Od nekad malog pristaništa koje je služilo potrebi kraljevskog dvorca Rogova, dar hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. benediktinskom samostanu sv. Ivana u Biogradu, razvilo se veliko mjesto Sv. Filip i Jakov, koje je dobilo ime po apostolima čiji je naslov nosila prvotna crkva, koju je sagradio rogovski opat, čiji se grb vidi na malim vratima crkve. Naselje se do 15. st. nazivalo Pristan i Rogovski Pristan (Molum Rogoue). Do turskih ratova Filipjakov je luka benediktinskog samostana u Rogovu, koji se nalazio u polju sjeveroistočno od sela. U Pristanu od 13. st. spominje se utvrđeni opatijski dvor s crkvom, podrumom, uljarnicom. Oko današnje crkve Sv.Roka postojalo selo Rogovo, tu je i danas već spomenuta crkva iz XI. st. te ostaci kaštela znanog nam kao Dvorina. Crkva ima romaničku lunetu na portalu. U župnoj crkvi u Sv. Filipu i Jakovu čuva se poznato gotičko raspelo iz 14. st. preneseno iz crkve sv. Roka na Rogovu. Nakon razorenja Biograda, benediktinci su preselili Rogovsku opatiju sv. Ivana na otok Pašman, današnji Ćokovac, i sagradili crkvu i samostan sv. Kuzme i Damjana.