Blagdan bl. Alojzija Stepinca u ponedjeljak 10. veljače svečano je proslavljen u župi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru večernjim koncelebriranim slavljem koje je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca predvodio mons. Josip Mrzljak, umirovljeni varaždinski biskup. Puku pridošlom iz cijelog Zadra u novoizgrađenu Stepinčevu crkvu bio je osobiti dar pohod mons. Mrzljaka, jer je on, istaknuo je bilobriški župnik Mario Sikirić, nećak kardinala Stepinca, a Stepinac je mons. Mrzljaku bio i krizmani kum koji je položio ruku na njegovo rame i osobno ga je susretao.
„Bl. Alojzije je prihvaćao Božju riječ i svjedočio je, propovijedao. Nastojali su ga ušutkati kroz desetljeća kad je bio u zatvoru i kućnom pritvoru. Ali vidimo iz toga vremena bogatstvo njegove riječi koje je zapisivao, propovijedao, a nama mogu biti nadahnuće za naš život. Molimo zagovor bl. Alojzija za cijeli naš hrvatski narod, da možemo njegovim primjerom i po njegovom zagovoru živjeti svoj svagdanji kršćanski život“ potaknuo je mons. Mrzljak, dodavši da smo izgubili čovjeka na zemlji, ali dobili smo moćnog zagovornika na nebu. „Čuo sam od jednog čovjeka kako su ljudi počeli Stepinčevo čestitati jedni drugima. To je naš zajednički blagdan, nas katolika Hrvata kojega zaista možemo čestitati jedni drugima“ rekao je mons. Mrzljak, svima čestitavši blagdan bl. Alojzija. Župljanima je čestitao i na izgrađenoj lijepoj crkvi u kojoj se nalaze i Stepinčeve moći koje je nakon mise počastio mons. Mrzljak, 16 svećenika koncelebranata i brojni puk.
„Stepinac je živio 62 godine na zemlji, Isus je živio 33 godine. Čovjek bi rekao, pa i nije to tako puno. Ali oni su ispunili godine kao da su živjeli puno duže, jer ne broje se samo godine, nego ono što smo u tim godinama učinili, kako smo živjeli“ rekao je mons. Mrzljak, istaknuvši da su sveci svijetli primjeri koje Crkva stavlja pred nas da bi nam pokazali kako se treba odnositi prema zemaljskom životu u svjetlu vječnosti. Alojzije je počeo studirati agronomiju, sebe je zamišljao i kao dobrog poljoprivrednika. Otac mu je bio namijenio i imanje gdje će živjeti.
„Ali Bog je Alojzija čvrsto pozvao i on je osjetio da to nije njegov put. Bog ima druge nakane i odlučuje se za svećeništvo. Već nakon par godina zadesio ga je križ biskupske službe kojega će nositi i koji će karakterizirati njegov život. Bio je mlad, bio je tek 3,5 godine svećenik, u Zagrebu je trebao nadbiskup. Tada je dozvolu trebao dati i kralj iz Beograda koji je odbio mnoge kandidate. A pristao je primiti mladog Alojzija, njemu dati dopuštenje, misleći valjda ‘Taj je mlad, lako ću ja s njim’. Tu vidimo kako Božja providnost vodi čovjeka, ide putem kojega tek kasnije možemo prepoznati kako je to bio pravi put“ istaknuo je mons. Mrzljak.
Kao nadbiskup, Stepinac je promatrao situaciju u Hrvatskoj, Jugoslaviji, Europi, pojavu komunizma koji se rađao u Sovjetskom Savezu. „Upozoravao je na opasnost nadolazećeg komunizma kao nešto što degradira čovjeka, što ga može upropastiti i nanijeti zlo. Kao prorok, Alojzije vidi što će biti od komunističkog sustava u kojem će i on postati mučenik. Hrabro ide u svoju službu i prije Drugog svjetskog rata i u ratu, a na poseban način u poraću i nakon Drugog svjetskog rata, kad je bio osuđen. Vlastodršci su vidjeli da ga ne mogu pokolebati u njegovoj čvrstoći i vjeri, u njegovoj ljubavi prema hrvatskom narodu“ rekao je propovjednik.
Stepinac je razgovarao i s Titom i s drugim rukovoditeljima koji su ga htjeli otrgnuti od Svete Stolice. „Htjeli su da osnuje neku narodnu hrvatsku Crkvu, gdje će on biti velik, kojega će častiti. Kao čovjek duboke vjere, dakako da to nije mogao prihvatiti. On je znao što znači jedna sveta, katolička i apostolska Crkva. Što znači biti vjeran Papi, što znači imati jedinstvo, zajedništvo. Hrabro je govorio i protestirao i u NDH kad su se pojavili zločini. Štitio je ljude, rekao je kako svaki čovjek na zemlji, bez obzira koje rase, naroda i vjere, ima jednaka prava“ istaknuo je biskup Mrzljak.
Stepinčev stav da treba štititi svakog čovjeka nije se svidio vlastodršcima u NDH, kao ni vlastima u komunističkoj Jugoslaviji kada je 1946. rekao što nitko tada nije smio reći: „Svaki narod na zemlji ima pravo na svoju samostalnost, na svoju slobodu, pa to ima i hrvatski narod“.
„To je bio njegov grijeh. Osuđen je, morao je ići u zatvor u Lepoglavu i kasnije u kućni pritvor u Krašiću. To je bio križ njegovog života kojeg je nosio i bio je toga svjestan. I njegovo geslo ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’ pokazuje da je znao kako nije on taj koji će svojim ljudskim snagama to izdržati, nego svoje pouzdanje stavlja u Boga“ istaknuo je mons. Mrzljak.
„Bog u čovjeku čini velika djela kada mu se čovjek otvori, kada čovjek prihvaća Boga u svom životu. To bi bila poruka Stepinčevog zemaljskog života kojega su mnogi htjeli prikriti i htjeli su ga oblatiti lažima i klevetama. To je trajalo desetljećima. Morali smo slušati sve te laži, znali smo da su klevete i izmišljotine, ali nismo mogli reagirati. Morali smo šutjeti, trpjeti. Bila je to Crkva šutnje. Pojavom zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića to se počelo mijenjati, kada je 1970.-ih godina kardinal počeo na Stepinčev spomendan javno govoriti o svim tim lažima, ali još uvijek nisu dopirale do javnosti. To je trajalo desetljećima, a traje i danas“ upozorio je mons. Mrzljak.
I najnoviji dokumentarni film ‘Stepinac: kardinal i njegova svetost’ pokazuje kako je spašavao ljude, djecu, bez obzira na vjeru i naciju. Biskup je rekao kako je na premijeru tog filma došla obitelj iz Izraela čiju je majku spasio bl. Alojzije. Za to su saznali tek kasnije po njenim zapisima. „Došli su u Zagreb i plakali od sreće jer su vidjeli tko je spasio njihovu majku i tolike ljude, a o Stepincu su drugi govorili sasvim drukčije. Takvih slučajeva će biti još više, događaja koji će biti otkriveni, a bili su prekriveni lažima. To je zadaća svih nas – da puni vjere pristupamo Stepinčevom liku i životu, da proučavamo Stepinčev život. Ovo vrijeme kada nam je žao zašto se Stepinac ne proglašava svetim, to je kušnja ali i izazov za sve nas. Nismo Stepinca dosta upoznali. Ni mi koji smo njegovi štovatelji, a na poseban način oni koji su desetljećima o njemu izgovarali laži i klevetali ga. Oni još i danas teško odstupaju od nekih svojih razmišljanja a nemaju nikakvih dokaza, imaju samo laži. A mi imamo i nove dokaze, javljaju se ljudi, govore ‘Spasio je i mene, i mene, i moju obitelj’. O tome se nije smjelo govoriti ni svjedočiti“ naglasio je mons. Mrzljak, upozorivši da „i danas postoje otpori od nekih struja i ljudi. Ali to je put mučenika. To ne ide glatko, nego ide uz napore. Božja riječ pokazuje da je to bilo neprestano kroz povijest, i u Isusovo vrijeme. Zar je Isusu bilo lako, zar nije i Isus nosio križ. Rekao je, ‘Ako netko hoće za mnom, taj mora uzeti križ’. Bl. Alojzije je bio svjestan toga, da mora nositi taj križ, svoj osobni križ, križ zagrebačkog nadbiskupa i prvoga biskupa u Hrvatskoj ali i križ cijelog hrvatskog naroda. On je svjedočio kako je on pravi pastir svoga stada u Crkvi. Rekao je i da se u ljubavi prema hrvatskom narodu ne da od nikoga natkriliti. O tome je govorio istinu i trpio je zbog toga“ istaknuo je biskup Mrzljak.
Vlastodršci su mislili da su Stepinčevom smrću riješili stvar. Umro je i mislili su da njega više nema. „Bilo je pitanje gdje će biti pokopan. Najprije su rekli da je zatvorenik, da mora ostati u Krašiću. Onda se netko sjetio, pa bolje nam je u Zagrebu, tamo ćemo kontrolirati, jer ćemo u suprotnom od Krašića napraviti novu Mariju Bistricu, novo hodočasničko mjesto. I to je proroštvo onoga vremena. U Stepinčevo rodno mjesto Krašić rado dolaze njegovi štovatelji“ rekao je propovjednik, ukazujući na Stepinčev rast: „Što se više udaljujemo od njegovog vremenitog života na zemlji, Stepinac je sve veći. Obično se dogodi da ljude zaboravimo. Ali sveti ljudi su sve veći, oni sve više rastu. Jer to Bog čini. To nije ljudsko djelo, to je Božje djelo. To je rast mučeničkog zrna koje mora pasti u zemlju da bi izrasli novi plodovi. Bl. Alojzije je pao za zemaljski život, ali on više raste u životu koji je važan za svakoga od nas jer idemo prema tome. Stepinac nam može biti primjer, svjetlo, zagovornik i pomoć. Štujući naše svece, molimo njihov zagovor da prenesu naše molitve Ocu nebeskom. Po zagovoru svetaca i njihovom primjeru mi rastemo u vjeri i učvršćujemo vjeru“ poručio je biskup Mrzljak, potaknuvši vjernike da vrijeme dok kardinal postane svetim, koristimo za bolje upoznavanje Stepinca.
„Crkve posvećene Stepincu će čuvati uspomenu, Alojzije će rasti i dalje. Stepinac će biti sve veći. Bl. Alojzije se ne spominje samo u Hrvatskoj nego po cijelom svijetu. Gdje god su Hrvati i hrvatske misije slavi se Stepinčev blagdan i moli za sav naš hrvatski narod“ istaknuo je mons. Mrzljak. Biskup Mrzljak darovao je župi Biloga Briga vrijednu bistu bl. Alojzija Stepinca, a župljani su darovali dragoga pastirskog gosta prigodnim darovima.
Ines Grbić
