Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru u petak 19. lipnja središnjim večernjim koncelebriranim slavljem koje je u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Zadru predvodio gospićko – senjski biskup Zdenko Križić.
„Glavni problem koji se nameće čovjeku jest: odgoj srca da ono bude sposobno izabrati dobro i opredijeliti se za njega. Kada se zapusti srce, osoba se počne ponašati čudno, deformirano. To postaje vidljivo. Mudrac Sirah kaže: ‘Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro bilo na zlo’ (Sir 13,25). Djelovanje čovjeka zavisi od formacije njegovog srca. Srce je kao neko središte ljudske osobe i od toga srca zavisi sve čovjekovo djelovanje na vani“ poručio je biskup Križić.
Mons. Križić je ohrabrio vjernike da nikad ne posumnjaju u ljubav Isusova srca koje je uz nas i ljubi nas i u našim najtežim životnim teškoćama i iskušenjima, kao i da zahvalimo Isusu na neizmjernoj strpljivosti njegovog milosrdnog Srca kojim nas uporno ljubi i od čovjeka ne odustaje, unatoč svim našim slabostima i padovima. Takva ljubav Isusovog srca zacjeljujuća je i spasonosna za vjernike. U toj zahvali i molitvi, pobožne čežnje čovjekove duše i situacije ljudi u raznim potrebama biskup Križić iznio je klečeći pred kipom Srca Isusova na kraju mise, moleći posvetnu molitvu Srcu Isusovom u ime cijeloga puka.
„Stara kršćanska tradicija vidjela je mistično rađanje Crkve baš u trenutku kad je probodeno Isusovo srce. No uvođenje blagdana Srca Isusova za opću Crkvu u 19. st., 1856. g., izazvalo je protivljenja nekih teoloških struja koje su tvrdile da Crkva s time čini idolatriju jer ne slavi realno, nego metaforičko srce“ istaknuo je mons. Križić, naglasivši da je na to odgovor Crkve bio: „S tim blagdanom slavi se zapravo Isusovo čovještvo i njegova ljubav prema nama, jer je iz te ljubavi prihvatio postati jedan od nas, postati našim bratom i dati život za nas“.
„Isus nam je objavio da je Bog ljubav, da Bog ima srce. Objavio nam je Boga kakvog ljudi do tada nisu poznavali, niti su mogli vjerovati da je naš Bog takav, da zbilja toliko voli čovjeka. Isusove prispodobe o rasipnom sinu, izgubljenoj ovci, Isusovi susreti s grešnicima i patnicima pokazuju tu nevjerojatnu ljubav i otkrivaju Božje lice za kakvim je čovjek čeznuo od svoga postanka. Na tako velikom Božjem daru nećemo nikada biti dostatno zahvalni“ istaknuo je biskup Križić.
Želeći u ljudima potaknuti još bolje i dublje razumijevanje samog naziva blagdana, mons. Križić je rekao da treba bolje razumjeti značenje srca u Svetom Pismu.
„U odnosu na nas i naše vrijeme srce označava ljubav, osjećaje, nježnost, a u biblijskoj tradiciji srce znači puno šire i jače od toga, koje mu daje naša kultura. Srce je središte cjelokupnog života čovjeka. U Knjizi Izreka stoji: Sine moj, povrh svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život (4,23)“ rekao je biskup Križić.
U propovijedi je Božjom riječju iz Svetog pisma potkrijepio pet biblijskih značenja stvarnosti srca: srce kao organ razumijevanja i shvaćanja, kao sredstvo razmišljanja, organ gledanja, organ pamćenja te srce kao svijest i savjest.
U prilog predstavljanju srca u Bibliji kao organa razumijevanja i shvaćanja, mons. Križić podsjetio je na riječ proroka Izaije: „Idi… otežaj salom srce tom narodu… da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije (6,10)“. „Taj će citat preuzeti i sam Isus da istakne kako zbog okorjelosti srca narod ne razumije Božju poruku. Bez čistoće srca nije moguće razumjeti glas istine, odnosno glas Božji. Zato biblijski poziv: ‘Ako danas glas mu čujete, ne budite tvrda srca’. Za biblijskog čovjeka nije dovoljan zdrav razum da bi se nešto dobro razumjelo. Nužno je i srce, odnosno ljubav. Velika je istina da nećemo nikada dobro razumjeti ili upoznati neku osobu ako je dovoljno ne volimo. Isus kaže da poznaje dobro svoje ovce, ali to je zato što ih voli, zato što daje za njih život“ istaknuo je biskup Križić.
Tumačeći kako srce služi za razmišljanje, biskup je citirao mudraca Siraha kada govori o stvaranju ljudi: „Oblikovah im jezik, oči, uši i srce im dade da razmišljaju (17,6), kao i Salomona koji moli od Boga: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, da može razlikovati dobro od zla“ (1Kr 3,9).
Brojni citati u Bibliji kazuju da čovjek srcem razmišlja, rekao je mons. Križić. „Isus će to potvrditi kada kaže da čovjeka može onečistiti samo srce, jer iz njega izlaze zle misli i zle nakane. Marija u svom srcu razmišlja o riječima koje umom nije razumjela. To ne znači da osoba u svom razmišljanju i donošenju odluka treba isključiti razum. Bilo bi to vrlo opasno. Nego, sam razum nije dostatan“ upozorio je biskup Križić.
Glede srca kao organa gledanja, Sirah kaže: „Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih (17,8). „Uz oko, i srce je organ gledanja. Štoviše, neke se stvari mogu vidjeti samo srcem, odnosno snagom ljubavi. Zato Pavao moli za kršćane: „Prosvijetlio vam Gospodin oči srca da vidite“ (Ef 1,18). U srcu se nalazi sposobnost čovjeka da vidi ono misteriozno, božansko. Isus proglašava blaženima one koji su čista srca i za njih kaže da će Boga gledati. Ne samo u drugom životu, nego već u ovom. Boga se može vidjeti samo očima čista srca“ poručio je mons. Križić.
Govoreći o srcu kao organu pamćenja, memorije, biskup je podsjetio da je to vidljivo i „u svagdanjoj židovskoj molitvi u kojoj priznaju jedinog Boga i u kojoj su pozvani da Boga ljube „svim srcem svojim“, s naglaskom da se to dobro zapamti, a to je pamćenje sposobnost srca: „Riječi ove koje ti danas naređujem neka ti se urežu u srce“ (Pz 6,6). U Izrekama, mudrac savjetuje svoga sina: „Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe… Upiši ih na ploči srca svoga“ (7,13).
Pslamist stavlja naglasak da se Božja riječ treba pohraniti u srcu da je se ne zaboravi, da bi ta riječ bila korektiv našem životu: „U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim“ (119,11). Kada se nešto pohrani u um, to se može i zaboraviti, ali kada se pohrani u srce, to ostaje. Ali to ima i svoje opasnosti“ upozorio je mons. Križić.
„Ako ljudsko srce otvrdne, ono i dalje ostaje organ pamćenja, ali pamti iz prošlosti sve ono loše. Problem je što osoba takvog pamćenja postaje nesposobna za praštanje i izmirenje. Jer u srcu njeguje i pamti samo uvrede i rane koje je zadobila od drugih, nekada i prije više desetljeća. Takvi stalno oživljuju u srcu te rane i uvrede i ne dopuštaju da zacijele. A to kvari srce“ upozorio je propovjednik.
Istaknuvši da je „srce u Bibliji nešto kao svijest i savjest“, biskup je citirao apostola Ivana: „Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, imamo sinovsko pouzdanje u Boga (3,21). Srce je kao nekakav naš unutarnji sud koji nas optužuje ili brani. Čovjek u srcu provjerava svoju istinu. Isus će reći „Gdje je tvoje blago, ondje će biti i tvoje srce“, a to znači da u srcu možemo iščitati do kojih vrijednosti držimo i u čemu je naše blago. Nema prave vjere u Boga ako ona ne izvire iz srca. Pavao u poslanici Rimljanima piše: „Vjera srca postiže pravednost“ (11,9-10)“ poručio je mons. Križić.
Propovjednik je upozorio da „kada čovjek ne funkcionira dobro, kada je oslabio ili prekinuo komunikaciju s Bogom, Biblija kaže da mu se pokvarilo ili otvrdnulo njegovo srce“.
„Isus vidi cijeli problem čovjekova grešnog opredjeljenja u njegovom deformiranom srcu. U polemici s pismoznancima i farizejima oko obrednog pranja ruku prije jela, Isus odlučno ustvrđuje: „Poslušajte i razumijte! Ne ukalja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što na usta izlazi… Što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka. Jer iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka“ (Mt 15, 10-20).
Blagdan Srca Isusova „poziv je nama da sagledamo svoje srce u svijetlu Isusova srca, njegove ljubavi i dobrote“ rekao je mons. Križić i potaknuo na vlastita preispitivanja pitanjima: „Koliko nam srce ima sličnosti s Isusovim? Koji su sadržaji našega srca? Da li nam je potrebna preobrazba srca?“.
„Sam Isus nas je pozvao govoreći: „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca. Tako ćete naći mir svojim dušama“ (Mt 11,29). Isusovo srce je bilo ispunjeno ljubavlju, puno. Pumpa s kojom se srce ispunja ljubavlju su djela služenja i darivanja drugima. Isus je iz ljubavi prema nama bio spreman dati svoj život. Nema ljubavi bez spremnosti da se žrtvuje život ili nešto od života za druge, počevši od članova svoje obitelji“ potaknuo je mons. Križić, potkrijepivši to Božjom riječju: „Tako ćete, veli Isus, naći mir dušama svojim“.
„U čovjeku raste život kada ga on troši za druge. A tko želi svoj život sačuvati, Isus tvrdi da će ga izgubiti (Mt 16,25). Gubi život onaj koji izbjegava sve ono što je teško i zahtjevno. Gubi život osoba koja samo gleda sebe i svoje interese, koja se ne želi žrtvovati za druge i dijeliti s drugima breme njihova života. Takav život postaje prazan. Za takve ljude kažemo da su bez srca“ upozorio je propovjednik, poručivši: činjenjem dobroga za druge u nama raste život, a ne smrt.
„Blagdan Isusova srca poziv je svakome da nasljedujemo njegovo srce, njegovu ljubav. Tada će naš život biti ispunjen, nosit ćemo u sebi osjećaj vječnosti. I tada nam, kako tvrdi Isus, radost života nitko i ništa neće moći oduzeti (Iv 16,22)“ poručio je gospićko – senjski biskup križić.
Na kraju mise, župnik župe na Voštarnici fra Bojan Rizvan je rekao: „Ljubav Božjeg srca zahvatila je mnoge i mi smo tome svjedoci. Hvala svima koji su svojim darovima i dobročinstvima uzveličali župnu svetkovinu i koji tijekom cijele godine nama svojom dobrotom, darežljivošću i blagonaklonošću objavljuju blizinu Kristovog srca“.
Među čestitarima župi su i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, subraća iz Franjevačke provincije sv. Jeronima kao i fra Josip Peranić iz Argentine, nekadašnji župnik Voštarnice.
„Svećeništvo je dar ljubavi Kristova srca i zbog toga svećenici na svetkovinu Srca Isusova slave i svoj dan posvete. Molite za nas kako bismo što marnije donosili ljubav Kristova srca. Molite za nova duhovna zvanja, jer svećenici su plod molitve“ potaknuo je vjernike fra Bojan.
Župnik Rizvan zahvalio je biskupu Križiću što je razlomio riječ život i potaknuo puk „da se suobličimo Kristovoj ljubavi očitovanoj u probodenom srcu. Samo čisto srce može čuti glas istine. Često zaprljamo svoje srce koječim, onda ne čujemo glas istine i gušimo svoju savjest“ upozorio je fra Bojan.
Rizvan je istaknuo da često vjernicima izriče rečenicu koju je čuo od biskupa Križića na jednim duhovnim vježbama, a važna je za sve nas: „Tko sebe ne reže, druge pila“. Fra Bojan je potaknuo puk da riječi posvetne molitve Srcu Isusovom koju je izmolio mons. Križić budu molitva našeg srca, kako bi se formiralo po uzoru na Isusovo srce.
Mons. Križić je rekao da pobožnost prema Srcu Isusovom datira kod kršćanskog puka još od početka 13. st., a u nekim crkvama taj se blagdan počeo slaviti još od 17. st. Zadnje večernje od pet misnih slavlja tijekom dana župne svetkovine predvodio je fra Marin Karačić. Na toj su se misi osobito okupili mladi župe Srca Isusova koji su prepoznatljivi kao aktivna mladež u pastoralu Zadarske nadbiskupije.
Ines Grbić