća baš ugodno. Znamo da mnogi danas svjedoče da u nekim razgovorima, pa i s onima koji se zovu kršćanima, imaju dojam da su vanzemaljci, da i od prijatelja osjećaju prijezir i podsmijeh ako se razgovara o vjerskim temama ili brani neke kršćanske stavove i vrednote“. Biskup je rekao kako je „normalno, uči nas Gospodin Isus, da svijet ne cijeni stvarne i ozbiljne kršćane. Prije nas svijet je mrzio Učitelja, jer svjetlost uvijek ukazuje na sjenu, razgraničava je. Živjeti u skladu s evanđeljem uvijek stvara oko nas neki nesklad, loše raspoloženje, neku kontradikciju. Gospodin nas je izabrao iz svijeta, on nas je iz tame uzeo u svoje divno svjetlo, on nas nosi i zato se ne bojimo“ ohrabrio je hvarski biskup.
Navještena Božja riječ osvjetljava primjer onih koji su svoj život darovali Bogu. „Sv. Nediljica vjerovala je da je za nju mučeništvo trenutak prijelaza, trenutak kojim ona svjedoči da postoje vrednote za koje se isplati žrtvovati, za koje se isplati umrijeti. Te su vrednote možda mnogima s kojima živimo smiješne, izazivaju prezir, ali život po krepostima, za neprolazne vrednote, jedini vodi pravom, vječnom životu i zajedništvu s Bogom. Jedino takav život vodi situaciji punine i vječne radosti“ poručio je mons. Palić.
U tom svjetlu, navještaj iz Knjige Mudrosti „govori o pravednicima, dobrima, plemenitima i njihovom svršetku. Pojam ‘duša’ u tom kontekstu nosi tipično poimanje kod Izraelaca: duša je unutrašnjost osobe, biti čovjek po nutarnjoj dimenziji. Za onoga koji je suosjećajan, plemenit, pravedan, kažemo da ima dušu. Upravo takvi, pravedni i plemeniti, nalaze se u ruci Božjoj. Muka koja ih se ne dotiče odnosi se na progon kojim ih se progoni. Iako su oni naočigled mrtvi, ipak su oni u miru“ rekao je propovjednik, istaknuvši da „prava smrt nije fizička smrt, kojoj smo u stvarnosti svi podložni, dobri i zli. Fizička smrt nije prava smrt; za one pravedne ona je prijelaz u mir, u život s Bogom. Za one zle, fizička smrt je početak teže smrti, vječne smrti, vječne udaljenosti od Boga“ upozorio je mons. Palić.
Biskup je povijesnim faktom potkrijepio kako je Sv. Nediljica mučenica iz prvih kršćanskih vremena, iz doba progona cara Dioklecijana u 3. st. Njeno mjesto mučeništva u Nikomediji u Bitiniji, u današnjoj Turskoj, zapisano je u Rimskom martirologiju spomenom njenog slavlja za dan 6. srpnja. Puno se časti i u Tropei u Calabriji. „Kao djevojka odmalena se posvetila Bogu, živjela je za kršćanske vrednote, pomagala siromašnima i izabrala život u djevičanstvu kako bi ukazala na prolaznost ovoga svijeta i potpuno predanje Bogu“ rekao je mons. Palić, istaknuvši da je kod sv. Nediljice kao tako mlade osobe puno kreposti i putokaza za nasljedovanje.
Podsjetio je kako je papa Franjo u veljači ove godine odobrio proglašenje blaženim mladića Carla Acutisa, koji je 2006. g. preminuo od leukemije u 16. godini života. „Po godinama je bio negdje vršnjak sv. Nediljice. Sluga Božji, mladić Carlo Acutis, od najranije dobio bio je obdaren dubokim suosjećanjem. Svoju Prvu pričest, s posebnim dopuštenjem, primio je u dobi od sedam godina. Svakodnevno je odlazio na svetu misu i molio krunicu. Mladić Carlo „nikada nije skrivao svoj izbor vjere, pa je čak i u razgovorima i verbalnim neslaganjima sa školskim kolegama poštovao stavove drugih, ne odustajući nikad od jasnoće riječi i svjedočenja načela na kojima je nadahnjivao svoj kršćanski život“ rekao je biskup Palić, poručivši: „Bog svakom vremenu daruje divne i izvanredne svjedoke vjere, koji pružaju putokaz i nude primjer kako je moguće u današnjem svijetu, tamo gdje živimo, svjedočiti i živjeti potpuno opredjeljenje za Krista“.
Biskup Palić govorio je i o tome zašto slavimo svece. Papa Franjo u svom pismu ‘Radujte se i kličite’ govori o svetosti u svakodnevnici. „Svetost je jedna od značajki Crkve, kaže Papa, a da bi je se postiglo, nije nužno da svatko svoj život potpuno posveti Bogu i Crkvi poput biskupa, svećenika i redovnika, jer svaki čovjek ima ‘jednako od Boga dano dostojanstvo’. Svetost nije nešto što postižemo vlastitim mogućnostima, vlastitim sposobnostima, nego je svetost Božji dar. Papa Franjo nam govori da netko misli da svetost znači zatvoriti oči i ukočiti lice kao na svetoj sličici. Međutim, svetost se živi kad se čovjek radosno daruje i stavlja svoje sposobnosti na raspolaganje drugima u onome što on jest i što ima“ rekao je mons. Palić.
Citirao je papu Franju kako se može ostvariti svetost: „Onima u braku, budi svet ljubeći i brinući se za svoga muža i svoju ženu, kao što je Krist učinio s Crkvom. Kršten si i nisi vjenčan? Budi svet ispunjavajući pošteno i kompetentno svoj posao i darujući vrijeme u služenju braći. Tamo gdje radiš možeš postati svet. Uvijek na svakom mjestu možeš postati svet, tj. možemo se otvoriti toj milosti koja djeluje unutra i koja nas vodi svetosti. Djed i baka, budite sveti učeći djecu i unuke da upoznaju i slijede Isusa. Da bi bio dobar roditelj, dobar djed i baka, dobra majka, potrebno je puno strpljivosti i u toj strpljivosti dolazi svetost: vježbajući svetost. Vjeroučitelj, odgojitelj ili dragovoljac, budi svet postajući vidljivi znak Božje ljubavi i njegove prisutnosti uz nas. Svako životno stanje vodi do svetosti, uvijek! U tvojoj kući, na ulici, na poslu, u Crkvi, u onom trenutku i u tvom životnom stanju otvoren je put prema svetosti. Nemojte se obeshrabriti ići tim putem. Bog je taj koji nam daje milost. Gospodin traži samo da budemo u zajedništvu s njim i u službi braći“.
„Za svetost nema unaprijed utvrđenih recepata, ali postoji originalan život koji treba živjeti u prepoznavanju Božje volje i izvršavanju te volje u svom životu. Možemo od Gospodina tražiti da nas učini sposobnima da svetost živimo s radošću. Tada ćemo moći živjeti običnu sadašnjost na izvanredan način, stavljajući u nju svu ljubav koju možemo. Svetost nije samo cilj koji treba postići, to je život, stvarnost na koju smo pozvani kao pojedinci i zajednica krštenih. Zbog toga se molimo, hodočastimo, postimo, gledamo i molimo primjer onih koji su nam prethodili na tom putu vjere i svetosti. Uz Božju milost i mi možemo postići svetost koju Bog želi od nas“ ohrabrio je biskup Palić.
Zamolio je da nas Gospodin po zagovoru sv. Nediljice učini svojim hrabrim svjedocima u ovom svijetu, da međusobno ohrabreni možemo nasljedovati život sv. Nediljice. „Približimo se Kristu, dopustimo mu da uđe u naš život, da mijenja naše srce, da obrati naše misli, kako bi nam duša bila čista, poput čistoće duše i tijela sv. Nediljice. Uvijek kad se nalazimo u ovakvim svetištima, molimo za neko čudo u našem životu. Ako ga već želimo, zamolimo sv. Nediljicu da i u našem životu učini čudo – da se obratimo. Vjerujte mi, većeg čuda od toga nema. Neka nam Gospodin po zagovoru sv. Nediljice i svih svetaca, naših zagovornika, pomogne u našem obraćenju“ zaključio je mons. Palić.
Prije mise, biskup Palić krstio je šesto dijete u obitelji Diane i Ante Striguljica iz Vrane. Njihova djeca su Paula i Laura, najstarije blizanke od 19 godina, Niko, Roko, Kiara i novokrštenik Vito. „Nama je baš dobro ovako, mi bismo još mogli“ rekla je majka Diana zahvalna Bogu na darovima života u toj radosnoj obitelji gdje se prožimaju ljubav i žrtva. Biskup Palić čestitao je roditeljima, rekavši da otvorenost životu dovodi i do rađanja života. Potaknuo je puk na otvorenost tom Božjem blagoslovu i izrazio radost zbog svakog novog rođenja koje je znak života, rekavši da je to i jedan od zaloga budućnosti Hrvatske.
Ines Grbić