1. Ovogodišnja Liturgija Posvete ulja proslavljena je skromno, bez uobičajene koncelebracije svećenika iz Nadbiskupije, bez pjevača i vjernika zbog opasnosti Korone virusa. Istina, bili smo duhovno povezani, te molili i mislili jedni na druge. Tijekom liturgije posvete i blagoslova ulja mislio sam na bolesnike koji će tražiti utjehu i bolesničko pomazanje svetim uljima koje sam na Veliki četvrtak u katedrali blagoslovio. Mislio sam i na novokrštenike, krizmanike i ređenike koje će se u prigodi slavlja mazati svetim uljem Krizme koje sam u katedrali posvetio.
Mi nastavljamo prevencijom i molitvom činiti sve kako bi očuvali sebe i druge od opake bolesti, te čim prije mogli započeti normalno raditi i živjeti. Neka nas i dalje prati snaga molitvenog zajedništva, a Uskrsnuli neka nas ispuni nadom, utjehom i novom snagom. Na Veliki četvrtak, koji je dan ustanove Presvete Euharistije i svećenički rođendan, prezbiteri obnavljaju svoja svećenička obećanja. U duhu odlaze u Dvoranu Posljednje večeri čuti još jednom Isusove riječi: „Vi ste prijatelji moji. Ostanite u mojoj ljubavi. Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite“. Obnova svećeničkih obećanja prigoda je iznova otkrivati otajstvo našega zvanja i veličinu nezasluženoga poziva po kojem smo njegovom milošću postali svjedoci i poslužitelji tako velikoga otajstva i dara.
2. U nedavno objavljenoj knjizi kardinala Saraha „Zamalo će večer i dan je na izmaku“ veliki dio teksta kardinal posvećuje ulozi svećenika kojega opisuje kao „Božjeg čovjeka i čovjeka molitve“. „Svećenik postoji isključivo za Boga i za bogoslužje“, veli kardinal, pa stoga „mora uvijek naći vremena za molitvu, časoslov, duhovno štivo, klanjanje i slavlje Euharistije“. Bez molitve svećenik se brzo istroši i isprazni; „postane stroj koji beskorisno proizvodi mnogo buke“. Stoga, veoma je važno, piše kard. Sarah da svećenik „pođe u pustinju ili na Horeb., na brdo Božje, poput Mojsija, Ilije i samoga Isusa. Ora et labora, moli i radi.
U tom kontekstu kardinal spominje Majku Tereziju iz Kalkute u čijem je radnom danu prvo mjesto uvijek imao Isus. „Prije susreta sa siromasima, susretala se s Bogom. Prije nego što bi uzela u svoje ruke umiruće siromahe, bila je satima u Isusovim rukama. Kontemplirala je Isusa, pa iz tog izvora crpila snagu da se potpuno daruje najodbačenijima na zemlji“. Krist nam je povjerio veličanstvenu obvezu i odgovornost nastaviti njegovu prisutnost na zemlji. Stoga je htio da mu budemo potrebni! Naše su ruke pomazane onim posvećenim uljem koje se na Veliki Četvrtak posvećuje diljem svijeta. Nakon pomazanja one više nisu naše ruke. One su u službi Krista koji nas šalje da blagoslivljemo, opraštamo i tješimo.
3. Uz trostruku službu (docendi, regendi et santificandi) mi smo zapravo čitavim svojim bićem „signum et sacramentum“, znak i sakrament kao uzor i poticaj svome stadu. I čitav naš život odvija se u sjeni Krista koji prihvaća svoj križ i nosi ga do kraja. Stoga, prepoznatljivi smo po našoj „zaljubljenosti u križ i evanđelje Isusa Krista“. Uočljivi smo po bezuvjetnoj ljubavi prema narodu koji čezne za spasenjem. Prihvatljivi smo kad se potpuno predamo i živimo za druge, kad bezuvjetno volimo i cijenimo ljude. Ako pak osjetimo da nas obveze i životne teškoće pritišću i more, neka nas tješe Pavlove riječi: „dosta vam je moja milost“ (2 kor 12, 9).
Božjim promislom i svetim ređenjem, te mandatom Crkve dodijeljena nam je odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjerničke zajednice ove mjesne Crkve zadarske. Uključimo u ovom trenutku naših svećeničkih obećanja u molitve povjerene duše. Umrežimo u ovaj molitveni obred i kolege svećenike na čelu s nadbiskupom, pa s apostolom Petrom izrazimo svoje povjerenje i recimo: „Na tvoju riječ, Gospodine“ (Lk 5, 5). No, prije nego izreknemo svoja obećanja, dajemo do znanja sebi i drugima, Gospodine, kako želimo biti nositelji nade i djelitelji svetih otajstava. Ti si nas odabrao i pozvao još iz utrobe majke naše i poslao svjedočiti za tebe. Udijeli nam vjeru, snagu i svijest kako možemo sve „u Tebi koji nas jačaš“ (Fil 4, 13). Kriste s Posljednje Večere i Kalvarije blagoslovi nas svećenike i redovnike koji radimo na terenu ove svete Zadarske Crkve. Ispuni nas svojim duhom i posveti i u ovoj godini otajstvom Velikoga Četvrtka. Tebe Marijo, koju osobito častimo u ovom mjesecu svibnju, molimo budi i ostani Majka naša i Majka Crkve. I pomozi nam u ovoj zdravstvenoj krizi Koronevirusa otkrivati ljepotu molitve i sakramentalnog života. Utječemo se Tebi pod okrilje i molimo, nauči nas živjeti s Bogom i moliti za potrebe Crkve i svijeta. „Pogledaj na nas milena Mati, svrati k sirotam pogled svoj zlati. Usliši nas i brani nas. Marijo, Majko Crkve i majko svećenika, moli za nas. Amen.
† Želimir, nadbiskup
Zadar-sjemenište, 20. svibnja 2020.