1. Rođenje Isusa Krista u povijesti je toliko važno da se od toga događaja i godine broje. U Božiću je sabrana i pohranjena stoljetna vjera i nada ljudi koja je protkana nitima povijesnih podataka i uspomena. Ali, i otajstvom vjere kojega dubine i visine nije moguće ljudskim umom doseći. Jer, u čudesnom rođenju Bog je sakrio svoje božanstvo i pojavio se u obličju čovjeka. U njemu su se „u živo susreli Bog i čovjek“, nebo i zemlja. I to, zauvijek. To su anđeli pastirima pjesmom najavili: „Rodio vam se Spasitelj svijeta“.
Isus se i danas rađa. I danas želi susresti čovjeka, konkretnoga, suvremenoga i svakoga čovjeka. Ako je to tako, pa Isus dolazi ususret čovjeku i suvremenim obiteljima, pitamo se ima li nekih okolnosti koje mu se više dopadaju, nekih mjesta i zanimanja koja ga lakše razumiju i prihvaćaju? Kad bi, npr., ovoga prosinca prošao našom nadbiskupijom, od zadarskog arhipelaga, preko primorja do Bukovice i Kotara, gdje bi se najradije nastanio? Gdje bi se ponovno rado utjelovio i u kakvom bi se društvu dobro osjećao?
2. Djelomičan odgovor nalazimo u izvješću o tom povijesnom i otajstvenom događaju koje govori o Betlehemu kao „najmanjemu među kneževstvima Judinim“, o skromnim i jednostavnim pastirima kojima anđeli javljaju „veliku radost za sav narod“ (Lk 2, 10), kao i o Šimunovoj vjeri, ukazuje na način, put i okolnosti u kojima se Isusa najlakše susreće. Skromnost, dakle, i skrovitost mjesta, poniznost i jednostavnost pastira, te pobožnost i vjera starca Šimuna dobar su putokaz i primjer kako i gdje je najlakše susresti Spasitelja svijeta. Tim duhom vođeni vjernici su prošlih dana Došašća tijekom zornica raskajane duše i ponizna srca primali Isusa u sakramentu pomirenja i euharistije, te molitvom u obitelji osjetili njegovu toplu nazočnost. I mogli radosno i zahvalno sa Šimunom ponavljati da je Krist naš Spasitelj i pravo svjetlo naroda.
Božiću ne treba osobitoga tumačenja, jer sve je rečeno i opisano u samom događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a Bog je osobno „radi nas ljudi i radi našeg spasenja“ sišao s neba i ušao u naše obitelji i u našu osobnu povijest. Zbog toga su mu dali ime „Emanuel“, Bog s nama, pa ga smijemo i ove godine pozvati i radovati se njegovom pohodu. U iščekivanju toga milosnoga dolaska pod naš krov, u našu duši i u naše obitelji, mi mu od srca kličemo: Dođi, Gospodine Isuse!
3. U radosti ovoga velikoga blagdana želim čestit Božić svima: od najmlađih i zdravih do najstarijih i bolesnih; od svećenika i Bogu posvećenih osoba do predstavnika građanske vlasti, kulturnih i javnih djelatnika, članova vojske i policije; obrtnika, ratara i pomoraca. Svim kršćanima koji će po julijanskom kalendaru slaviti Božić za 13 dana želim čestit Božić! Neka svjetlo Betlehemske noći bude pomoć i svim djelatnicima obavijesnih sredstava; učiteljima i odgojiteljima mladih naraštaja; liječnicima i bolničkom osoblju; braniteljima i ucviljenim obiteljima naše nadbiskupije; kao i svim aktivnim laicima koji se zdušno zauzimaju za slavu Božju i čast Crkve njegove.
Koristim prigodu zahvaliti svima koji su mi pismeno ili usmeno izrazili dobre želje i čestitke za Božić i Novu godinu. Vama, ovdje nazočnima, kao i svim slušateljima koji nas prate preko valova radio Zadra želim čestit Božić i već sada sretnu i blagoslovljenu Novu 2019. godinu, koja neka bude ispunjena mirom, radošću, ljubavlju i razumijevanjem, međusobnom tolerancijom, prosperitetom i blagostanjem. Ali, i čežnjom za nebeskim dobrima. Jer, Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan! Neka mir Božji, koji nam je novorođeni Isus donio i darovao, zavlada u našim srcima i savjestima. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
nadbiskup zadarski, Želimir Puljić
Katedrala sv. Stošije, 25. prosinca 2018.