ZADAR: Nadbiskup Puljić uz svetkovinu sv. Stošije: „Povežimo ovu zemlju s nebom po svecima“

Svečanu Večernju uoči svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u utorak 14. siječnja u zadarskoj prvostolnici sv. Stošije. Rimljanka Stošija je ranokršćanska mučenica koja je za vrijeme Dioklecijanovih progona spaljena na Božić 304. g. u Srijemskoj Mitrovici gdje je služila progonjenim i utamničenim kršćanima.

Nadbiskup Puljić istaknuo je da nam je svima za uzor i divljenje „kako su Božji sveci tako hrabro i sigurno mogli dati svjedočanstvo za Boga bez straha“. Podsjetio je da o tome govore i stihovi iz Himna Sv. Stošije: „Žudeć junakinja s Bogom se združiti, strašnome pristupi ognju. Smrt prezire, vesela napušta tijelo propadljivo, anđeoskom zboru pristupa“.

„Sv. Stošija išla je na stratište, znala je da će je baciti u vatru, a ona je bez straha. Žudeći s Bogom se družiti i združiti – to je nosilo svece. U tome nam mogu biti uzor, ako oči dižemo prema nebu i u našim poteškoćama. Ako smo otvoreni silnicama Božje milosti koja dolazi k nama, ako ne prekidamo tu vezu koja postoji“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Stošija tijelom i duhom oživotvorila ono što Crkva moli u predslovlju božićnog vremena: Gospodin je došao na ovaj svijet da u nama pobudi čežnju za nebeskim dobrima. Sveci nas podsjećaju da smo rođeni za vječni život.

„Zato su nam sveci potrebni. Da nas podsjećaju da nismo rođeni za ovaj svijet. Mi smo rođeni u ovom svijetu. U njemu radimo, mučimo se, ali smo prolaznici. Poruka svetaca je, neka nas tijekom našeg života nosi čežnja za nebeskim dobrima. U tome je njihovo značenje“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da se zato rado okupljamo na blagdane svetaca i oko njihovih svetišta. „Jer osjećamo da u nama pobuđuju i stalno nas potiču na čežnju za nebeskim dobrima. Nitko kao sv. Ivan Pavao II. nije živio od te istine. On je znao što svetac znači jednoj obitelji, jednom mjestu, jednom narodu, jednoj državi. I proglasio je preko 1500 blaženika i preko 800 svetaca. Papa je smatrao što najviše može učiniti kad ide u neku zemlju, među narode koje je obilazio, puno je zemalja prošao“ rekao je mons. Puljić. To ‘najviše’ je, promaknuti sveca.

„Kad je Ivan Pavao II. došao kod nas u Hrvatsku, razmišljao je, ‘Što ja mogu pokloniti hrvatskom narodu?’. Smatrao je, i to je bila njegova karizma: ‘Mogu im donijeti novoga sveca’. I donio nam je novu blaženicu, Mariju Propetog Isusa Petković, rodom s Blata na Korčuli. To je njega nosilo. Cijelog njegovog pontifikata nosila ga je ta ideja – Povežimo ovu zemlju s nebom, po svecima. A ljudima koji su u ovom sekulariziranom svijetu postali neosjetljivi za onaj svijet, pomozimo da u svom srcu osjete čežnju za nebeskim dobrima te otkriju važnost i ulogu svetaca u našem životu“ potaknuo je nadbiskup Puljić.

Budući da je na Stošijinu uočnicu, 14. siječnja 1990. g. mons. Puljić zaređen za biskupa u Dubrovniku, “gradu sv. Vlaha ‘kada su zazvonila dubrovačka zvona’ i ‘objavila Božjem puku’ taj svečani dan”, na kraju Večernje čestitkom i zahvalom uime svećenika, redovništva i vjernika laika, nadbiskupu se obratio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i prepozit Stolnog kaptola Sv. Stošije.

“Godišnjice nas podsjećaju na protok vremena i prolaznost našeg života. No, one nas i pozivaju da na tren svoj pogled usmerimo prema proživljenome i u zahvalnosti srca Bogu izreknemo hvalu za darovano vrijeme. Treba čestitati! I ovaj čin je slavlje zahvale za sve milosti koje je Bog udijelio po nadbiskupu Želimiru kroz njegovo biskupsko služenje u Dubrovniku i u Zadru. Čin je to i iskrene molitve za potrebni blagoslov slavljeniku da bi ‘trku dovršio, vjeru sačuvao’” rekao je mons. Lenkić.

Podsjetio je da je papa Ivan Pavao II. postavio mons. Puljića 7. prosinca 1989. g. „na čelo Dubrovačke biskupije kao oca i pastira, da bude izraz njenog jedinstva, slobode ‘u istini i ljubavi’, u prijelomnim vremenima, ispunjenog izuzetnim bremenitim izazovima i dramama“. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je zadarskim nadbiskupom 15. ožujka 2010. g., 113. pastirom u 17 stoljeća zadarske Crkve.

„U svom svećeničkom i biskupskom pozivu služili ste i služite Bogu, Crkvi i svom narodu, u ‘radosti i nadi, u nevolji, žalosti i tjeskobi’, od dubrovačkog Straduna na zadarsku Kalelargu. Veliki ste Božji dar svima nama koji imamo povlasticu biti Vaši, ne samo suvremenici nego i prijatelji i suradnici u istom Kristovom vinogradu. Ojačani milošću Božjom i poticani Duhom Svetim pridonosite obilne plodove srca i uma, vjere i kulture, znanosti i moralnih vrednota, pisanom i usmenom riječi, primjerom i djelom, poticajem, naukom i poukom” rekao je mons. Lenkić u obraćanju nadbiskupu Puljiću, izrazivši radost i zahvalnost Bogu što je „Božji i crkven“.

„Sjedinjeni s Vama u molitvi, zahvaljujemo Bogu za službe koje Vam je Bog po Crkvi povjerio i molimo da Vam Gospodin i dalje daje svoju pomoć da hrabro i mudro vodite povjereno Božje stado. Samo s Vama sjedinjeni mi smo Crkva, mi smo s Kristom, mi smo u Istini i na Putu koji vodi u Život. Svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i vjerni Božji puk, na svečani dan kada slavimo sv. Stošiju, nebesku zaštitnicu i obljetnički slavimo dan Vašeg biskupskog ređenja, Bogu zahvaljujemo za Vaše blagoslovljeno služenje Crkvi” rekao je mons. Lenkić.

Zamolio je zagovor Majke Marije, nebeskih zaštitnika Zadra i sv. Vlaha te hrvatskih svetaca i blaženika za biskupske molitve i potrebe te blagoslov “u dobru zdravlju i pronicljivosti duha kako bi i dalje do Božje volje hrabro vodio vjernike, u svećenicima i redovnicima imao izvrsne suradnike u djelu spasenja duša i proslavi Boga, da bismo zajedno bili narod od Boga blagoslovljen” poručio je mons. Lenkić.

U bogoslužju su sudjelovali i kanonici Stolnog kaptola Sv. Stošije. Slavitelji su se nakon Večernje u pokrajnoj lađi katedrale pomolili pred mramornim sarkofagom iz 9. st. gdje se nalaze moći ranokršćanske mučenice Sv. Stošije koje je 810. g. na dar dobio zadarski biskup Donat, od bizantskog carra Nicefora, u zahvalnosti za Donatovo posredovanje mira između Istoka i Zapada.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić