Zadarski nadbiskup Želimir Puljić pohodio je u utorak 17. prosinca Caritas Zadarske nadbiskupije gdje se u Prenoćištu Sv. Vinka Paulskog susreo s beskućnicima, a u Pučkoj kuhinji s roditeljima poginulih hrvatskih branitelja uz agape.
Beskućnicima je poželio da ne borave još dugo vremena u prenoćištu, ali kad su već tu, neka se osjećaju kao kod kuće. Don Dario Matak, ravnatelj zadarskog caritasa, rekao je da je beskućništvo poput privremenog egzila. „To je pomoć ljudima u nevolji koji su doživjeli nesreću da su ostali bez krova nad glavom, raspale su im se obitelji, neki su izgubili i samopoštovanje prema samima sebi, dali su se porocima. To je kutak koji nikad ne može zamijeniti dom, obitelj, svoj vlastiti kutak, vlastitu slobodu. Tu postoje pravila koja se moraju poštovati, postoji zaštitar da se nitko ne osjeća ugrožen, radi njihovog dobra. Drago mi je da im je nadbiskup poželio da se ne zadrže dugo u prenoćištu nego da što prije uspiju steći dom gdje će biti svoji na svome“ rekao je don Dario, istaknuvši da se vjera u caritasu pokazuje djelima: „Vjera je najjača kad se o njoj puno ne govori, nego kad je potkrijepljena djelima, kad se podrazumijeva činiti dobro“.
U susretu s roditeljima poginulih branitelja, nadbiskup je rekao da je božićno vrijeme razdoblje kad se obitelj više druži. „Za Božić se pokušavamo naći zajedno. Božić je blagdan zajedništva. Bog je došao među nas jer Bog nas voli i želi da se svi ljudi spase. Zato je podnio muku, da nam donese spasenje“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da u Božiću razmišljamo o radosti rođenja djeteta. „Dijete razgaljuje, otvara oči i srce roditelja. Dijete je u središtu. Božićno dijete Isus Krist je u središtu naše pozornosti. Kad ovih dana hodam po župama Zadra, divim se kako su ljudi spremni ujutro ranom zorom poći na zornicu. Isus privlači. Isus je najdraži i najbolji gost, prijatelj. Zato nam je drago kad osjetimo njegovu blizinu i žurimo se da ga susretnemo“ poručio je mons. Puljić, naglasivši da u Božiću doživljavamo susret s djetetom, s milošću da je Bog došao k nama. „I u sakramentu ispovijedi doživljavamo njegovo milosrdno srce koje nas razumije, koji naše mane i grijehe prašta, odrješuje. Na taj način najbolje se pripravljamo za susret s njime“ rekao je mons. Puljić i poželio roditeljima Božji blagoslov. Tonka Bajlo, predsjednica Udruge zahvalila je nadbiskupu što se susretnu u caritasu za svaki Božić, čime se nastavlja tradicija njegovog predšasnika nadbiskupa Ivana Prenđe koji im je također svaki put uputio riječi ohrabrenja i utjehe.
Ravnatelj Caritasa Matak rekao je roditeljima da nesebičnost i žrtva njihovih sinova ostaje za vječnost. „To je ono što ostaje kod Boga. I oni su također kod Boga. Vi niste prestali biti roditelji njihovom smrću, duhovne i roditeljske veze ostaju. Vaša ljubav prema njima i dalje ostaje. U Bogu nitko i ništa nije izgubljeno. Mi vjerujemo da oni koji su otišli i završili svoj ovozemaljski život, da oni i dalje žive na Bogu poznat način. Naša vjera je vjera života, ne smrti. Vjera pobjede života nad smrću, što se ostvarilo u Kristovoj muci, smrti i njegovoj žrtvi koju je za nas podnio iz ljubavi“ rekao je don Dario, istaknuvši da je lijepo što postoji Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja i što su povezani u istoj boli, istoj nadi, što se znaju međusobno tješiti i čak radovati.
Bol gubitka djeteta najbolje poznaju oni koji su to doživjeli. „Mi drugi to možemo poštovati i njihovu svetu uspomenu na njihovu djecu, poginule hrvatske branitelje koji su ugradili svoje živote u našu domovinu, ono što danas imamo. Ne smijemo ih nikada zaboraviti. Uvijek moramo isticati njihovu žrtvu koja mora biti poticaj novim generacijama da se žrtvuju za slobodu ljudi i dobrobit svih građana, da se nitko u zemlji ne osjeća obespravljen ni u kojem smislu“ rekao je don Dario, naglasivši da je utjeha koju može prenijeti tim roditeljima božanska utjeha. „Naše ljudske riječi, koliko god bile lijepe, ostaju na željama, a Božje riječi imaju moć u sebi, snagu života vječnoga. Božja riječ oslobađa od smrti, preporađa na novi život, otvara nam nove obzore, nove nade, učvršćuje nas u sigurnosti da ćemo se jednog dana svi zajedno susresti u radosti s onima koji su otišli pred nama. Roditeljstvo smrću djece ne prestaje, ljubav prema djeci traje i taj odnos i s druge strane nije prekinut jer se temelji na Bogu“ rekao je Matak.
Don Dario je rekao da riječ caritas znači ljubav, a ustanova Caritas je konkretan izraz kršćanske ljubavi u kojemu na otvorena vrata mogu naići svi koji su u potrebi. „Nikoga ne odbacujemo i želimo pomoći ljudima koliko god je moguće. Caritas ne može ispuniti sve potrebe u svijetu i nije samo caritas pozvan činiti dobro, nego smo pozvani svi kao vjernici. Pred blagdane se osjećamo više bliži jedni drugima, osjećamo potrebu učiniti nešto u ljubavi za bližnje i svoju dušu. Čovjeka treba veseliti ne što stekne za sebe, nego što podijeli s drugima, kad drugoga daruje i što pokloni drugima, kad usreći nekoga s dobrim djelom, gestom“ rekao je don Dario. Caritas je jedna od institucija koja pomaže, „ali svi smo pozvani biti caritas u sredini gdje živimo, osobito među ljudima u potrebi. Koliko god netko ne imao, svatko ima mogućnost nekome dati nešto od sebe, ne samo materijalno. Ne iscrpljuje se sva pomoć u materijalnome. Ljudima se puno pomaže i kroz lijepu riječ, blizinu, razgovor, kad ih netko ima saslušati, kad pred nekim mogu otvoriti svoju dušu, kada u nekoga mogu imati povjerenja“ rekao je don Dario Matak, ravnatelj zadarskog caritasa.
Ines Grbić