‘Žena vrsna’ tema je rekolekcije redovnica Zadarske nadbiskupije održane u četvrtak 10. siječnja u benediktinskoj crkvi sv. Marije u Zadru. Predavač fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, predstavio je dragocjenost pogleda na ženu u svjetlu Svetoga Pisma, potkrijepljeno primjerima u Novom Zavjetu, uz neizostavni spomen uzvišenosti najveće među ženama, Bogorodice Marije. Fra Andrija je potaknuo redovnice i poželio da sve žene otkriju čudesnost svoje ženstvenosti, svoju ulogu koja je drugačija od muškarca, svoje poslanje, istinsku vrijednost i duhovno majčinstvo kojem je uzor Marija. „Marija, odnosno žena, je prvootkupljena, prvospašena i provoproslavljena“ poručio je fra Andrija, rekavši da sv. Ivan Pavao II. govoreći o ženama, redovnicama, govori o majčinstvu višega reda, o majčinstvu duha, a suzaštitnicama Europe proglasio je Brigitu Švedsku, Katarinu Sijensku i Edith Stein.
„Sv. Augustin i sv. Toma Akvinski Magdalenu nazivaju da je apostola apostolima. Dakle, apostoli imaju svoju apostolu, to je žena. To je suludo za mušku glavu, ići treći dan na grob, pomazati Isusa, tijelo se raspada. Ona dolazi, ima u svom srcu, nutrini, neku intuiciju, neću to zvati nagon, nego dar, nešto neobično, kada voli, voli i gotovo. Tamo susreće Uskrsloga, s njim započinje. Prvi susret s Uskrslim najprije se događa između Uskrsloga i žene. Isus joj kaže ‘Idi, javi svojoj braći, uzlazim Bogu Ocu’. Magdalena postaje ona koja naviješta da smo braća Isusa Krista. Isus je to i prije govorio, ali žena prva susreće Uskrsloga.
Magdalena i Gospa okupljaju zajednicu. Polako se skupljaju hrabri muškarci, odnosno apostoli. Gospa je prisutna kod dolaska Duha Svetoga s drugim ženama. Jer Gospa već ima duboko ophođenje s Duhom Svetim, ali i ona raste i dozrijeva u vjeri“ rekao je fra Andrija, u svjetlu toga upitavši: „Imamo li mi u Crkvi pravo ispravljati Isusa u odnosu na ženu? Bojim se takvih pokušaja, a oni su prisutni. Žena misli vrlo konkretno. Ona odmah riječi daje tijelo, svoju inteligenciju, svoje emocije, riječi daje svoje ruke. Žena ne misli apstraktno, djeluje vrlo konkretno“ istaknuo je fra Andrija, naglasivši da se dozrelost žene očituje u njenom zalaganju, sebedarju, ljubavi.
„To je divotnost žene, sebedarje koje je neobično. Čovjek je danas sveden na to tko može brže pretrčati, učiniti bolje ovo i ono. Ne dajte se uvući u to. Žena pokreće iznutra“ poručio je fra Andrija, upozorivši kako se više ne može otvoriti računalo a da se odmah ne pojave žene slikane „ovako i onako, svedene na obline i uz to piše komad. I nitko se ne buni. To je jezivo. Tako nitko ne bi želio vidjeti dragu osobu, osobu koju voli. Nije čudo što je žena prva napastovana jer ako si svladao ženu, svladao si i muškarca. Danas je žena devastirana, napadana i manipulira se ženama da bi se moglo manipulirati svime.
Nikad nije bila tako velika manipulacija i zauzdanost, sputanost, upravljanost čovjeka na daljinski, kao danas. I najprije se želi upravljati ženama. Kada su žene sputali, onda mogu raditi što hoće“ upozorio je predavač, sa žalošću upitavši na što je, između ostaloga, svedena žena. „Izvedu više žena na pozornicu pa biraju koja je ljepša, koja je ružnija. To je suludo. Ako si ručni rad Boga, s kime ćeš se uspoređivati. Nisi ni najljepša ni najružnija, nego jedina. Ponižavajuće je da se ljude međusobno uspoređuje, kada je svaka osoba ručni rad“ istaknuo je fra Andrija, naglasivši da žene imaju neizrecivo dostojanstvo i posve novo dostojanstvo u Isusu Kristu. „To je gotovo zbunjujuće dostojanstvo, posebno za Židova. Židovi mole: ‘Blagoslovljen budi Bože naš, jer me nisi učinio poganinom ni ženom ni neznalicom. A žena Židovka je smjela moliti ‘Hvaljen budi Gospodine jer si me stvorio prema svojoj volji’. Ona je skromna“ istaknuo je fra Andrija.
Najsadržajnijim razgovorom ikada, fra Andrija smatra razgovor između Samarijanke i Isusa. „Kod Židova nije običaj da uz zdenac nasamo razgovaraju muškarac i žena. To je bilo pogubno za ono vrijeme. I Isus s njom započinje razgovor. Isus je pita piti, da bi mogao dati piti. Žena je puna nepovjerenja jer je izvarana od muškaraca, prezire sebe i preziru je drugi, odbačena je i samoodbačena i tada joj još jedan muškarac upada u koridor. Isus je poznaje. A žena otkriva da je poznata i priznata. Da je voljena u svojoj grešnosti, slabosti. Tu se stvar mijenja. Isus uz tu ženu naviješta duha, ‘vodu koja struji u život vječni’.
Žena se napaja te vode i odlazi u selo javiti ljudima da joj je sve rekao po istini“ rekao je fra Andrija, smatrajući da je u toj situaciji najneobičnije ono što se događa nakon toga susreta, kada su apostoli uzeli kruh i Isusu rekli ‘Učitelju, jedi’. „A Isus im kaže, ‘Valja mi se hraniti hranom koju vi ne poznate’. Čime se Isus nahranio? Čudom u srcu žene. Čudom da je spoznala svoju ljubljenost, čudom da je spoznala i svoju grešnost i da je unatoč tome voljena. To je Isusa nahranilo. To je hrana Bogu onda, a ja tvrdim i sada. Žena odlazi u selo i postaje vjernica i vjerovjesnica, opet je žena ta koja naviješta i otkriva Isusa Krista. Hrabri muškarci na čelu s Petrom niječu da poznaju Gospodina u drami križa. A pod križem ostaju Ivan i žene: majka Marija, Marija Kleofina, Marija Magdalena, Ivana, neka druga Marija i još neke žene. Pod križem se događa čudesno predanje ‘Evo ti majke, evo ti sina’. To je opet božansko ljudski čin gdje čovjek postaje sin Bogorodice, a Bogorodica postaje ne samo majka Isusova, nego majka svih nas“ rekao je fra Andrija.
U situaciji žene uhićene u preljubu, Isus kojemu su Židovi pitanjem napravili zamku, ljudima otkriva da su u grijehu, a priznanje grijeha je uvjet da čovjek ozdravi. Podsjetivši da je Bog pun milosrđa i istine, fra Andrija je rekao da židovska riječ rahamin znači majčina utroba. „Ako bismo doslovno preveli kako piše u psalmima, preveli bismo ‘Bože, smiluj mi se po svojoj majčinskoj utrobi’. Mi kažemo ‘Bože, smiluj mi se po svome milosrđu’. Ali u Bibliji doslovno piše rahamin, a to znači majčina utroba. Dakle, Bog se na puno mjesta izriče kroz ženu, kroz majčinu utrobu“ istaknuo je fra Andrija.
„Utjelovljenje je Božji dar ljudskom rodu. To je izvor svih Božjih darova i ta posvemašnja novost događa se po ženi. Cilj je toga da budemo sveti. Svetost je oblikovanost duhom. Bog se kod tog čina razmjenjuje sa ženom. Tu je Marijino savršenstvo. Ona je čista i bez mane milošću, Božjim zahvatom. Adamova je kćer, a Bogorodica. Tako je žena utkana u temelje Kraljevstva Božjeg“ rekao je fra Andrija. Slika da je Kraljevstvo Božje kao žena nalazi se u 15. poglavlju Lukinog evanđelja. Tu se govori o marljivosti žene, njenom traženju, o radosti žene kad nađe drahmu.
Žena je i među prvima koja u djetetu prepoznaje Sina Božjega. Prepoznati Boga u djetetu rođenom u štali uspjela je starica Ana. Pripovijedala je svima o djetetu. Žena je i prvi propovjednik, rekao je fra Andrija. „Žene su vjernice i sljedbenice. Žene ne govore u svoje ime nego u ime samog Isusa Krista, snagom njegovog duha. One su bile inicijatori i zamašnjaci obnove Crkve. U Poslanici Rimljanima Pavao piše da se žene Priscila Marija, Trifosa, Persida i druge mnogo trude oko evanđelja, znači, oko Crkve. Žene su zauzete u Crkvi jako aktivno. Pavao u 16. poglavlju Poslanice Rimljanima kaže da je Feba bila đakonisa. Po toj ženi Pavao šalje svoju poslanicu u Rim i preporuča da je prime“ rekao je fra Andrija. Rimski legat Plinije II. 110. g. ispitivao je dvije kršćanke koje su sebe nazivali poslužiteljica, ministra.
Govoreći o Mariji, fra Andrija je podsjetio da je anđeo pozdravio Gospu ‘Zdravo, milosti puna’. „Marija je puna milosti. Ona je prodahnuta, posvećena milošću. Njen novi naslov je ‘Milosti puna’. To je djelo Duha Svetoga. Milost je bitno svojstvo Boga. Milost postaje bitno svojstvo Marije i po Mariji svakog kršćanina. Bog je pun milosrđa prema ljudima, a ipak Marija puna milosti treba dati svoj pristanak Milosti da je zahvati Božji haris. Riječ haris na grčkom znači biti radostan, nekome se radovati, primiti ono što raduje, sve što je lijepo. A nema ništa ljepše nego kada se žena raduje, kada pruža ruke, kada želi dobrodošlicu i pristupiti u pomoć. To je ta milost“ istaknuo je fra Andrija, podsjetivši na susret Marije i Elizabete kada se pokazuje da je Marija, odnosno žena, prva posrednica duha.
„Prve darivateljice Duha su žene i Marija i Elizabeta ga razmjenjuju. Marija traži uho koje će je čuti, koje će čuti njenu tajnu, kojom će ona reći sebe. Zato žene govore, govore više. Posreduju time ljubav, radost, bol. Elizabeta se napunila Duha Svetoga. Dogodila se i komunikacija djece. Pune Duha Svetoga, jedna i druga komuniciraju Duha djeci u svojoj utrobi. Ivan je zaigrao od radosti“ rekao je fra Andrija.
Predavač je istaknuo i da Evanđelje nadilazi židovstvo najprije po ženi, sa ženom. Po vjeri Grkinje, Sirofeničanke koja je zamolila Isusa da joj iz kćeri istjera zloduha, Isus se otvara nežidovima. „To je nevjerojatan skok. Mi ne možemo niti zamisliti kako je to velik skok, koliko su se apostoli mučili da od židovstva prijeđu na kršćanstvo, da od sinagoge prijeđu prema crkvi. Zatim Kanaanka, također predstavlja otvorenost Boga poganima jer stvara se nešto novo. Kad kaže da psići jedu sa stola, Isus tu pokazuje svoju otvorenost. Zatim ozdravljena žena, vjernica, koja bolesna krvari, dotiče se Isusove haljine vjerom, premda Isusa svi guraju. Ali dotiču ga se na nevjernički način. Žena ga se dotiče i misli da će biti ozdravljena i izliječena samo ako se dotakne skuta njegove haljine. I izlazi snaga iz Isusa da pita tko ga se to dotače“ naglasio je fra Andrija. Opisao je i neke hrabre posebnosti u odnosu prema papi i svećenicima iz života velikih osobnosti žena: sv. Hildegarda, Katarina Sijenska koja je naučiteljica Crkve, Edith Stein, Ida Grösse, Majka Angelica koja je osnovala EWTN, najveću katoličku televiziju na svijetu.
Rekavši da je to izlaganje poticaj da budemo ponosni na to da nas je Bog stvorio kao posebne, svakog pojedinca, fra Anselmo Stulić, povjerenik za redovnike Zadarske nadbiskupije, zahvalio je provincijalu Bilokapiću što je govorio o ženi iz vidika drugačijeg od onoga kako se ženu uobičajeno promatra u javnosti i društvu, osobito kako je se prikazuje u medijima kada se najljepše od žene najmanje ističe.
Na kraju susreta redovnice su zajednički molile krunicu i imale su prigodu za ispovijed.
Ines Grbić