PREDSTAVLJENA KNJIGA ‘MARIJANSKA HODOČAŠĆA’ KNJIŽEVNIKA I UZNIKA MATE MARČINKA

Tekstovi koji su nova budnica cijelom hrvatskom narodu, nazvao je Nedjeljko Pintarić, direktor izdavačke kuće ‘Glas Koncila’ zbirku zapisa Mate Marčinka u knjizi ‘Marijanska hodočašća’, koja je u petak 25. veljače, nakon Petrinje i Zagreba, predstavljena u Gradskoj knjižnici u Zadru. U riznici vrijednih zapisa, uz fotografije u boji, na 194 stranice  objavljeno je 46 Marčinkovih putopisa i zapažanja. Marčinko je književnik, rodoljub i uznik koji je prepoznavao bîlo hrvatskog naroda a u komunizmu je pisao pod raznim pseudonimima. I u Glasu Koncila neki su autori pisali pod pseudonimima, podsjetio je Pintarić, istaknuvši da su Marčinkovi tekstovi svjedočanstvo vremena koje hrvatski narod nažalost zaboravlja, ali i nagovještaj nove zore buđenja. Čovjek spreman na razgovor, radio je u stolariji i proizvodio sjedalice, nostalgičan jer su mnoga mjesta zapuštena, neke su od osobina Marčinka koje je opisao Pintarić izražavajući zadovoljstvo da je Glas Koncila tim izdanjem na jednom mjestu sabrao i od zaborava spasio Marčinkove tekstove objavljivane u raznim časopisima i zbornicima. Sabrala ih je Nives Gajdobranski, urednica te dokumentarne lirsko-epske povijesnice, rekavši da su poticaj za ljubav prema domovini u koju je Marčinko bio zaljubljen. Za nju je platio i cijenu.  Rođen 1925. g. u Hrastovici pokraj Petrinje, Marčinko je bio sudionik Križnog puta, uhićen i zatvaran. Najprije mu nije bio dozvoljen upis na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu kojeg mu vlasti dopuštaju 1947. g. pa je bio vanjski student zagrebačkog KBF-a. Pratila ga je UDBA, a 1972. g. je na robiji u Staroj Gradiški zbog pjesme ‘Hrvatska molitva’. Na te je podatke podsjetio dr. Adalbert Rebić, autor predgovora knjige nakon kojeg je, kad mu ga je Gajdobranski pročitala na bolesničkoj postelji, Marčinko pustio suze od ganuća znajući da će knjiga biti tiskana. Umro je 31. siječnja 2010. g. Knjigu je posvetio supruzi Mariji kojoj je ta knjiga najljepši prošlogodišnji božićni dar. Sva je putovanja prošao sa suprugom koja je uz njega bila do kraja života i veliki poticaj njegovom stvaralaštvu. To je na predstavljanju istaknuo novinar Ante Rogić, prof. književnosti, istaknuvši da se Marčinko usuđuje pisati o obitelji, stvarnosti koja se danas prešućuje. „Knjiga je iskreni doživljaj svih mjesta gdje je Marčinko bio te imate osjećaj kao da ste i sami tu bili. Opisao je svaki kraj Hrvatske, na poseban način i Zadar. Volio je Zadar jer je Zadar oduvijek volio Hrvatsku“ rekao je Rogić. Mato se u Zadru osjećao kao kod kuće, pohodio je franjevace, sa suprugom je ljetovao u Vrsima; opisuje Nin, Diklo, uspoređuje crkvu u Krakovu s crkvom sv. Marije u Zadru. Opisivao je razna mjesta sjećajući se hrvatske prošlosti te dolaskom u pojedino mjesto opisuje hrvatsku povijest potaknut baštinom koju tu zatekne. Često je događaje promatrao kroz povijesnu zbilju. Opisuje ulogu obitelji, božićne običaje iščezle u narodu, crkve, krajolike, jezera, more, otoke, analizira pjesme. Pokazuje veliku ljubav prema Mariji. Marčinko je hodočastio cijelom Hrvatskom te knjiga započinje zapisom s hodočašća u Zagrebu gdje je više crkava posvećenih Mariji. „Marčinko zna vješto opisivati svijet oko sebe. Ima bistro oko i zapažanje, kad npr. pred crkvom sv. Marije na Dolcu opisuje tržnicu. To plemenito štivo čita se s užitkom. Piše izvrsnim hrvatskim jezikom i s gracioznošću stvara nove riječi. Njegov stil je bogat vrlo izražajnim hrvatskim riječima te se može osvježiti i znanje hrvatskog jezika“ rekao je dr. Rebić za stvaralaštvo Marčinka čiji su radovi prevedeni i na latinski, slovenski, španjolski i njemački jezik.

Ines Grbić