Iz knjige: Ante Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području Zadarske nadbiskupije, Zadar 2002., str. 11-18.
Biskupski kompleks u antičkom Jaderu (sl. 2-3, 5) nastao je na dijelu rimskoga foruma i građevina s njegove sjeverne strane. Jezgra, odnosno zametak čitava kompleksa jest oratorij (domus ecclesia). On je nastao na prostoru triju taberni na forumu, vjerojatno već u prvoj polovici 4. st. Radi se o tipu manje dvoranske bogomolje (unutrašnje veličine 17 x 11 m) s upisanom klupom za kler apsidalmog oblika na začelnoj strani. Prostor oratorija bio je podijeljen na dva dijela. Pronađeni ostatci omogućili su upoznavanje ne samo tlorisnog izgleda oratorija već i njegovu visinu i razinu krovnog vijenca, tzv. gabarite cijele građevine.
Ranokršćanska bazilika (katedrala) nastala je na mjestu ranije civilne gradske bazilike iz Augustovih vremena (tzv. basilica Iulia). Sačuvana je tek u malim ostatcima izvornih zidova, ali su ti ostatci ipak bili dovoljni za upoznavanje većeg dijela njezina izvorna izgleda (sl. 2-3, 5). Dužina bazilike iznosila je 30 m, a širina oko 20 m. Na sitočnoj strani imala je veliku polukružnu apsidu, istaknutu u prostoru, dubine 8 m. Na njezinu plaštu bilo je pet polukružnih prozora širine oko 1,90 m i visine oko 2, 80 m. Ispred apside nalazila su se dva jaka pilastra na koja su se oslanjale kolonade, te dva stupa koja su nosila slavoluk. Od jednog do drugog stupa prostirala se polukružna svećenička klupa (subsellium), vjerojatno s katedrom u sredini. Između subselije i apside bio je deambulatorij ukrašen mozaikom. Izvorni ostatci kolonada bazilike nisu nam zasad poznati. Kako su stupovi kolonada izgledali djelomice doznajemo iz knjige “O upravljanju Carstvom” (De administrando imeprio) cara Konstantina VII. Porfirogeneta (912.-959.). pri opisu zadarske prvostolnice ovaj pisac navodi da je imala i bijele stupove. Najvjerojatnije je riječ o mramornim stupovima. Isti pisac dalje navodi da je njezin pod bio od “divnih mozaika”. Da je to zaista tako potvrdila su istraživanja, jer su dijelovi mozaika pronađeni u dnu južne lađe, te u katekumeneju. Car-pisac također spominje da je cijela bazilika bila ukrašena “starinskim slikarijama”. Pod pojmom “starinske slikarije” podrazumijevaju se najvjerojatnije freske. Ranokršćanska zadarska katedrala bila je posvećena sv. Petru. Njezin nastanak prema osobitostima arhitekture treba vezati uz 5. st.
Na kutu do pročelja bazilike nalazio se diakonikon (sl.. 2-3,5), On je nastao u prostoru jedne rimske taberne, a iskoristio je i njezine zidove, tako da mu veličina (11,20 x 5,40 m) odgovara mjerama same taberne.
Krstionica (baptisterium) katedrale nalazi se između diakonikona i katekumeneja, a kuktem je prislonjena uz južni zid katedrale (sl. 2-3, 5-6). Ona je bila sačuvana do krova, gotovo u potpunosti u svom izvornom obliku , sve do 1944. godine, kada ju je izravno pogodila avionska bomba i skoro do temelja porušila. Pred desetak godina prema izvornim ostatcima i dokumentaciji Ć. M. Ivekovića napravljena je njezina faksimilna rekonstrukcija (sl. 6). Kristionica ima oblik centralne građevine. U tlorisnom izgledu s vanjske je strane šesterokutna, s unutrašnje šesterolisna, a prostorno ima oblik dviju šesterokutnih prizmi. Vanjski promjer krstionice iznosi 10,50 m, a unutrašnji 6, 50 m. Vanjski zidovi krstionice po sredini su raščlanjeni po jednom oblom nišom. Na sredini građevine stajao je križni krsni zdenac koji je utvrđen samo u tragovima. Nad zdencem se nalazio šesterokutni tambur sa šesterolisnim lepezastim svodom. Po sredini svake stranice tambura je gljivasti prozor. Kutovi tambura poduprti su kontraforima. Izgled krstionice, pogotovo njezin poligonalni oblik, navode na zaključak da izgled kompleksa krstionice treba vezivati uz 6. st.
Istočno ok krstionice nalazio se katekumenej (sl. 2-3, 5). On je jednim dijelom bio naslonjen na južni zid bazilike, dok je drugi njegov dio slobodno stajao u prostoru. Radi se o pravokutnoj dvorani s apsidom na istočnoj strani. Širina katekumeneja je iznosila oko 9 m, a dužina od pročelja do začelja oko 14 m. Apsida, istaknuta u prostoru, s vanjske je strane bila peterostrana, a s unutrašnje potkovasta. Njezina dubina iznosila je oko 4, 50 m. Uokolo apside bila je prislonjena svećenička klupa. U gornjem dijelu apside pronađeni su ostatci trifore. Lađa katekumeneja bila je podijeljena ogradom u dva dijela čiji su podovi bili prekriveni mozaicima. Mozaik prednjeg dijela najvećim je dijelom sačuvan. Poput krstioničkog kompleksa i katekumenej se (na temelju poligonalne apside i karakteristika mozaika) datira u 6. st.
U produžetku diakonikona nalazila se biskupska kurija. Od nje su nađeni tek manji ostatci zidova. Zgrade biskupskog ranokršćanskog kompleksa bile su ograđene ogradnim zidom. Od njega su pronađeni vrlo skromni ostatci na istočnoj i zapadnoj strani kompleksa (sl. 2).
Pri istraživanju katedralnog kompleksa pronađeni su različiti ranokršćanski dekorativni ulomci koji su pripadali kamenom crkvenom namještaju ili ukrasnim dijelovima arhitekture.
