Duh Sveti koji naučava, posvećuje i upravlja
1. Zanimljivo je današnje izvješće apostola Luke, koji u prvom čitanju iz Djela Apostolskih govori o događaju koji se zbio na današnji dan u Jeruzalemu. ‘Pa kad nasta ona buka, strča se mnoštvo da sluša apostole i svatko ih je čuo na svom materinjskom jeziku’. I Luka onda nabraja tko je tada bio u Jeruzalemu: ‘Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi’. Luka da bi naglasio univerzalnost Crkve od prvih dana nabraja u današnjem izvješću dvanaest naroda, te zaključuje: „Svi mi čujemo ih gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja’. Broj dvanaest je u židovskoj i helenističkoj tradiciji broj univerzalnosti. Nabrajanjem dvanaest naroda koji su nazočni u Jeruzalemu za vrijeme silaska Duha Svetoga, Luka ističe univerzalno poslanje Crkve. U duhu one Isusov odredbe u Ivanovu evanđelju: ‘Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Pođite po sve svijetu i učinite ljude mojim učenicima’. ‘Jer, tko mene ljubi, čuvat će moju riječ’. Ivan, dakle, poziva da čuvamo njegove zapovijedi kako bismo ostali u njemu i on u nama.
Koje su to zapovijedi koje valja držati kako bismo ostali povezani s Gospodinom? Davno ih je Mojsije dobio urezane na dvije ploče na brdu Sinaju. Odnose se na naš odnos prema Bogu i bližnjemu. Isus ih je u svom nastupu sveo na dvije osnovne zapovijedi: Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe, eto, to je ono što Gospodin od nas traži kad nas u evanđelju prijateljima naziva i traži da ljubimo jedni druge i da čuvamo njegove zapovijedi. Jer, to je vidljivi i prepoznatljivi znak da smo Božji i da Boga poznajemo. U protivnom ne možemo govoriti da smo upoznali Boga. Nije dovoljno znati što vjerujemo. Potrebno je pokazati kako nam je vjera u životu bitna, kako bez Isusa ne možemo.
2. Objavu Duha Svetoga imamo opisanu u događajima Isusova zemaljskoga života, kao i u pouskrsnom razdoblju prije Uzašašća. Prisjetimo se nekih od tih događaja. Prvi put Duh Sveti se pokazao u obliku goluba kod Isusovog krštenja na Jordanu. Tada se otvorilo nebo, nad Isusa je sišao Duh Sveti u obliku goluba, a Otac je progovorio: “Ovo je Sin moj ljubljeni; u njemu mi je sva milina!” Drugi put Duh Sveti se objavio na Gori preobraženja u sjajnom oblaku kada je Isus trojici apostola otkrio dio svoje slave. Ovaj nam je oblak naznačio kako će Duh Sveti rasvjetljavati naše pameti i nadahnjivati naše duše. Treći i najsvečaniji čin očitovanja Duha Svetoga zbio se deset dana nakon uzašašća, na dan Pedesetnice, na Duhove. Na taj događaj Isus je već pripremio svoje apostole (Lk 24,49), a Luka je to slikovito danas opisao u Djelima apostolskim: “Kad je napokon došao Dan Pedesetnice.., eto, iznenada šuma s neba kao kad se digne silan vjetar”.
Sveti Augustin piše kako je Duh Sveti u Crkvi isto što i duša u tijelu. Njegovo se djelovanje u Crkvi očituje na način što naučava, posvećuje i upravlja Crkvom svojom, kako je Isus najavio i govorio. “Kad dođe on, Duh istine, uputit će vas u svu istinu” (Iv 16,13). “Tješitelj, Duh Sveti koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas svemu i napomenut će vam sve što sam vam ja rekao” (Iv 14, 26). S tim uvjerenjem apostoli su na jeruzalemskom saboru govorili: „Duh Sveti i mi odlučismo“. Duh Sveti djeluje u Crkvi i kao posvetitelj. On je ono počelo u Crkvi iz kojeg proizlazi život milosti i svetosti. Bez njegovog “daha” toliki blagoslovi, sakramentali i sakramenti bili bi mrtve forme i puste ceremonije.
3. Dok je bio na zemlji Isus je bio njezin vidljivi poglavar. On je njom upravljao dok je na zemlji boravio. A nakon odlaska s ovoga svijeta on njom nevidljivo upravlja po svojim vidljivim namjesnicima, Papi i biskupima koji su s papom u zajedništvu. To je nevidljiva snaga koja Crkvu vodi iznutra. Duh Sveti je duša upravljanja koji podjeljuje svoju vlast i milost apostolskim nasljednicima u činu sakramenta ređenja. Namjesnici Isusovi na ovoj zemlji nemaju ni vojske, ni policije. Ne plaše svoje stado ni zatvorima, a ni represivnim mjerama. Sredstva upravljanja su sasvim duhovna: pouka, savjet, opomena. Koja bi to zemaljska država mogla funkcionirati kad bi ovisila samo o savjesti i dobroj volji svojih podložnika?! A u Crkvi već dvije tisuće godina vlada kakav takav red usprkos pokušaja udara izvana, ili pak pobuna iznutra. Zar se tu ne osjeća prst Božji i djelovanje Duha svetoga?!
Stoga, u prigodi proslave svetkovine Duhova molimo ponizna i zahvalna srca neka nas Duh Sveti danas „posjeti zrakom svoje milosti“. Znamo, naime, da „bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim“. Dođi, Duše Presveti i obdari nas svojim darovima mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Izlij bujicu svojih milosti i raspali naša srca svojim ognjem da izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas da shvatimo da je Bog sva naša radost i sreća, te da je samo u njemu naša sadašnjost i budućnost; i naša vječnost. Pomozi nam da budemo potpuno Kristovi, potpuno Tvoji, pod vodstvom Isusove i naše Majke Marije! Amen!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 31. svibnja 2020.