Službenica Božja Franziska Lechner (1833.- 1894.)
Utemeljiteljica „Družbe kćeri Božje ljubavi“
1. Čuli smo odlomak iz knjige Otkrivenja koja opisuje tajanstveni, Božji plan o povijesti čovječanstva i konačnoj sudbini svijeta. U večerašnjem odlomku anđeo iza glasa pita: „Tko je dostojan otvoriti ovu knjigu i otpečatiti njezine pečate?” Ivan brizne u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu, niti dati smisao životu. Tad jedan od starješina pristupi i reče „ne plači. Evo pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih. To može samo Krist pobjedom nad grijehom, sotonom i svijetom. A četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjcem pjevajući pjesmu: „Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga, ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda. Pridružiše im se glasovi mirijade mirijada koji klicahu: „Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i bogatstvo, mudrost i snagu, čast, slavu i blagoslov“.
Knjiga Otkrivenja nije horoskop povijesti, niti opis nuklearne apokalipse. Ona nije ni biblijski Nostradamus, kako je često čitaju i tumače razne sljedbe: od milenarista do novijih sljedbi mormona, adventista i Jehovinih svjedoka. Otkrivenje je duboko ukorijenjena u sadašnjost, a opisuje tjeskobe i raznolike krize vjere prvih kršćanskih zajednica. Knjiga je snažna kateheza o Isusu, Božjem Jaganjcu koji je otkupio svijet i vodi ga do pobjede. Krist je, naime smisao Svetoga pisma i povijesti čovječanstva. I on je jedini kadar ispuniti želje i čežnje ljudi. Ova proročka knjiga s pismima sedmerim crkvama ukazuje na konkretne nedostatke i krize u kojima se one nalaze, kao i upozorenje na što imaju paziti kako bi sačuvale svoju prvotnu ljubav prema Kristu. To je knjiga koja pokazuje hod Crkve u vremenu, posebice u danima kušnje i progona. Jer, Crkva ne smije tražiti na zemlji trajno boravište. Ona iščekuje slavu novog Jeruzalema, dovršenje saveza i dolazak Krista u slavi.
2. Otkrivenje je poruka nade, ustrajnosti i vjernosti Kristu, svim progonima usprkos. Stoga se potiče i ohrabruje vjernike neka im „ne klonu ruke“, jer Gospodin je u njihovoj sredini. „Ne boj se, Crkvo! Uzdaj se, budi sigurna i ne umaraj se stvarati bolje sutra i činiti samo dobro. Ali, pri tomu knjiga napominje i objašnjava kako na tom putu stvaranja novoga društva, postoje i „razbijačke silnice“ koje su opisane poznatim imenima gradova, poput Babilona i Korinta. U Babilonu je, naime, oholost dovela do „pomutnje jezika“, pa su riječi kao izvor sporazumijevanja postale „izvorom nesporazuma“. U Korintu je nastala svađa među vjernicima zbog različitog načina propovijedanja. Duh navijanja, svadljivosti i netolerancije stvorio je crkveni raskol koji se očitovao u nezdravom nadmetanju: „Bolji naši nego vaši, naši vaše nadigraše“. To je toliko razljutilo apostola Pavla da ih je zaklinjao „imenom Gospodina Isusa Krista neka budu iste misli i istog osjećanja“, jer niti je Pavao, a niti Apolon za njih bio razapet.
Uz pomutnju jezika i Korintsku svadljivost Ivan govori i o „popustljivosti na planu vjere i morala, kao i mlakosti, nebudnosti i kompromisima s duhom ovoga svijeta (Pisma sedmerim crkvama). A to onda stvara dogmatske i moralne pukotine u zajednici, te čini da sol postaje bljutavom. Krist je želio neka njegovi budu sol zemlje, a ne zemaljština, grad na Gori, a ne u nizini.. Večeras u ovoj prigodi spominjemo utemeljiteljicu družbe „Kćeri Božje ljubavi“, Franzisku Lechner koja je prije 150 godina utemeljila družbu u Beču (rodila se 1833. u Edlingu u Bavarskoj). Bila je srdačna i neposredna u ophođenju, pristupačna i razgovorljiva. Od najranijih dana gajila je posebnu ljubav prema raspetome Gospodinu. Željela je biti sol zemlje i svjetlo svijeta, pa je nasljedovala raspetu ljubav i htjela je učiniti vidljivom vršeći djela ljubavi prema ljudima.
3. Dugo je tražila svoj životni put dok ga nije pronašla i ostvarila u konkretnom djelovanjem učiniti vidljivom njegovu ljubav u svijetu pomažući potrebitima. Na jučerašnji dan „Marijinoga prikazanja u Hramu“, 21. studenoga 1868., primila je odobrenje za osnivanje Družbe[1] uz geslo „Sve za Boga i za siromahe“. Tako je u Beču započela svoje socijalno-karitativno i odgojno-obrazovno djelovanje kojim je željela unijeti duhovnu svježinu u Crkvu i u svijet. U životu je provodila a to je i svojim duhovnim kćerima ostavila kao amanet i zadaću: „Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“. Budući da će biti još govora o njezinom životu i djelovanju, posebice među Hrvatima, završit ću ovu homiliju njezinim „životnim programom“ izraženim u nekoliko lapidarnih rečenica koje mogu biti programom svakom kršćaninu. Evo tih nekoliko rečenica koje je ona držala svojim životnim programom:
Nijedno jutro bez srdačne molitve! Nijedan posao bez dobre nakane! Nijedno veselje bez zahvalnog pogleda prema Bogu! Nijedna zabava u kojoj se nećeš sjetiti da je Bog posvuda prisutan! Nijedna bol bez Bogu odane strpljivosti! Nijedna pretrpljena uvreda bez praštanja! Nijedna učinjena pogreška bez kajanja! Nijedno dobro djelo bez poniznosti! Nijedna zapažena pogreška bez blagog suda! Ne susresti nijednoga jadnika siromaha, a da mu ne udijeliš milostinju! Ne mimoići nijednoga patnika a da ga ne utješiš! Nijednu večer ne zaspati bez posebnog ispitivanja savjesti! – Neka nas večerašnje razmišljanje o poruci nade, ustrajnosti i vjernosti Kristu iz knjige Otkrivenja trajno potiče i ohrabruje da se uzdamo i ne umaramo stvarati bolje sutra i činiti samo dobro. A primjer službenice Božje Franziske Lechner neka nas nadahne da živimo radosno i osmišljeno, započinjući svako jutro srdačnom molitvom, vršeći svoje dnevne poslove s dobrom nakanom, te trajno budemo zahvalni Bogu od kojega dolazi svako dobar dar. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Benkovac, 22. studenoga 2018.
[1] Družba se širila i danas ima oko 1000 sestara koje djeluju u 19 država svijeta, u 7 provincija i 4 viceprovincije.