Zahvalimo Kristu za dar sebe i onih koji njegovu žrtvu prinose
(Misa zadušnica za pokojne nadbiskupe, svećenike i sve vjerne mrtve)
Job 19, 23-27; Ps 27; Rim 5, 5-11; Iv 6, 37-40
1. Jučer smo uz svetkovinu Svih Svetih slušali Isusov govor u kojem veli „blago siromasima duhom… Blago ožalošćenima.. Blago gladnima i žednima pravednosti.. Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima“. S jedne strane nije moguće do kraja shvatiti dubinu tih Isusovih riječi. A uz to nije nam moguće ni umanjiti ljudske brige i nevolje, niti odstraniti bolesti koje nagrizaju zdravlje. Jedino što nam preostaje jest ponavljati te Isusove riječi koje su stoljećima davale snagu i hrabrost milijunima kršćana i bile kadre otirati suze i vraćati radost i nadu. Isusov govor na Gori blaženstava pun je dobrote, plemenitosti, pravde, milosrđa i ljubavi. I kad ih ljudi prihvate, onda su kadri biti braća i osjetiti da ih kao djecu svoju prati Božje oko na putu prema vječnoj domovini.
Jučer poslijepodne kao i danas na spomendan svih vjernih mrtvih mnogi su pošli na groblje zapaliti svijeće našim dragim pokojnicima. I izraziti zahvalnost za dobro koje su učinili i očitovati onu živu vjeru koju je davno Job patnik napisao, a glasi: „Ja znam da moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati“ (Job 19, 27). Pohod grobovima naših dragih pokojnika ujedno je dobra prigoda razmišljati i o našem kraju života kad će i nas zasuti grumenom zemlje uz riječi „sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. U tom vidu i Pavao nas opominje da „ne budemo u neznanju i da ne živimo kao oni koji nade nemaju“ (1 Sol 4, 13). Puno je onih koji žive u neznanju gledom na našu budućnost, pa od straha pred besmislom patnje i smrti pribjegavaju „glumačkoj skupini Halloweena“ s mitološkim maskama vještica, vampira i zombija koji s bundevama i zastrašivanjem tjeraju smrt iz svoga dvorišta. A ona nije u dvorištu, već u njima. Oni to ne shvaćaju i ne prihvaćaju, pa žive „bez nade i u neznanju“ kako veli sv. Pavao.
2. Mi ćemo se pod ovom svetom misom posebice sjetiti u molitvama naših pokojnih nadbiskupa i svećenika koji su vjerom i osobnim svjedočanstvom govorili o životu koji se i poslije smrti nastavlja, o euharistiji kojom su duše vjernika hranili, uskrsnuće Isusovo slavili i njegov slavni dolazak naviještali. Sjećajući se pokojnih nadbiskupa i svećenika, mi večeras zahvaljujemo Bogu što ih je Gospodin „izabrao prije postanka svijeta i u ljubavi predodredio za sebe dobrohotnošću svoje volje“ (Ef 1, 3 – 5). Po svetom Redu oni su bili ovlašteni djelovati „u ime Krista, Glave i Pastira Crkve“, pa sebe njemu suobličavati. Sudbinski povezani s euharistijom oni su slavili čudesnu preobrazbu čovjeka, povijesti i svemira, a to je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Zato je oltar, na kojem se prinosi Kalvarijska žrtva Isusove muke smrti i uskrsnuća, sveto mjesto koje se poštuje i cjeliva.
A kad god se nađemo pred oltarom osjećamo kao da i nama Jahve upućuje riječi: „Mojsije, izuj obuću svoju, jer mjesto na kojem stojiš sveto je“. Upravo na tom svetom mjestu Crkva moli da Bog primi žrtvu Kristovu i naše nakane koje mu upućujemo. Tada posebice molimo za papu, biskupe i svećenike. Jer, važno je imati svete pape, biskupe i svećenike; čestite, poštene i svete. Bez svećenika, biskupa i pape nema Crkve. A gdje nema svećenika, kršćani se osipaju i propadaju. I zato je važno moliti na tu nakanu. Tu se moli i za one „koji prinose žrtvu“ jer su naručili misu i odvojili nešto kako bi doprinijeli samom slavlju. Moli se uz to za sve koji su nazočni, kao i za kršćane diljem svijeta, posebice za one „koji traže Gospodina iskrena srca“. Na koncu moli se za one koji su bili s nama i završili svoj ovozemni hod. A kao svečani svršetak izrečenih molitava i nakana s uzdignutom patenom i kaležom pjeva se pohvalu: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu, tebi Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga svaka čast i slava“.
3. Pokojni biskupi i svećenici za koje ćemo večeras moliti, nagovještaj su novoga života i trajna opomena u ovom nemirnom i nesigurnom vremenu. Nema, naime, ovdje trajnog prebivališta. I naše će putovanje jednom završiti. Putujemo, naime, u kuću Očevu i „žurimo onima koji nas žele i čekaju“ (sveti Bernard). Večeras im harno zahvaljujemo za njihov svijetli govor i svjedočanstvo. Ova molitva za njih pruža nam prigodu obnoviti svoju vjeru u život vječni. I posvijestiti činjenicu da smo i mi prolaznici i putnici, a naš život samo koracanje žurno. Jer, „ima jedna modra rijeka, veli Mak Dizdar. Svima nam je preko rijeke“. U ozračju Dana svih vjernih mrtvih preporučimo Božjem milosrđu sve, a posebice naše biskupe, svećenike i Bogu posvećene osobe koji su već „preplovili tu modru rijeku“.
I dok večeras molimo na sve spomenute nakane, obraćamo se našoj vjernoj Odvjetnici Mariji i svetim zaštitnicima Grada i nadbiskupije pa molimo neka čuvaju i blagoslove naše sjemeništarce, bogoslove, svećenike i sve vjernike na njihovom ovozemaljskom hodu. Zahvalni Bogu za dar vjere, milosti i euharistije molimo posebice za naše obitelji: Neka ostane vjerne Crkvi i njezinim pastirima, te urešene kršćanskim krjepostima napreduju ovdje na zemlji dok ne prispiju u vječno spasenje. Tamo će se onda pridružiti onom silnom mnoštvu spašenih, te pred prijestoljem Jaganjca moći moliti i pjevati: „Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast i moć, i snaga Bogu našemu, u vijeke vjekova. Amen“.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala sv. Stošije, 2. studenog 2019.