Euharistija je čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira
1. Večeras nam sveti Pavao kratko i jezgrovito iznosi temeljnu istinu kako je Isus Krist svojom kalvarijskom žrtvom sklopio Novi savez između Boga i ljudi. To više nije savez kamenih ploča, već savez srdaca: „Bit ću njihov Bog, a oni moj narod“. Kad je na Posljednjoj večeri Isus izgovorio riječi: „Ovo je čaša moje krvi, novog i vječnoga saveza“, bilo je jasno kako nastupa mesijansko razdoblje, Novi savez u krvi Kristovoj po kojoj se čovječanstvo povezuje s Bogom i Bog s ljudima. U činu Isusove Golgotske žrtve dogodilo se i otkupljenje. Sklopljen je savez. A euharistija koju slavimo kao nekrvnu žrtvu Novoga Saveza, prigoda je posvijestiti naše savezništvo s Bogom i doživjeti blizinu koja se iz tog novog saveza rađa.
Blagdan Tijelova vraća nas nezaboravnoj Gospodnjoj večeri. Vraća nas Isusovoj posljednjoj Pashi sa svojim učenicima, koju je tako „vruće želio s njima blagovati“. Nešto je bilo neuobičajeno u tom blagovanju Pashe. Isus, naime, nakon blagoslova daje učenicima kruh uz riječi: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“. A onda i čašu uz riječi: „Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha“. A nakon toga izriče svoju oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen“.
2. Večeras uz blagdan Tijelova razmišljamo o toj svetoj Tajni Crkve koju smo po Kristovom nalogu pozvani slaviti. Apostoli su „svaki dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, te u radosti srca zajednički uzimali hranu“ (Dj 2, 46-47), kako to kasnije i „Didache“ preporuča neka se vjernici „u dan Gospodnji saberu, lome kruh i slave Euharistiju“. Stoga, večeras zahvaljujemo Bogu srdačno i harno na daru Euharistije koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave“. To je čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira koja nadilazi vremena i prostore. I to je ono što večeras zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo.
Euharistijski Krist je u središtu kršćanske vjere kao jedini posrednik između Boga i ljudi. On je naša hrana i naša popudbina. On nije neki simbol ili slika koju se cjeliva, već živi Bog među nama koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. „Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek“ (Iv 6, 51). Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je takva neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog „dolaska jednog dana“, mi na kraju svake pretvorbe molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse!
✠ Želimir, nadbiskup
Zadar, Tijelovo, 20. 06. 2019.