Povodom obilježavanja 26. obljetnice oslobodilačke vojno – redarstvene akcije Maslenica kojom su se 1993. g. ponovno povezali sjever i jug Hrvatske, u ponedjeljak 21. siječnja u crkvi sv. Šime u Zadru misno slavlje za domovinu predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.
„Ljubav branitelja u temeljima je povijesne istine o Domovinskom ratu. Bez te ljubavi sve drugo ostaje poluistina. Zahvalimo Bogu za sva djela koja nam je učinio po našim braniteljima koji su u sebi čuli i poslušali njegov zov, da zajedno s Bogom ovu zemlju vole, grade i vode, pa su se i ‘olujom’, ‘bljeskom’ i vojno-redarstvenim operacijama svakoj oluji odupirali. Mi vjerujemo da je prava strana Božja obala i da na nju treba, s Njime, upraviti provu i veslati do kraja života, do konačnog susreta na obali Kraljevstva nebeskog“ rekao je mons. Lenkić, potaknuvši da hvalimo Boga za ‘silna djela koja nam učini Gospodin’.
„Iako je Isus u lađi, ne znači da valovi neće navaliti na našu lađu. Važno je da je Isus u lađi našeg života, osobito u trenucima krize i teškoća. Njegova nazočnost u našem životu temelj je koji nam daje snagu u trenucima mira ili oluje“ rekao je mons. Lenkić u propovijedi, u svjetlu Evanđelja o susretu Isusa i učenika na Genezaretskom jezeru. Potaknuo je da zahvalimo Bogu „što smo poslije jedne druge oluje kojom je morala proći naša domovina Hrvatska, prispjeli na obalu pobjede, slobode i mira. Na tu obalu poziva i dovodi Krist Gospodin. On je istinski Spasitelj i Osloboditelj svijeta“.
„Dok se zahvalno sjećamo akcije ‘Maslenica’ i pobjede, ipak se pitamo: Jesu li oluje prošle, ako toliki razočarani i poniženi branitelji ili sve veći broj mladih, zarobljenih drogom i alkoholom, sebi oduzimaju život? Smijemo li progovoriti i o moralnoj ili etičkoj oluji koja nemilosrdno ruši ljudska i Božja načela, koja ruši mjerila dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde, poštenja i lopovluka, vjere i nevjere? Živimo li u oluji neodgovorne slobode i ‘demokracije’, koja obezvrjeđuje i ruši životne temelje braka i obitelji, rađanja i odgoja? Živimo li u oluji koja sije neslogu, mržnju, razdor, sumnje i optužbe? Gdje je tu cjelovita osoba, čovjek koji nije samo tijelo, nego mu treba duh, duša, pamet i srce, da bude sretan“ upitao je mons. Lenkić.
Upozorio je na negativnosti u društvu koje opterećuju naše domovinsko zajedništvo „te nas čine nezadovoljnima, premalo radosnima i ponosnima na dane spomena rađanja naše domovine“. To su nepovoljna demografska situacija, posljedice brojnih nepoštenih i kriminalnih djela, kriza u ekonomskom i drugim područjima: velika nezaposlenost koja kulminira sve većim odlaskom mladih i zrelih ljudi iz Hrvatske, prezir prema općeljudskim i kršćanskim vrijednostima, ideološke grupacije i podjele. „Zar nismo kadri svjetlom Evanđelja i zdravog razuma ujediniti se i samostalno upravljati Hrvatskom? Zar netko sa strane može više voljeti naše, nego mi; on radi interesa, koristi, zarade, mi, vjerujem, ipak iz ljubavi, jer je naš dom, naša domovina? Nije li nelogično da se ‘izvozi’ znanje i kvaliteta naših sunarodnjaka, osobito obrazovanih mladih ljudi te postaju cijenjene i donose ploda drugdje, nego da im se s povjerenjem da prostora u vlastitom domu? Nije li do neba vapijući grijeh odlazak naše mladosti, kao da ona nema perspektivu u Hrvatskoj“ upozorio je propovjednik, istaknuvši da smo se „udaljili od Boga i njegovim uputama okrenuli smo leđa“.
„Nismo li napustili Boga, svoj izvor, pa pijemo sa čudnih i mutnih izvora? Našoj zemlji i hrvatskom narodu treba Božja ljubav koja će nas podržavati i snažiti srce da tijelo ne ostane bez duše. Svakom osobno i svima zajedno u izgradnji domovine potrebna je zdrava mudrost i razboritost, oblikovana pod vodstvom Duha Svetoga, a ne zavist i svadljivost, podjele, uznositost i laž, sebičnost svake vrste i nepoštenje“ istaknuo je mons. Lenkić, poručivši da „ljubav mora nadahnjivati sav život, u svim položajima, zvanjima i mjestima“.
Nasuprot sebičnim materijalnim i političkim interesima, neka u našoj domovini i narodu „raste i sazrijeva kultura ljubavi i zahvalnosti“ poželio je mons. Lenkić, zaključivši: „Molimo Boga da učvrsti naša srca u svojoj ljubavi. Da se svi u zemlji više pomažemo i podržavamo jedni druge. Da volimo svoj narod, domovinu i svoju kulturu. Da ulažemo u ljubav u svim njenim dimenzijama, ne ispraznim riječima i obećanjima, nego odgovornim zalaganjem. Molimo da to svatko započne od sebe samoga, od svoga srca i savjesti, od svoje obitelji i grada, u svojoj Crkvi. Jer, mi smo ova država i narod“.
U misi su sudjelovali predstavnici državnih i lokalnih vlasti, Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji, članovi braniteljskih udruga te obitelji poginulih branitelja; general Ante Gotovina, izaslanik predsjednice RH, general Mladen Markač, general Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Damir Krstičević, ministar obrane RH i Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja. Nakon mise svi su sudionici počastili moći sv. Šimuna pred svečevom škrinjom koja je za tu prigodu bila otvorena iznad glavnog oltara. Za vrijeme mise pjevala je Klapa Sveti Juraj HRM.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić