Blagdan Ukazanja Gospe od Zečeva svečano je proslavljen u nedjelju 5. svibnja hodočašćem Gospi od Zečeva na otok Zečevo gdje je misu u crkvi Gospe od Zečeva predvodio ninski župnik i dekan don Božo Barišić. Uz vjernike Ninskog dekanata, hodočastili su i pridošli iz drugih dijelova Zadarske nadbiskupije kao i stranci, poštovatelji te crkvene tradicije. Unatoč lošem vremenu, brojni hodočasnici pohodili su Zečevo i zavjetno su se utjecali pred čudotvornim kipom Gospe od Zečeva iz 14. st. koji je za tu prigodu prenesen iz ninske župne crkve sv. Anselma na otočić Zečevo.
Na kraju mise, na zid Gospine crkve na otočiću svečano je postavljen spomen na 500. godišnjicu Gospina ukazanja koji je izradio ninski majstor i umjetnik Tonči Šalov. Riječ je o križu od maslinovog drva sa znakom cvijeta ljiljana koje je predstavljalo logo za jubilej 500. godišnjice Gospina ukazanja koje je u Ninu svečano proslavljeno 2016. g. Blagdan Ukazanja Gospe od Zečeva utemeljio je ninski biskup Juraj Divnić 1517. g., godinu dan nakon ukazanja Majke Božje pastirici Jeleni Grubišić na otočiću Zečevo.
Divnić je hrabro živio sa svojim narodom usred navale turskoga pustošenja hrvatskih krajeva. Pisma biskupa Divnića papi Aleksandru VI. po stilu i jeziku vrijedno je povijesno humanističko djelo i svjedočanstvo o ondašnjoj opasnosti od Turaka u Hrvatskoj. Petar Zoranić, pisac prvog hrvatskog romana, u svom djelu ‘Planine’ spominje ninskog biskupa Divnića kao pastira koji se svesrdno i nepokolebljivo brinuo za svoje vjerničko stado, a to je i povijesno dokumentirano zapisom brojnih djela njegovog konkretnog služenja Crkvi i narodu u tadašnjoj teškoj životnoj i političkoj svakodnevici Hrvata. Gospa je za ukazanja na Zečevu pozvala narod na post, pokoru i obraćenje. Tijekom pet stoljeća mnogi vjernici osvjedočili su se u uslišanje svojih molitava za tjelesno i duhovno zdravlje po zagovoru Gospe od Zečeva.
Nakon mise na Zečevu, župnik Barišić i vjernici u procesiji ponovno su vratili Gospin kip sa Zečeva u ninsku župnu crkvu sv. Anselma gdje se kip inače tijekom godine nalazi u pokrajnjoj kapeli, koju je dao izgraditi veliki Gospin štovatelj, biskup Divnić.
„Svih vazmenih nedjelja u evanđeljima čitamo kako se Isus objavljivao živ svojim apostolima. Prvo ukazanje bilo je na sam dan uskrsnuća, drugo osam dana kasnije, kad je s apostolima bio i Toma, na treću uskrsnu nedjelju Isus se treći puta očituje svojim učenicima“ rekao je don Božo u propovijedi, podsjetivši da su apostoli tri godine proveli s Isusom, a onda „neočekivano dolazi Veliki petak i apostoli na mučan način gube svog Učitelja i prijatelja“. „Naglo prekinuto druženje s Isusom u srcu ostavlja prazninu i bol i oni se postepeno vraćaju svojim prijašnjim zanimacijama. Petar i apostoli idu ribariti. No te noći nemaju sreće.
Ujutro, dok se razočarani približavaju obali, vide nekog Neznanca koji ih potiče da bace mreže na drugu stranu lađe i ponavlja se isto što se već jednom dogodilo u njihovim životima, kad su prvi put sreli Isusa: čudesni ribolov. Na taj znak Ivan koji je imao profinjenu dušu i pronicav pogled, shvaća da je Neznanac na obali njihov ljubljeni Učitelj i kaže Petru: Gospodin je!“ rekao je don Božo, istaknuvši da je Ivana Gospodin ljubio, ali i on je ljubio Rabija iz Nazareta. „Samo ljubav otvara oči. Samo se ljubavlju može vidjeti Boga.
Zanimljivo da apostoli i učenici poslije Isusova uskrsnuća Isusa ne prepoznaju po vanjštini. Isus je neprepoznatljiv po tijelu, Isusa se može prepoznati po Duhu. Isusa se prepoznaje u dubokom osobnom susretu: Magdalena kad je Isus nazove po imenu, dvojica učenika dok Isus lomi kruh, apostoli kod znaka čudesnog ribolova kojeg su već jednom doživjeli“ rekao je don Božo, podsjetivši da Petar u svojoj nagloj naravi ne može niti dočekati da se barka približi obali, nego skače u more i ide Isusu. Tada se, nakon doručka, odvija dijalog između Isusa i Petra u kojem Isus Petra tri puta pita: ‘Voliš li me, više nego ovi?’.
Na treće takvo pitanje, „Petar se ražalostio, jer je shvatio zašto ga Isus tri puta uporno pita da li ga voli. Petar se sjetio svoga trostrukog zatajenja u vrijeme Isusove muke, kada je kukavički pred slugama i sluškinjama zanijekao da uopće poznaje Isusa. Zato sada, raskajanim srcem izriče divne riječi: ‘Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te volim!’. To će Petar dokazati i svojim životom kojega će položiti za svoga Učitelja. Za Isusa nije bitno da smo savršeni. Jer to nismo. Jedini uvjet koji mu je potreban da nam može povjeriti svoje poslanje jest uvjet ljubavi.
Blažena Djevica Marija – Gospa od Zečeva koju častimo, Majka našega Gospodina, ima u tradiciji Crkve jedan lijepi naziv – Majka Lijepe ljubavi. Zato što je ona na najčistiji način ljubila svoga Sina. Pod križem je Isus predaje i nama za Majku. Takvom čistom i lijepom ljubavlju ljubi i voli svakoga od nas. I traži od nas, uči nas i poučava svojim primjerom kako da i mi ljubimo njenog Sina, ali i naše bližnje. Gospodin danas i nas, na obali našega Zečeva, pojedinačno pita: Voliš li me? Voliš li me više nego drugi? Jesam li ti važan u životu“ zaključio je don Božo u propovijedi.
Nakon mise održana je procesija s crkvenim barjacima i Gospinim kipom na otočiću oko crkve Gospe od Zečeva gdje su od 13. st., u tamošnjem samostanu u molitvi i pokorničkom životu djelovali monasi pustinjaci. Njihova prisutnost na otoku Zečevo dokinuta je za vrijeme osmanlijskog progona u 16. st. kada su ubili te monahe, ali ne i duh toga mjesta, te je veliko štovanje Gospe od Zečeva župu Nin učinilo središnjim marijanskim svetištem Zadarske nadbiskupije i jednim od najstarijih Gospinih svetišta u cijeloj Hrvatskoj.
Ines Grbić
