Vjernici rado slave Marijine svetkovine
(Dj 1, 12-14; Ps 113, 1-8; Gal 4, 4-7; Lk 1, 39-47)
1. U prvom večerašnjem čitanju iz Djela Apostolskih čitamo kako nakon Isusove smrti mala skupina sljedbenika tvrdi Isus je uskrsnuo. Oni se međusobno nazivaju ‘braćom’, okupljaju se u Salomonovu trijemu, sastaju se i po kućama, lome kruh i slave svete Tajne. Među njima vladaju sklad, ljubav i povezanost. Što je to zapravo što veže ovu skupinu ljudi? Zašto ostaju u Jeruzalemu? Koji je njihov proglas? Njihov je proglas jednostavan: Isus iz Nazareta je Mesija, Krist, Spasitelj i Otkupitelj! A vjera im se temelji na četiri velika događaja spasenja: Na Posljednjoj večeri na kojoj je Isus pod prilikama kruha i vina uprisutnio svoju smrt i uskrsnuće, te s učenicima sklopio novi savez. Drugi događaj je njegovo uskrsnuće, to najveće čudo povijesti kojim je potvrdio svoje božansko poslanje. Treći je događaj njegovo slavno uzašašće na nebo. Konačno tu je i četvrti događaj Pedesetnice kad je poslao obećanoga Duha i najavio novo doba, a zajednica Isusove ‘braće’ postala nova stvarnost – Crkva kao početak Božjega kraljevstva. Sve se to zbilo u Jeruzalemu koji ima veliku važnost kako za Židove, tako i za kršćane. Jer u tom svetom gradu dovršilo se djelo spasenja, rodila se Crkva i počelo širenje Radosne vijesti. A u toj prvoj jeruzalemskoj zajednici posebno mjesto zauzima Marija, majka Isusova.
2. Zbog toga vjernici s posebnim veseljem slave Marijine svetkovine koje im donose milinu, radost, utjehu zbog molitvenog ozračja koje tamo vlada. U te dane oni rado hodočaste u Marijina svetišta. I mi smo danas kao pobožni hodočasnici došli zahvaliti našoj Gospi od Zečeva za sve što je činila ovoj nadbiskupiji i narodu u njegovoj dugoj povijesti. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo u svijetlim likovima tolikih žena i majki, mi ćemo moliti večeras za naše obitelji, očeve i majke da budu dostojni svoga roditeljskog poziva. Molit ćemo posebno za žene, djevojke i majke naše nadbiskupije kako bi znale zavjetovati Gospi svoju čednost, svoju djecu i svoje muževe. Molit ćemo za sve nas da budemo ispunjeni strapohoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Mariju, koja majčinski osjeća dramu borbe dobra i zla, svjetla i tame, mi ćemo večeras žarko moliti da podržava naše molitve i naše pouzdanje. Ona je “početak boljeg svijeta” koji želimo graditi s njezinim Sinom Isusom Kristom.
3. Danas je sto godina od rođenja svetog Ivana Pavla II. koji je bio osobiti štovatelj BDM. U svoj papinski grb upisao je u donjem desnom dijelu veliko slovo „M“, kao inicijale Marijinog imena s latinskom frazom „Totus Tuus“: Sav sam tvoj, Marijo. Kad sam ovih dana snimao jedan serijal njemu u čast (snimljeno ih je dosada pet i mogu se pogledati na našoj nadbiskupijskoj stranici i na IKI), u jednom od tih nastavaka govorio sam o potresnom događaju, o atentatu na Papu Ivana Pavla II. koji je šokirao čitavi svijet. Stoga su rimski novinari taj planirani i izveden atentat, 13. svibnja 1981., na blagdan Gospe Fatimske, nazvali “zločinom stoljeća“. Papa je preživio tešku pucnjavu triju metka koji su ga pogodili. Sjećajući se kasnije toga dana on je izjavio da je „jedna ruka pucala, a druga metke vodila“. Kao osobiti štovatelj BDM bio je duboko uvjeren da je Gospa Fatimska bdjela nad njegovim životom. Stoga je „onaj treći metak, kojega je nevidljiva ruka vodila“, darovao Fatimskom svetištu, za krunu Gospina kipa.
4. Kao što je atentat – taj zločin stoljeća šokirao cijeli svijet, htio bih ovdje spomenuti kako se u nedjelju nakon atentata, kad se Papa probudio poslije teških i zahtjevnih operacija, 17. svibnja 1981., dogodio vrlo potresan pozitivan šok: Naime, nakon buđenja, četiri dana poslije atentata, Ivan Pavao II. uputio je šest kratkih rečenica okupljenim vjernicima na Trgu svetog Petra:
-„Znam kako ste ovih dana, posebice u ovu uru molitve Kraljice neba sjedinjeni sa mnom. – Vrlo sam dirnut pa vam zahvaljujem na molitvama i sve vas blagoslivljam. – Posebice sam blizu dvjema osobama koje su sa mnom ranjene, – te se molim za brata koji me ranio i kojem iskreno opraštam. – Sjedinjen s Kristom, Svećenikom-Žrtvom, prinosim svoje muke na dar Crkvi i svijetu. – Tebi Marijo ponavljam: Totus tuus sum (sav sam Tvoj, Marijo!)“.
Veliki uistinu ostaju velikima i u najtežim trenutcima života. Hvala Ti, sveti Ivane Pavle II. što si svojim javnim nastupima, živom vjerom, te osobito žarkom i dubokom molitvom pokazao kako voljeti ljude i kako se odano Bogu moliti. Hvala Ti i na herojskom činu oproštenja „bratu koji te ranio“. Hvala i Tebi, Gospo i odvjetnice naša što si imala ovako divnog štovatelja kojega je Krist pozvao i predao mu ključeve svetoga Petra. Ovakvo ponašanje on je naučio u školi Isusa Krista, koji nam je na Kalvariji predao Tebe da budeš Majka naša i Majka Crkve. Pomozi nam, zagovornice naša, u ovoj zdravstvenoj krizi Koronevirusa otkrivati ljepotu molitve i sakramentalnog života. Nauči nas živjeti s Bogom i moliti za potrebe Crkve i svijeta. Utječemo se pod okrilje ‘Gospe od Zečeva, koja je ‘nada naša i zora spasenja’. I žarko je molimo neka nam povrati nadu i Krista u srca naša i u naš stan! Gospe od Zečeva moli za nas. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Nin, Gospa od Zečeva, 18. svibnja 2020.