Izlaganje „Predanost učiteljskoj profesiji u kontekstu nove evangelizacije“ na Međunarodnom znanstvenom simpoziju „Odgoj i obrazovanje kao novi locus theologicus evangelizacije“ predstavile su lic. catech. Marijana Mohorić i doc. dr. Diana Nenadić Bilan s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru u petak 10. svibnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
U kontekstu izgradnje pozitivnih odnosa zajedništva s drugima i pozitivne komunikacije, dr. Bilan je rekla da termin ‘predanost’ u svakodnevnom govoru i literaturi znači zanesenost, žar, polet. „Ali meni najdraža riječ je entuzijazam, dolazi od grčkoga, a znači, ‘biti u Bogu’. Dakle, predan učitelj je onaj koji jest u Bogu. Njegova motivacija dolazi iz tog stanja. U 4. st. u Siriji je postojala kršćanska sekta koja se zvala entuzijasti“ rekla je dr. Bilan. U pedagogiji predanost sadrži tri sastavnice: intrinzično – radnu motivaciju, potpunu udubljenost u posao koji obavljamo i žar, zadovoljstvo, gušt. „Treba se čuvati parcijalnih tumačenja predanosti, isključivo psihologijsko-pedagogijskog pristupa. Predanost ima motivacijsku dimenziju, kognitivnu i emocionalnu, no to nisu jedine sastavnice koncepta predanosti“ rekla je dr. Bilan, ukazavši na prošireni pojam ‘predanost’ s nekoliko aspekata: pedagoškog, lingvističkog, teološkog i pastoralno-katehetskog.
„Povjereno nam je blago koje humanizira, koje pomaže živjeti novim životom. Imamo na raspolaganju blago života i ljubavi koje ne može zavarati i poruku koja ne može navesti na krivi put. To blago, bilo koji kršćanski učitelj i odgojitelj, ne samo vjeroučitelj, pozvan je primati i tu je prvenstvo iskustva. Drugima predavati, ali ne samo materiju, nego prvenstvo svjedočanstva i čuvati, uvijek iznova otkrivati. Dakle, učitelj koji je u stalnom učenju. Samo tako predani učitelj, učitelj koji je u Bogu, može evangelizirati odgajajući i odgajati evangelizirajući“ rekla je s. Marijana, istaknuvši da je proširenje koncepta predanosti društveni izazov.
Podsjetila je kako umirovljeni papa Benedikt XVI. kaže da živimo u okruženju koje diktira tehnokratska ideologija: kultura individualizma, efikasnosti, natjecanja, profita i iskorijenjenih vrijednosti. „Promovira kulturu čovjeka koja odudara od kršćanske koja ga definira kao biće u mreži odnosa. S time odlaze i termini civilizacija ljubavi, ljestvica vrijednosti. Proširenje pojma predanosti u učiteljskoj profesiji potrebno je i s društvene razine, a pokazuje se uputnim i s obzirom na ključne kompetencije učiteljske profesije. Ako ih promatramo u okviru biti, znati, znati činiti i znati živjeti i gledamo ih integralno, dolazimo do sasvim drugačije definicije pojma predanosti“ rekla je s. Marijana.
„Prošireni koncept predanosti u učiteljskoj profesiji predstavlja se kao ideal. On se zapravo temelji na identitetu učitelja koji je neodvojiv od njegove biti, a ta je da je biće pozvano u život, biće u odnosima koji se ne daju svesti samo na njegove horizontalne kompetencije. Duhovna dimenzija pritom se pokazuje ključnom u pokretanju kognitivne, emocionalne i operativne komponente njegove osobnosti i profesionalnosti. U odnosu na motivaciju, to dovodi do pitanja: može li se intrinzična motivacija identificirati s duhovnom“ rekla je s. Marijana, istaknuvši da nas „traženje odgovora upućuje na teološke izvore prema kojima ta identifikacija nije moguća, jer se duhovna motivacija temelji na daru koji nadilazi okvire intrinzične i nju mobilizira, dok obrnuto nije moguće“. „U tom smislu, predanost učitelja pokazuje se kao jedan od putova nove evangelizacije ili locus theologicus, duhom ispunjene evangelizacije, kako kaže papa Franjo. Ona se odlikuje karakteristikama božanskog djelovanja koje se stavlja u službu dijaloga spasenja. Prihvaća načelo postupnosti, prilagodbe i skrovitosti Božjeg djelovanja. Služi konkretnom životu osoba, vrednuje zajednička iskustva, njeguje međuljudske odnose i procese dijaloga. Isprepliće djela i riječi, pouke i iskustva. Svjedoči istinu u neiscrpnoj ljubavi“ rekla je s. Marijana, zaključivši mišlju Henry Adamsa: „Dobar učitelj utječe na vječnost, nikad se ne može reći kada njegov utjecaj prestaje“.
Izlaganje „Novi slovenski nacrt kateheze i pogled na katehezu u Sloveniji danas“ koje su priredili doc. dr. Tadej Stegu i doc. dr. Andrej Šegula s Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, u petak 10. svibnja sudionicima Simpozija predstavio je dr. Stegu. Izlaganje je pokazalo veliku podudarnost s istoznačnim procesima i događanjima u Hrvatskoj, odnosno, sve rečeno dijagnoza je stanja i poželjnih pristupa procesu kateheze u društvu pod utjecajem sekularizacije koja zahvaća sve zemlje, među njima i Hrvatsku.
Stegu i Šegula sudjelovali su zadnjih godina u Odboru za pripravu novog nacrta za katehezu u Sloveniji kojega su slovenski biskupi potvrdili 2018. g. te su predstavili specifičnost njihove katehetske situacije, koje su mjesto i mogućnosti nacrta za katehezu kod suvremenih izazova evangelizacije. „Većina srednjoeuropskih zemalja održava vjeronauk ili religijsku nastavu u javnim obrazovnim ustanovama od vrtića do sveučilišta. Župna kateheza posvećena je onima koji žele rasti u vjeri, produbljivati je i živjeti je uz sakramentalni život. I u Sloveniji je vjeronauk isključen iz škole 1952. g. Nakon toga, Crkva je intenzivno razvijala vjeronauk u župama, pripremu za sakramente, poučavanje temeljnih znanja o kršćanstvu i religioznosti općenito. Prednost tog pristupa je veća pripadnost djece i mladih župnoj zajednici, izravan kontakt sa župnim životom i liturgijom“ rekao je dr. Stegu. „S druge strane, dugoročno isključivanje vjeronauka iz škole, u općem mentalitetu učvrstilo je uvjerenje da vjera nema svoje mjesto u javnom prostoru. Katehete u našim župama često otkrivaju da župna kateheza adolescenata ne uspijeva voditi vjeri, ako ne dobiju primarnu kršćansku socijalizaciju koja se odvija u obitelji, preko roditelja. To se više ne može pretpostaviti u slovenskom sekulariziranom društvu gdje mediji stvaraju veliki dio javnog mnijenja i utječu na vrijednosti pojedinca“ istaknuo je predavač, dodavši kako se čini da „kateheza koju je većina naših roditelja primila tijekom odrastanja, ne daje rast i zrelost u vjeri koja bi odrasle osobe pripremila kao roditelje da odigraju ulogu prvih učitelja i svjedoka vjere“.
„Često kršćanska inicijacija i kateheza završavaju već u ranoj dobi. Zato mnogi odrasli ne znaju što učiniti s infantilnom slikom o Bogu i kršćanstvu koja, čini se, nema kontakta s njihovim konkretnim životom. Zadnjih godina su i pokušaji za alternativnim oblicima kateheze i obnovom koje uvode katehezu u različitu dob. Župe nude kateheze za odrasle zadnjih godina, formiraju se individualni pristupi obiteljskoj katehezi, prisutni su i novi pokreti koji imaju vlastite programe, katehezu odraslih. U tom kontekstu, Slovenska BK je 2018.g. potvrdila novi katehetski nacrt koji želi biti prvenstveno proces u ljudima, a ne propis, zadatak koji bismo trebali ostvariti. Ti procesi traju dosta godina i traže smjelost u novom razmišljanju pastorala i spremnosti za pastoralno obraćenje u smislu misionarskog djelovanja i evangelizacije“ rekao je dr. Stegu.
Nacrt slovenskog dokumenta o katehezi nastajao je u svijesti da katehetsko i pastoralno planiranje nisu planiranje i realizacija planova kao u drugim područjima ljudskog djelovanja. „Pastoral i kateheza moraju ostati Kristov projekt, život kršćanskog zajedništva, zajednice. No, treba tražiti i razborite, promišljene korake u funkcioniranju prethodno dobro pripremljenog plana. Pastoralno planiranje je uvijek i samo izraz pastoralne ljubavi koja nas tjera, a ne samo bilo kakve disciplinske obveze. Pastoralno praćenje bit će moguće ako poštujemo sljedeća temeljna načela: od masovnog kršćanstva do zajedničarske i osobne vjere, od djelomične do cjelokupne vjere. Od poučavanja do svjedočenja“ rekao je dr. Stegu.
Prema Dokumentu, svrha kateheze je pozivati i pratiti katehizante u osobnom susretu s Isusom Kristom kako bi ispovijedali osobnu vjeru, aktivno sudjelovali u zajedništvu Crkve i odgovorno živjeli svoje poslanje u društvu. Ciljevi su usmjereni na cijeli čovjekov život i prate čovjeka do kraja. Obitelj je shvaćena kao mala Crkva“ rekao je dr. Stegu, navodeći faze predevangelizacije, evangelizacije, pripreme za primanje sakramenata, mistagogije. „Kod pripreme za sakramente ne radi se samo o dobi kandidata, nego se uzima u obzir osobna zrelost i spremnost. Slovenski katehetski nacrt pokazuje spiralni razvoj, što znači da je kateheta otvoren i prilagođuje se potrebama pojedinaca“ rekao je predavač.
Dr. Stegu je rekao da se prije kateheza shvaćala kao katekizam ili vjeronauk u osnovnoj školi. Pristup sakramentima bio je i u većini slučajeva još uvijek jest vezan uz starost djeteta. „Velika novost tog Nacrta dokumenta je cjeloživotna kateheza i katekumenatski model kateheze. Prema shvaćanju u Nacrtu, rast u vjeri više se ne mjeri brojem godina u katehezi, nego procesima unutar katekumenatskog puta i zahtjeva cjelokupno uvođenje u vjeru. Započinje razumijevanjem toga što znači da je čovjek dotaknut Božjom milošću i kako to utječe na svakodnevni život. Kateheza pomaže stvarati novo iskustvo koje se događa unutar zajednice, što neki nazivaju drugom evangelizacijom. Uz taj Dokument može se provjeravati prikladnost katehetskih priručnika koji nastaju“ rekao je dr. Stegu, istaknuvši da je „novost postupne kateheze važna jer otvara vrata novim i već uspostavljenim oblicima.
Ključna novost Nacrta je definicija općih i parcijalnih ciljeva za pojedinačna životna razdoblja. Nacrt potiče stvaranje živih zajednica koje su sastavljene od obitelji. To znači odgoj za odgovornost u obitelji, župama i šire. Želja sastavljača je da u Nacrtu dokumenta pronađu okvir za planiranje kateheze i katehetskog procesa i rješenja koja dopuštaju kreativni prostor. Da bi i odrasli koji možda nikad nisu bili katehizirani ili osobno se susreli s navještajem, mogli čuti Božji poziv za svoj život, prepoznati ga i odgovoriti mu u slobodi i ljubavi“ poručio je dr. Stegu.
Ines Grbić