„Geografija religija – interakcija religije i prostora“ naziv je izlaganja dr. Josipa Faričića s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru koje je u organizaciji tog Odjela i Hrvatskog geografskog društva Zadar održao u srijedu 19. siječnja u dvorani Novog kampusa Sveučilišta u Zadru. Geografija religija je u svijetu prisutni, ali u Hrvatskoj još uvijek nepostojeći kolegij na sveučilišnim odjelima geografije, no želja je dr. Faričića tu temu kolegija pokrenuti na odjelu Sveučilištu u Zadru gdje predaje. Pred brojnim studentima i ostalom zainteresiranom javnošću dr. Faričić je iz raznih stručnih aspekata opisao odnos religije i geografije, interakciju čovjeka i prostora. „Geografija religija je nova disciplina u okrilju društvene geografije i usko je povezana s historijskom i kulturalnom geografijom. Disciplina se afirmirala nakon Drugog svjetskog rata, a autori u temeljnoj bibliografiji su Pierre Defontaine, David Sopher i Chris Park. Postoje i brojne studije, zbornici radova i monografije“ rekao je dr. Faričić, istaknuvši da religija ima velik utjecaj na kulturu i način života. Poseban je otisak religije u društvenim strukturama i krajoliku, na način i tijek oblikovanja religijskih struktura i obrazaca utječe i prostor. Religija je sustav vjerovanja, no ona je i važan povijesno-zemljopisni element oblikovanja društva i prostora, istaknuo je predavač navodeći glavne predmete istraživanja geografije religija: geografski raspored religija, razvoj i raspršenost religija u prostoru od globalne do lokalne razine, način i posljedice širenja religija, sveti prostori: sveta mjesta (gradovi, planine, rijeke) i sveti smjerovi, utjecaj religije na preobrazbu prostora: uloga religija pri oblikovanju kulturnih regija, npr. Sveta zemlja; uloga religija pri oblikovanju kuturnih i političkih krajolika, npr. dioba Indije, Palestine, Irske, stanje u BiH, utjecaj religije na interakciju stanovništva, npr. između hočasnika i lokalnog stanovništva. U svijetu je oko 33 % kršćana (2,1 mlrd), 21 % muslimana (1,5 mlrd), hinduista je 14 %, budista 6 % a Židova 0,22 %. Velik je broj agnostika i ateista, 1,1 mlrd, a među njima je najviše Kineza, rekao je dr. Faričić. Jezgre velikih religija su oblikovane na periferiji velikih starovjekovnih civilizacijskih krugova: židovstvo, kršćanstvo i islam, na dodiru mezopotamskih civilizacija te civilizacije donjeg toka i delte Nila a hinduizam i budizam na rubu drevnih civilizacija uz dolinu rijeke Ind. Dr. Faričić je govorio o utjecaju okoliša na pojedine religijske motive i modele. U jezgrama velikih religija prevladavaju prirodni ekstremi kao važni čimbenici okoliša, npr. suše, velike vrućine i neizvjesne oborine u jugozapadnoj Aziji, te bipolarni odnos suhih i vlažnih razdoblja s mogućnostima poplavljivanja u južnoj Aziji. Pustinje su osobita mjesta kontemplacije, pokore i osobne neometane komunikacije s nadnaravnim. Budući da je religija važan tvorbeni element kulture, dr. Faričić je razlagao kako izgleda otisak religije u kulturnom krajoliku: graditeljskoj baštini (crkve, džamije, hramovi, groblja), jezičnoj baštini (hagionimi), običajima koji se na osobite načine manifestiraju u prostoru prilikom blagoslova polja, pučkih slavlja; utjecaj je i na prehrambene navike te s tim u vezi na razvoj poljoprivrede i agrarnog krajolika. Dr. Faričić je istaknuo i značaj religije na prostornu identifikaciju, npr. povezanost lokalne zajednice uz patrona, što je u Hrvatskoj osobito prisutno u Rovinju, sv. Eufemija, Splitu, sv. Duje i Dubrovniku, Sv. Vlaho.
Ines Grbić