Nema sadržajne, ključne kvalitativne razlike u Zakonu o pobačaju iz 1978. g. koji je na snazi u Hrvatskoj četrdeset godina i novoga zakona o pobačaju kojega je Hrvatski sabor na prijedlog Vlade RH dužan donijeti, s uputom kakvu je naložio Ustavni sud RH. Drugim riječima, nema bitne razlike između Zakona o pobačaju u Hrvatskoj koji je donesen u komunizmu i zakona koji su već na snazi u europskim demokratskim i liberalnim zemljama, a dozvoljavaju pobačaj.
Temeljem institucionalno nadležnih, zadanih pravnih okvira i smjernica za izradu toga zakona u Hrvatskoj od strane Ustavnog suda, potvrdio je to i prof. dr. Tonči Matulić na tribini sa Zadranima održanoj nakon što je predstavljena knjiga ‘Pobačaj – drama savjesti’ čiji je dr. Matulić autor, u srijedu 9. listopada u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.
„Vidjeli smo po odluci Ustavnog suda RH da je zakonodavac dužan donijeti zakon istoga karaktera kakav u Hrvatskoj već jest na snazi od 1978. g. Dakle, samo su posrijedi valutne promjene, nomotehničke promjene (izrada zakona, uredaba, pravilnika, statuta, nap.a.) i jezične promjene. Supstancijalne promjene zapravo u zakonu nisu moguće! Takvo je to zakonodavno rješenje“ poručio je dr. Matulić komentirajući novinarsko pitanje je li zalaganje za zakonsku zabranu pobačaja u Hrvatskoj „borba s vjetrenjačama“. Može li Hrvatska u smislu donošenja zakona koji bi pobačaj zabranio učiniti drugačije od onoga kako je u Europi, jer i u Hrvatskoj će se donijeti Zakon o pobačaju koji treba biti ujednačen s praksom europskih zemalja u kojima je pobačaj legaliziran. Naime, i dr. Matulić govori o „pobačajnom mentalitetu“ koji u zakonskom smislu prevladava u EU i da je „slika Europe glede legalizacije pobačaja potpuno crna“.
„Doista, radi se o svojevrsnoj borbi s vjetrenjačama. Međutim, nije to borba s vjetrenjačama 2019. godine. Nije to borba s vjetrenjačama 21. st. Nego, to je borba s vjetrenjačama od čovjekovog pada. Od prapovijesti. Mi živimo sudbonosnu pomiješanost dobra i zla! Kada apostol Pavao kaže da nam se svake sjene zla kloniti, to nas vraća na činjenicu napora kojega ulažemo u spoznaji dobra i zla, napora kojega umnažamo u razlikovanju dobra i zla“ rekao je dr. Matulić, istaknuvši da je i ta njegova knjiga „doprinos rasvjetljavanju te istine (o pobačaju, nap.), te spoznaje, bez da se ikome išta nametne. Bez da se ikoga u nešto razuvjeri ili u nešto uvjeri. To je znanstvenom akribijom (točnošću, pomnošću), na temelju znanstvenih, svima objektivno dostupnih činjenica u knjižnicama, u bazama podataka, na temelju dostupne literature“ pozvani smo slijediti taj put.
„Posrijedi je problem sudbonosne pomiješanosti dobra i zla. Za vjernika, Zli je pobijeđen, ali postoje ostaci zla i njegov rep. Kao kad se gušteru otkine rep, još uvijek se mrda. Živimo u trajnom izazovu sudbonosne pomiješanosti dobra i zla. I stalno smo u službi jasnog razlikovanja i jasnog raspoznavanja. To je naš posao. Ta drama nikad neće prestati“ upozorio je dr. Matulić.
Istaknuvši da je „ogromno i bolno pitanje zakonskog reguliranja pobačaja“, dr. Matulić ukazao je na potrebu ispravne informiranosti o zlu pobačaja i raspolaganja znanstveno utvrđenim činjenicama. „Kad ste osvijetlili veličinu ljudskog života u majčinoj utrobi, kad ste posegnuli za najboljim znanjima i spoznajama služeći se svim raspoloživim alatima koji su zakoniti, legitimni, kojima je Sveučilište dom i domovina… Kad ste osvijetlili što je taj život u majčinoj utrobi…. Tko se to razvija, kako se razvija, koja je njegova vrijednosti veličina… Kad ste to iznijeli u najvećem i najboljem pozitivnom svjetlu – svi ljudi će zbiti glave i reći: „Pa mi to moramo zaštititi!“. Moramo to poštivati do krajnjih granica! Nažalost, mi se često puta nalazimo u situaciji da se o temi pobačaja ne smije govoriti drugačijim jezikom nego što ga nameće jezik političke korektnosti. I sigurno da nam je onda uskraćena cjelovita slika, da nam je uskraćena mogućnost cjelovite spoznaje, da nam je uskraćena mogućnost da zahvatimo to što možemo nazvati istinom o pobačaju. I onda smo zapravo ‘zadovoljni’ obmanom, zadovoljni smo mračnim pogledom, nejasnim pogledom, ‘zadovoljni’ smo poluinformacijama i lažnim informacijama. Kada upoznamo što majka nosi u svojoj utrobi, vidjet ćemo da ono izaziva samo jedan osjećaj, samo jedan odnos – a to je ljubav! Sve majke koje su rodile djecu o tome su meritornije govoriti od mene. Jer ja sam o tome čitao u knjigama i gledao svoju majku, koja me rodila kao deseto dijete u obitelji“ poručio je dr. Matulić. Poželio je da njegova knjiga ‘Pobačaj – drama savjesti’ izazove „zdravu konfrontaciju, promjenu mišljenja, preispitivanje vlastitih stavova“. „Kao što mene svaka knjiga ‘pogađa’ i oblikuje i ova će knjiga kod njenog čitatelja izazvati istu stvar. I to je funkcija literature, to je funkcija svake knjige“ rekao je dr. Matulić.
Naime, Ustavni sud RH je 2. ožujka 2017. g. donio odluku kojom je obvezao Hrvatski sabor da u roku dvije godine donese novi Zakon o pobačaju, ali uz zaključak kako u novom zakonskom rješenju nije moguće zabraniti „pravo na prekid trudnoće“, odnosno, da nije moguće u potpunosti zabraniti pobačaj.
Donošenju te saborske odluke prethodi rad Povjerenstva koje treba evaluirati zakonske kriterije i iskustva država Europske unije unjihovoj zakonskoj praksi o pobačaju. Povjerenstvo je razmotrilo zakonsko rješenje o pobačaju iz 33 europske zemlje, a ono, nažalost, u svojim odredbama dozvoljava pobačaj, uglavnom do desetog tjedna trudnoće u većini europskih zemalja, negdje i do 13. tjedna (Italija) ili 14. tjedna (Francuska, Španjolska, Rumunjska). Smjernice toga Povjerenstva trebaju biti temelj Ministarstvu zdravstva RH za izradu prijedloga novog Zakona o pobačaju u Hrvatskoj.
„Ljudsko dostojanstvo je apsolutno bezuvjetno i nepovredivo. To nam je jedina, zadnja, krajnja razina obrane. Ne postoji ideologija, ne postoji filozofija, ne postoji teologija koja može iznijeti jedan jedini argument koji bi moralno opravdao i najmanju povredu nečijeg ljudskog dostojanstva. Odustati od svakog napora nećemo. Jer smatramo da demokratsko potvrđivanje znači i potvrđivati se u zaštiti malenih. Kao što je važno načelo štititi manjinu, to je dokaz demokratske zrelosti većine. Štititi nevino ljudsko biće dokaz je demokratske zrelosti većine“ poručio je dr. Matulić.
Ines Grbić