1. Slavimo svetkovinu Bezgrješnoga začeća BDM. Ovu svetkovinu utemeljio je papa Siksto IV. U XV. stoljeću (1476.), a dogmu (istinu) o tomu proglasio je papa Pio IX., 8. prosinca 1854. godine. Ako bismo upitali prolaznike čiji blagdan danas slavimo i tko je subjekt ove svetkovine, čuli bismo vjerojatno različitih odgovora. Jedva onaj pravi. Budući da je arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao onu koja je “punu milosti”, katolička ju je teologija opisivala kao „ženu koja je bez grijeha začeta“ kako bi mogla biti Spasiteljevom Majkom“. Tu vjersku istinu, koju je Crkva tijekom stoljeća ispovijedala, proglasio je papa Pijo IX. 1854. godine riječima da je „preblažena Djevica Marija u trenutku svoga začeća, milošću i povlasticom Svemogućega bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“. I tako je postala „zorom Novoga zavjeta, koja je davno naviještena i ispričana na stranicama Knjige Postanka, kao „žena koja satire glavu zmiji“. A tu ženu slikovito je opisao Ivan u Otkrivenju u obliku znamenja na nebu: „Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda“. S njom zapravo započinje novi, „bolji svijet kako je to zapisano u Gospinom svetištu na Trškom vrhu, u doba kad je hrvatsko kraljevstvo bilo svedeno na „reliquiae reliquiarum“. U tom trenutku hrvatska je hodočasnička duša zapisala da je „Marija početak boljeg svijeta“ (1761). Čar i ljepotu ovoga blagdana izriču i divni tekstovi čitanja koja smo upravo slušali.
Tu obećanu zoru spasenja proroci je navješćivali kao djevičansku majku i kći sionsku, punu milosti i blagoslovljenu među ženama. Ona je ‘najveća novost pod suncem’ i ‘čudo nad čudesima’ kako je pisao Ivan Damašćanski. U brevijaru danas čitamo kako biskup sveti Anzelmo piše: ‘Nebo, zvijezde, zemlja, rijeka, dani i noći, sve se, Gospođo, raduje jer je po tebi obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda..’ Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom.. To je odgovor vjerničkog puka. To je molitva onoj koja je sveta i puna milosti. To je vapaj nas prognanih ‘sinova Evinih’. ‘Sva si lijepa, o Marijo. I ljage istočne nema na Tebi. Ti si slava Jeruzalema, ti si radost Izraela’.
2. Dvije su biblijske slike iz liturgijskih čitanja koje nas uvode u otajstvo ovoga blagdana: – Prva slika jest opis Adama i Eve pred izgon iz raja. Otuđeni nakon grijeha i izgubljeni optužuju, prigovaraju, zavode i predbacuju: žena na račun zmije, čovjek na račun žene. Svak svakome kriv. I nitko nikoga ne pravda i ne ispričava, već sudi i osuđuje. Pravi pakao na zemlji. – Druga slika jest evanđeoski opis susreta dviju divnih žena: Marije i Elizabete, koji prolazi u ozračju radosti, molitve, pohvale i zahvale. Prekrasna slika molitvenog stava i zanosa. Slikovito bismo mogli reći početak raja u ovoj dolini suza.
Bezgrješna, koju danas slavimo, veličanstvena je duga mira koja se pojavila nakon općeg potopa kao jamstvo da će se čovjek izmirit s Bogom i opet postati odabrano dijete Božje. Kao sjajna zvijezda mora ona rasvjetljuje brodolomcima put u luku spasenja. Zbog toga je ona uz Isusa u središtu Crkve. Nju se štuje i doživljava kao mati, koja nas njeguje, pazi, štiti. Otuda i oni brojni naslovi u litanijama: Majko dobrog savjeta, Djevice vjerna i milostivna, vrata nebeska, pomoćnica kršćana, zdravlje bolesnih, utočište grešnika.
3. Sveci, mučenici i naučitelji Crkve posebice su cijenili ulogu BDM u povijesti spasenja. Sveti Franjo Asiški naziva Mariju „vrhovnom glavaricom“, a sv. Ivan Marija Vianey je isticao kako ga u njegovom radu krijepi njegova „Velika Gospođa“, kako ju je od dragosti nazivao. I mi smo kao narod osobito odani njezini štovatelji. Njoj se utječemo i iz srca pjevajmo: ‘Sva si lijepa o Marijo. I ljage istočne nema na Tebi. Ti si slava Jeruzalema. Ti si radost Izraela’. Mariju valja ne samo štovati, diviti se njezinom odabranju i njezinoj suradnji u djelu spasenja. Mariju treba i nasljedovati u njezinoj vjeri, molitvi, poniznosti i poslušnosti. Uz ovaj veliki Gospin blagdan i mi danas kličemo i zahvaljujemo sa psalmistom što “svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega”. A on nas sve “zamilova u Ljubljenome”, kako veli sv. Pavao.
Ovo je doista posebna liturgijska svetkovina. Zapravo, ovo je događaj povijesti spasenja i povelja o ljudskoj časti i dostojanstvu. U tom vidu i mi s Pavlom ponavljamo „neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nam je dao ovaj blagdan, te na današnji dan stvorio i od grijeha očuvao Blaženu Djevicu Mariju. Neka je blagoslovljena i Marija koja je spremno surađivala u djelu spasenja, pa i nama omogućila zaslugom njezinog Sina postati djecom Božjom. S pravom, dakle, apostol Pavao u poslanici Efežanima kliče neka je “blagoslovljen Bog koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima“. Jer “u Kristu. nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim” (Ef 1, 11). Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Sjemenište, 8. prosinca 2018.