„Mi kroz vrijeme“ naziv je recitala autorice č. m. Anastazije Čizmin, opatice zadarskog ženskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru kojeg su u crkvi sv. Marije u Zadru u utorak 27. studenog izvele benediktinke sv. Marije u sklopu manifestacije Krševanovi dani kršćanske kulture.
Poruka recitala može se svesti pod jednu od izrečenih: „Budno bdijemo nad našim svetinjama. Trajemo neprekidno kroz molitvu i rad. Ustrajnost i hrabrost, Benediktovo sveto pravilo i Riječ Gospodnja dan za danom u liturgiji, sačuvale su ovaj dom molitve koji neumorno nad svojim svetinjama bdije“. Tekst započinje spomenom dolaska i pokrštenja Hrvata koje je započelo u Ninu a potvrđuje ga i Višeslavova krstionica izrađena u čast sv. Ivana Krstitelja. Spominju se zaslužni hrvatski vladari, zadarska crkvena zdanja te opisuje nastanak samostana sv. Marije koji ima tešku ali slavnu prošlost. „Poveli smo vas na putovanje kroz stoljeća našeg postojanja na prostoru Zadra i Hrvatske, osvrčući se na neke događaje u povijesti benediktinskog reda u Hrvatskoj i našeg samostana koji kontinuirano živi od 10. st. Ovo je prilika da se prisjetimo samostana sv. Krševana koji je imao značajnu ulogu u osnivanju samostana sv. Marije te je svojim djelovanjem ostavio neizbrisivi trag u prošlosti našeg grada“ rekla je č.m. Anastazija nakon recitala u obraćanju prisutnima.
Recital podsjeća kako je opat Petar iz samostana sv. Krševana darovao Čiki crkvicu sv. Marije (Sancta Maria Minoris ante portam Bellate) na današnjem mjestu koja je tu podigla samostan koji se spominje od 906. g. Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije dao je 1066. g. samostanu sv. Marije koji je osnovala njegova sestra Čika posjede i kraljevsku slobodu, što su potvrdili i drugi hrvatski biskupi.
Recital naglašava visoku duhovnu i kulturnu djelatnost muškog samostana sv. Krševana gdje su osamsto godina živjeli monasi sv. Benedikta. Pokraj crkve sv. Krševana 986. g. podignut je muški benediktinski samostan po nalogu gradskoga priora Madija čija je unuka bila Čika. U njemu je bio veliki skriptorij gdje su ispisane tolike molitve na pergameni i knjige i prije Gutenbergovog izuma tiska. Tu je tiskan i Čikin časoslov na latinskom jeziku, ukrašen mnogim inicijalima, „podsjetnik na vremena kad je cvjetao sv. Krševan i rasla sv. Marija, svjetionici vjere i kulture Zadra“. U tom se samostanu krunio Ladislav Napuljski i u njemu je tri godine bilo počivalište Elizabete Kotromanić.
Istaknuta je i vrijednost poznatog znaka benediktinki koji je nasljeđe njihove osnivačice, Čikinog križa čiji se original iz 11. st. sada čuva u Oxfordskoj Bodleiani. Taj je križić došao k njoj iz Svete Zemlje a u njemu je bila relikvija sv. Fortunata za kojega dotad u Zadru nisu bili čuli, a ona je njegov blagdan upisala u svoj Časoslov. Čika je proširila samostan, opskrbila njega i crkvu liturgijskim posuđem i knjigama, podigla je hospicij, kupovala zemlju i gradila temelje za njegovu opstojnost. Kraljevske slobode ishodila je i od kralja Dmitra Zvonimira. „Posjedi koje je stekla Čika i danas daju plod. Samostan živi, a u njemu klica za budućnost, nove mladice na Čikinu deblu. Pod svodovima sv. Marije još živi duh Čike, obnoviteljski duh koji je uvijek iznova podizao samostan iz pepela“ poručile su koludrice.
Majku Čiku kao opaticu naslijedila je njena kćer Vekenega koja je dobila potvrdu kraljevske slobode od Kolomana te je u njeno vrijeme izgrađen zvonik i kapitul samostana u kojem se nalazi grob Vekenege. Ona je umrla 1111. g. u vrijeme biskupa Grgura i kralja Kolomana. I danas je sačuvan Evanđelistar kojega je Vekenega naručila kod svetokrševanskih monaha. Povijest samostana od 1066.-1236. g. zapisana je u Kartularu, dokumentu srednjovjekovnih isprava gdje se spominju i imena nekih opatica: Scemosa, Rožana, Stana, Tolja, Lampridijeva, Bona, Nikolota, Katarina de Plebanis. Koludrice su bile kćeri zadarskih obitelji Cedolini, Matafaris, Nozdronja, Zorzi, Benja, De Nassi, Calcina, Šopević, Fanfonja, Detrico, Grisogono, Rosa, Karnarutić, Ferra, Ciavalelli.
Benediktinski samostan sv. Marije bio je odredište gdje su dom našle i benediktinke sv. Marcele iz Nina, sv. Tome iz Biograda, Sv. Dimitrija i Sv. Katarine i klarise iz sv. Nikole.
Da su koludrice uvijek odolijevale teškoćama potvrđuje i trenutak kada je bila samo jedna redovnica u samostanu sv. Marije, a za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je potpuno razrušen. Prve bombe pale su na samostan 1943. g. Ostao je sačuvan samo zvonik, a pod njim u njegovoj dubini veliko sakralno blago koje su koludrice tu sakrile u zaštiti od uništenja. Opatica Terezija Manzoni, uz nju Braun Benedikta i Skolastika Večeralo, pred talijanskim okupatorom „nisu ni trepnule. I u ratu i u miru nepokolebljive i čvrste“. Tada je opatica Terezija Talijanu koji je došao po sakralno blago u samostan rekla: „Preko mene mrtve možete proći“.
Zbog srušenog samostana koludrice su živjele 27 godina u sjemeništu ‘Zmajević’ dok samostan opet nije podignut pod vodstvom Majke Benedikte. Sada su koludrice čuvarice i voditeljice kroz izložbu Zlato i srebro Zadra gdje su djela vrsnih zlatara, zadarskih majstora, slike i kipovi, zlatovezi, najfinija paramenta i dragocjena čipka. „Brižno i radosno čuvamo i pokazujemo svijetu svete relikvije, umjetničke i liturgijske predmete, da se u svemu slavi Bog“. Koludrice su ‘vlasnice’ i dvoglasnog napjeva Sanctus, prvoga u Hrvatskoj za kojega se zna, a zapisan je u arhivu zadarskih koludrica.
Koludrice su tijekom recitala otpjevale i Čikinu molitvu, Ora et labora, Veliča i druge napjeve iz svoje baštine, zaključno poručivši: „Kako je lijepo čuti da u crkvi sv. Marije i Krševan u sjećanju živi. Koliko bogatstvo benediktinskog duha što u temeljima je naše kulture čvrsto ukorijenjeno. I sve to živi u ovomu slavnomu domu što poče od opata Petra, Petra Krešimira i Čike. Već deseto stoljeće urezuje se Kolomanovom zvoniku kameno lice, a on čvrst i uspravan stoji. Na njemu nova zvona. Neka zvone, neka javljaju svijetu našu prisutnost, dok se iz Marije Svete skladan romon molitve časova razliježe, dok bdijemo budno nad našim svetinjama“.
Recital je izveden na način da su benediktinke čitale tekst iza bijelog zastora na kojem su se prigodno uz dijelove recitala izmjenjivali prizori i slike kao vizualna potvrda teksta. Događaj su realizirali Milena Dundov, Igor Cecić, Bernard Kotlar i majstori tona i svjetla.
Među posjetiteljima su bili i zadarski nadbiskup Želimir Puljić i dr. Dijana Vivan, rektorica Sveučilišta u Zadru. Brojni posjetitelji među kojima su i oblati, laici koji žive benediktinsku karizmu, osobno su čestitali koludricama na tom djelu. Poznate uvijek po svom gostoprimstvu, koludrice su za sve priredile čašćenje u prizemlju Čikinog doma.
Ines Grbić